VRIJEME EKONOMSKE LOGIKE

AIM, Skopje, 04.09.1996

Bosanski premijer Hasan Muratovic koji je poslednjih dana augusta boravio u Makedoniji, zamolio je novinare da njegov narod ne imenjuju Muslimanima (makedonski pravopis ne dozvoljava ni veliko "M"), nego Bosnjacima, jer se oni tako zovu. Kasnije se, a sudeci prema izjavi Muratovica i njegovog domacina Branka Crvenkovskog, pokazalo da je ime vecinskog naroda u BiH jedino "sporno" pitanje medju dviju drzava. Samo tri-cetiri dana poslije, Makedoniji je u pohode dosao i jugoslovenski premijer Radoje Kontic. Njegovoj posjeti prethodio je dugo ocekivani pocetak rada zajednicke medjudrzavne komisije za demarkaciju makedonsko- jugoslovenske granice, sto se u Skoplju drzi kao dobar znak kako ce se ovo otvoreno pitanje uskoro "zatvoriti", te da medjusobni odnosi mogu produziti bez nepotrebnih opterecenja i politickih sporenja. To, naravno, podrazumjeva da je najtezi problem, onaj oko sukcesije bivse zajednicke drzave, ostavljen za bolja vremena i da ce se za njega traziti kolektivno rjesenje u skladu sa medjunarodnopravnim regulama.

Dakle, odnosi Makedonije sa najblizim i nesto malo daljim susjedom ne sjeveru, mogao bi se nastaviti bez suvisnih politickih frustracija, a cinjenica da se u dva pomenuta posjeta, mada se radi o prvim i, prema izvjesnim ukusima, istorijskim susretima, nije previse eksponirao makedonski sef diplomacije Ljubomir Frckovski, naprosto sugerise kuda bi to trebali da se krecu bilateralni odnosi Skopja sa pomenutim zemljama. Uostalom, to isto sugerise i sastavi gostujucih delegacija, te pazljivo odabrane protokolarne obaveze i sadrzaji razgovora. Oba su premijera, naime, pristigla u pratnji svojih ekonomskih elita, cvrsto odlucni da ne gube ni casa i da dobru politicku klimu i visoki stepen razumijevanja, pretoce u konkretne dogovore i perspektivne planove privredne saradnje.

Mada pomenuti prvi medjudrzavni kontakti na premijerskom nivou "upiru prstom" kuda bi se ubuduce mogli kretati i odnosi ostalih zemalja u regionu, oni upozoravaju da ce se uspostava ekonomskih veza, jednako kao i onih na politickom planu, nuzno odvijati razlicitim intenzitetom i krivudati razlicitim stazama. Prvi makedonsko-bosanskohercegovacki samit, naime, posao je uz mnogo manje pompe, ali i trauma nego kontakti sa SRJ. Uostalom, i nacin kako su te zemlje jedna drugoj postale inostrane bio je manje traumatican. Objektivno gledano, u poslednjim predratnim mjesecima Makedonija i BiH bile su u relativno slicnom polozaju i pred istovjetnim dilemama. Njihovi su lideri Gligorov i Izetbegovic predlagali i jedinstveni plan rjesavanja galopirajuce krize. Kasnije, kad se vec desilo sta se desilo, nije ni bilo nekih razloga za sporenje. Sa bosanske strane ostalo je, doduse, nesto malo rezignacije zbog, prema njihovom tumacenju stvari, prevelike principijelnosti Makedonije u vezi sa tamosnjim ratom. Ne rijetko, moglo se zakluciti da su Bosanci pomalo razocarani stepenom dobrodoslice koji je manifestovan prema izbjeglicama. Naravno, ostaje otvoreno pitanje koliko su u svemu u pravo, jer Makedonija je, uhvacena u neprijatnu "gabulu" dvostrukog embarga, morala brinuti vlastitu brigu i, povremeno, balansirati. Sto se izbjeglice tice, makedonska se drzava odlusno (cak i primjenom represivnih mjera) suprostavila izlivima kolektivne i pojedinacne nacionalne netrpeljivosti prema Bosnjacima. Sve to medjutim, pokazalo se zanemarljivim kad je ekonomski interes u pitanju. BiH, prema rijecima Hasana Muratovica, zelno ocekuje da se makedonski gradjevinari ukluce u obnovi ratom razrusenih podrucja, a dobar dio svog boravka u Skopju, on osobno a posebno njegovi saradnici, proveli su u uglednom neimarskom preduzecu "Granit" koje je, uzgred, ostavilo izvanredan dojam u predolimpijskom Sarajevu.

Ekonomski odnosi Skopja i Beograda, po prirodi stvari, na visem su nivou. Uostalom, oni sve ove godine nisu ni prekidani. Funkcionisuci u svojevrsnoj simbiozi, privrede dviju zemalja jedna su drugu pothranjivale i tako prezivjele vrijeme sankcija i embarga. Makedonski i srpsko-crnogorski privrednici sad se ubise dokazajuci svojim nomenklaturama kompatibilnost dviju industrija i logicnu medjusobnu upucenost. Generalno gledano, za tako sta imaju i veoma konkretno pokrice u tehnoloskoj medjuzavisnosti i saobracajnoj infrastrukturi. Zato, federalac Kontic, prilikom gostovanja u Skoplju, najvise i govorio o "stvaranju uslova da se izmedju dvije drzava odvija slobodna cirkulacija roba, kapitala i ljudi". U tom cilju, a u prvoj fazi, to podrazumjeva instaliranje zone slobodne trgovine i to do kraja

1. godine.

Ova visok stepen drugdje posve preporucljive saradnje, ovdje se manifestira kao veoma delikatno pitanje. Mada je istovjetan dogovor vec potpisan sa Slovenijom, i sama najava ekonomkog otvaranja sjeverne granice, u nekim makedonskim krugovima ocenjuje se kao ozbiljna prijetnja drzavnom suverenitetu. Cak i u nekim upucenim krugovima spekulira se oko navodnih dejtonskih ustupaka Slobodanu Milosevicu u vidu svojevrsnih koncesija prema makedonskom ekonomskom prostoru. Opozicija smatra da preveliko privredno priblizavanje Srbije - proglasavajuci pri tome slobodnu trgovisnku zonu za carisnku uniju - nuzno vodi ka politickim integracijama, sto bi reklo guranje ili padanje Makedonije u stare zamke. Uzmimo da opozicija uvijek u pomalo preteruje, ali ipak, u najvecem broju slucajeva, prepozna medjuzavisnost vatre i dima. Pise: TOMI ALEKSOVSKI