POSTOTAK PO SEKSU

AIM, ZAGREB, 4.9.1996. Kada je prije par godina Vladimir Seks rekao da ce Srba nakon rata biti manje od sest posto znao je, po Haskoj konvenciji za bivsu Jugoslaviju iz 1991. godine, da vec osam i vise posto nije samo nacionalna manjina, vec nacionalna manjina s posebnim statusom. Doduse, Seks u izjavi nije baratao samo postocima vec i strahom da je dva ili tri posto nesto lakse dosegnuti nego sto se to u drzavnim glavama valjalo. Stav tih glava nije se u praksi nimalo promijenio, osim sto je represija postala tisa i lukavija, na nacin koji je mnogo opasniji i uopce teze dokazljiv. Prema vani se pjeva legalnost, ljudska prava i lijepa obecanja, a za tajne domace potrebe kroji se etnicka cistoca, koja je dobila, od kada smo postali normalni, takodjer tajnu, podrsku Jugoslavije. Tog dana, 23. kolovoza, tinta na papiru pomirenja zacrnila je i sve nade svim izbjeglicama. U teoriji je sve super, pa se veli da ce izbjeglice moci ici kud im srce pozeli. Praksa medjutim govori da je teorija manje od teorije.

Za Tudjmana i Milosevica je prilicno glupo da se to javno kaze, zato je odgovor da se nastavi u istom tonu, jer s hrvatske strane jos uvijek strah od dva posto nije iscilio. Naime, ako sef Ureda za prognanike i izbjeglice Damir Zoric tvrdi da se povratak Srba koji su otisli prosle godine odvija bas kako treba, valjda po planu, treba se zapitati kakav je to plan, o povratku ili pak ostanku tamo gdje jesu. Drzavna propaganda tvrdi ono prvo. Dostupni fakti ono drugo. Na snazi je uvjerenje, koje sire drzavni mediji, da se ima volje, ali nema sredstava (dovoljno ljudi i novca) pa zato ide tako polako. Medjutim cinjenica je, koju jos nitko nije osporio, da se uz sve lijepe lazi vladinih sluzbenika ne rijesavaju zahtjevi izbjegliih ljudi (onih koji se zaista zele vratiti, pod bilo kojim uvjetima) jos od proslog rujna ili listopada, a da se slijedom te mutne logike racunica Damira Zorica o 50 rijesenih slucajeva tjedno ne poklapa sa brojem onih koji su se vratili. Tako izvrsni direktor HHO-a u ostavci Petar Mrkalj za AIM tvrdi da se povoljno rijesilo najvise cetiri ili pet tisuca molbi. Ali nisu se svi vratili. Zoric se, naprotiv, hvali da se u Hrvatsku vratilo oko devet tisuca ljudi.

Najludje od svega je sto i najveca otkrica o dvostrukoj roli vlasti pojede vlastita jeka. Dan dva mrci se besprijekorno debeo obraz javnosti, da bi sutradan sve bilo kao san. Tako je Feral Tribune otkrio postojanje tajnog dokumenta "kojim se od policijskih snaga trazi da se sprijeci svaki eventualni povratak izbjeglih Srba". U tekstu se kaze da je jedan policajac pomogao svom prijatelju, takodjer policajcu, da njegove roditelje, koji su zivjeli u bivsoj "Krajini", a od kolovoza u Jugoslaviji, prebaci preko granice bez granicne kontrole. Tako je i bilo. Kada su roditelji dosli, podnijeli su prijavu boravka MUP-u i tamo im je ispalo ono sto nije smjelo - kako su i preko koga dosli.

Policajac je suspendiran jer je kriv prema "Naputku u svezi izdavanjem viza", nesluzbenom policijskom dokumentu koji fingira kao interna stvar, uzeta zdravo za gotovo kada su izbjegli Srbi u pitanju. Odvjetnik policajca, koji je naputak vidio, ali ga nije smio umnoziti, kaze da je "sadrzaj Naputka protuustavan i nema utemeljenja ni u jednom hrvatskom zakonu". Policajac je, dakle, kriv prema necemu sto u sebi ne nosi ni mrvu zakona i satkan je od rasizma, koji hrvatske drzavljane dijeli na Hrvate i one druge.

"Cesto sam slusao predsjednika Republike i ministra Granica kako pozivaju izbjegle Srbe da se vrate. Zato sam mislio da postupak za koji sam proglasen krivim ne moze biti protuzakonit"

• kaze za Feral suspendirani policajac.

Naputak ocito nije dovoljan, pa uz njega, stoji u tekstu, idu jos mnogi privatni dekreti i brzojavi koji govore o tome kako se treba raditi, a kako ne. Ali to je samo pocetak, jer izbjegli Srbi su samo pokusni element za ono sto slijedi - tajni i polutajni dekreti svugdje i svagda. Uvijek kada je trebalo zasvrdlati saraf tiranije malo jace, Srbi su posluzili kao lakmus. Pa ako tu prodje, proci ce i drugdje. Za sada su na meti policajci, sutra mozda sluzbenici poste ili medicinske sestre, nakon toga tete u vrticu i strojovodje. Asortiman je dovoljno prostran za malo maste.

Nisu ni Srbi kao sto su nekad bili. Ono sto je ostalo, a tocan broj se ne zna, ima sve sanse da se nacionalno o(ne)svijesti, ako vec nije. Naime, po zakonu o manjinama, a po sadasnjem postotku Srbi to jesu, imaju pravo na skole, folklor, novine, novcane donacije, nagrade i sve sto uz to ide. Za razliku od izbjeglih Srba, sluzbena Hrvatska nece im praviti problema.

Dio Srba u Hrvatskoj vodi zivot sa strane, a ostatak se, sto bi se reklo, politicki fokusirao. Oko SKD Prosvjeta, koje radi od 1993. godine, skupilo se ono sto se sluzbeno zove predstavnici manjine. Uz Zajednicu Srba u Hrvatskoj, Srpski demokratski forum i Srpsku narodnu stranku (koja gubi novac i utjecaj, jer Tudjmanu je za sada vazniji Milorad Pupovac), na mala vrata, ali ne i jako mala, djeluje Srpska pravoslavna crkva, odnosno njezin mali dio. primjer za to, kao i za, ali samo u ovom slucaju, stvarno dobru volju vlasti, jest "Ljetna skola Peroj 1996", odrzana u Peroju, u malom mjestu na zapadnoj obali istarskog poluotoka, deset kilometara od Pule, a u priobalju tri milje od Brijuna, gdje vec cetiri stoljeca zive Crnogorci i Srbi. Cine veci dio stanovnistva, a ima ih oko 400. Skolu financira Ministarstvo prosvjete Republike Hrvatske, a prostorije je dala pravoslavna crkva Sv. Spiridona. skola je trajala od 15.7. do 15.8., a nastava se odvijala u kuci pulsko-perojskog paroha i zamjenika episkopa gornjokarlovackog Danila Ljubotine. Peroj je izabran zbog crkve jer je, voli se reci u Peroju, vjerski identitet vazan za nacionalni. U skoli se uci srpska povijest, srpski jezik i sve tako. Zuti "Nacional" je bio tamo, ali nije usao, pa su, eto, onako usput, oprali skolu, stavili tirazni naslov (Vojni strucnjak Sinisa Tatalovic i srpski paroh Ljubomir (navodno pravo ime op. au.) Ljubotina u Istri osnovali tajanstveni centar za obuku), da bi na kraju rekli da "hrvatski zakon o manjinama ne brani ni redovne skole na materinjem jeziku".

Tudjmanu takodjer odgovara da Srbi imaju i svoje redovne skole, da bi se jos vise razlikovali od vecinskog naroda, sto njemu, kao strategu (ovakve) hrvatske drzavnosti, sjaji svjetlom etnicke ljepote, na cemu bi mu pozavidio i sam Slobodan Milosevic.

Za Tudjmana i ekipu stvar je jasna, ne pustiti izbjegle Srbe u Hrvatsku, ne dozvoliti povratak, i to pod svaku cijenu, naseliti mjesta i sela Hrvatima iz Bosne, drugim rijecima - sacuvati postotak. Oni Srbi koji su ostali dobit ce neka prava, nesto para, svoje skole, par idola - i da budu kus. Kako u Evropi i drugdje jos ima onih koji u tome vide etnicko ciscenje, Tudjman je oprezan, koliko mu dopusta njegova hvalisava priroda. Bilo bi ipak blesavo da ozakoni etnicki inzinjering kad u praksi on vec dobro stima.

ALEN ANIC