KUNA U FEDERACIJI

AIM, ZAGREB, 3.9.1996. Prema tecajnoj listi 170 Narodne banke Hrvatske od 3. rujna 100 njemackih maraka kosta 354,3 kune, ali toliko kuna zapravo nije moguce nigdje dobiti, jer primjerice Zagrebacka banka isplatit ce vam 348,8, Privredna 347,7, Rijecka 342,5, a u hotelima negdje oko 335. Tek po koja privatna mjenjacnica dat ce vam mozda i 350 kuna za sto maraka. Naravno, jednako se odnosi i na sve ostale strane valute, koje su u Hrvatskoj postale najjeftinija roba, pa se Hrvati znaju saliti da ce vlada uskoro dobiti Nobelovu nagradu za kemiju jer je od marke i dolara uspijela napraviti govno.

Kada je 30. svibnja 1994. godine na Dan drzavnosti, nakon burnih polemika uvedena nova hrvatska valuta, cija je ime preuzeto iz Paveliceve NDH, iako su se brojni povjesnicari upinjali dokazivati kako je to platezno sredstvo staro vec stoljecima, odredjen je bio kurs od 444,444 kune za sto maraka i to je bila gornja granica koju je vlada bila spremna braniti. Vodeci cvrstu monetaristicku politiku vlada ne samo da je uspijela obuzdati inflaciju, nego je kuna uskoro pocela vrtoglavo rasti u odnosu na sve valute. Ziveci sama za sebe, ne priznavajuci ono sto se oko nje zbiva, ne zanimajuci se za svjetske tokove, kuna je stalno jacala, usprkos inaflaciji, koja uistinu nije velika. Dakle, dvije godine i tri mjeseca nakon sto je uvedena, kuna je prema listama Narodne banke postala deblja za preko 20 posto, a realno na trzistu zapravo oko 22,5, ili za sto maraka sada se dobija sto kuna manje nego li tog povijesnog

1. svibnja.

Tu cvrstinu kune i nepostojanje inflacije hrvatska sluzbena politika imenovala je jednim od tri hrvatska cuda, ne zeleci uvaziti ni jedan argument poznatih ekonomista i privrednika kako cvrsta kuna unistava kompletnu privredu. Od ovako jake kune, naime, koristi imaju samo uvoznici, a u Hrvatskoj se zapravo gotovo nista ne isplati proizvoditi, pogotovo ako je taj proizvod namjenjen inozemstvu.

Jaka kuna odbija strani kapital, devalvira domacu proizvodnju, a istodobno tjera Hrvate da se hrane u Madzarskoj i Austriji, oblace u Italiji, da ne ljetuju na Jadranu vec odlaze u inozemstvo. Na sve te pojave, a prema nekim racunicama hrvatski gradjani samo na soping u susjednim zemljama potrose godisnje preko milijardu maraka, ali to vladu ne zabrinjava, njen potpresjednik Borislav Skegro nonsalantno izjavljuje da je to normalno. No, da li je normalno da hrvatski uvozno-izvozni deficit stalno raste i da je sada negdje preko dvije milijarde dolara? Pad izvoza robe siroke potrosnje cak je 14 posto, a jedina zemlja s kojom Hrvatska ima pozitivnu trgovinsku bilansu je BiH, iako je i to upitno jer je tesko procijeniti koliko je robe iz susjedne drzave stiglo ilegalnim kanalima. A zbog cinjenica da je kuna platezno sredstvo i u Herceg-Bosni, tesko je zapravo dokuciti pravu istinu o hrvatskom trzistu novca. No, u ovom slucaju sasvim je jasno da Herceg-Bosna zapravo pomaze hrvatskim deviznim rezervama, jer se za malo kuna moze dobiti mnogo maraka.

Jaka kuna do sada je unistila glavne hrvatske privredne grane kao sto su brodogradnja, poljoprivreda, strojogradnja, a sada i turizam. Naime, prema izracunima nezavisnih njemackih agencija ispada da je marka u Hrvatskoj potcjenjena za cak 30 posto, to jest da ono sto u njemackoj stoji 70 u Hrvatskoj ce te platiti 100 maraka. Istodobno u Spanjolskoj, daleko vecoj turistickoj i ekonomskoj sili, tih istih sto maraka vrijede cak

1. Ispada tako da bi kurs marke zapravo ovog casa trebao biti oko 4,5 kuna, otprilike isto onoliko koliko je bio i prije 27 mjeseci.

Nerealno visok kurs domace valute nije, medjutim, neki hrvatski specijalitet, jer gotovo identicno se ponasaju i sve zemlje nastale raspadom bivse Jugoslavije. Slovenija tako, usprkos inflaciji od oko 15-tak postotaka, a neki kazu i dvadesetak, uporno drzi svoju valutu na razini jedna marka - 89,90 tolara. U Makedoniji takodjer nema priznate inflacije pa vec godinama za 100 maraka dobijate oko 2.600 denara, a SR Jugoslavija nakon sto je bila uvela super dinar, sada je kurs zabetonirala na 3,29 ili na crno na 3,40.

Prema misljenjima ozbiljnih ekonomskih i financijskih strucnjaka takav precijenjeni kurs zapravo je umjetan, jer naprosto je posljedica nedostatka domace valute u opticaju, pa onda nije nikakvo cudo sto su neki domaci izvoznici bili prisiljeni prodavati marke i dolare po antisticungu, to jest daleko ispod odredjenog kursa. Sluzbena politika pravda se da se drzi zakona ponude i potraznje, a istini za volju deviza ima napretek i stizu iz raznoraznih izvora, ali ono sto zabrinjava je da njihovo porijeklo nije od proizvedenih i izvezenih roba i usluga. Ovakva monetarna politika na dugorocne staze gura Hrvatsku u jos dublju ekonomsku katastrofu, a gradjanima jedino ostaje za utjehu da im place u markama stalno rastu.

Ocito je da se po tko zna koji put dogadja sukob politike i zdravog razuma, jer HDZ ne smije i ne moze dovesti u pitanje svoj jedini privredni uspjeh - unistavanje inflacije. Ocito se smatra da je to jedan od kljucnih aduta u predizbornoj kampanji, pa ce se pokusati uciniti sve ne bi li do tog vremena kuna i dalje prkosila marci i dolaru, a nakon toga - vidjet cemo. Tudjman je do sada slusao savjete Svjetske banke i MMF-a, ali pitanje je da li ce uspijeti dobiti i svjezi novac koji jedino moze ozivjeti proizvodnju, a ne zatvarati radna mjesta i gomilati vojsku nezaposlenih koja sada broji 250.000.

Postavlja se i pitanje sto ce se dogoditi sada kada kuna postaje jedno od plateznih sredstava u Federaciji BiH? Za pretpostaviti je da ce u tom slucaju i Federacija biti jednako skupa kao i Hrvatska ako se cjene budu mjerile u markama, te da niski kurs marke nece dovoljno stimulirati strana ulaganja. Jednako tako od uvodjenja kune u Federaciju najvise koristi zapravo mogla bi imati upravo Hrvatska, jer budu li njena poduzeca sudjelovala u obnovi, a po svemu sudeci hoce, skupa kuna ponovo ce puniti hrvatski devizni trezor. No, to su zapravo samo hipotetske postavke, jer bez obzira koliko Hrvatska cijenila svoju kunu, i robe i usluge najvjerojatnije ce se dogovarati u markama, ili dolarima, pa je samoj Federaciji potpuno svejedno da li ce kuna vrijediti cak i vise. To ce onda biti hrvatski problem. Naravno, moguc je i scenarij po kojem ce ulazak kune u Federaciju zapravo stimulirati njeno vracanje na pocetnu cijenu, sto bi pripomoglo i hrvatskoj privredi, a ne samo onima koji sada zgrcu bogatstvo na jeftinom uvozu, ili drzavi koja ocito jeftinu marku sada debelo koristi za kupovanje skupog oruzja.

GOJKO MARINKOVIC