SPECIJALNA BRIGA ZA ZLOCINCE

Sarajevo Sep 2, 1996

Specijalni sud u RS

Nakon kontinuiranog ignorisanja Haskog tribunala od strane sadasnje vlasti zbunjuje upadljivo pridavanje znacaja optuzenima za ratne zlocine upravo putem osnivanja tzv. Specijalnog suda za ratne zlocine. Koncepcija posebnog suda nije slucajna i posledica je urusavanja pravosudja RS koje traje duze vrijeme. Osnivanjem posebnog suda iskazuje se volja zakonodavnog tijela da nema povjerenja u sopstveni pravosudi sistem, pa je tesko ocekivati da u njega vjeruju i medjunarodni faktori, prije svega sam Haski tribunal.

Banjaluka, 2.septembra 1996. (AIM)

Krajem juna mjeseca Narodna skupstina Republike Srpske donijela i objavila Odluku da se pristupi osnivanju Specijalnog suda za ratne zlocine, koji bi sudio drzavljanima RS protiv kojih je pokrenut krivicni posutpak pred Haskim tribunalom.Odlukom se predvidja da se organizacija i rad Specijalnog suda za ratne zlocine uredi posebnim zakonom.

Tako se nakon prilicno dugog tumaranja doslo do saznanja da treba aktivirati mogucnost predvidjenu Statutom Haskog tribunala prema kojoj se respektuje krivicni postupak pred nacionalnim sudom, pod uslovom da je nepristrasan,nezavisan, da nije zamisljen da zastiti optuzenog od medjunarodne krivicne odgovornosti i da je optuzeni revnosno gonjen.Na ovaj nacin bi se prema optuzenom, protiv kojeg je vec proveden krivicni postupak od strane suda Republike Srpske (RS), pozivom na pravilo presudjene stvari, stvorila mogucnost obustave krivicnog postupka pred Haskim sudom.

Na iznijeti nacin bi se zadovoljilo i ekstradiciono pravilo da stranom krivicnom sudu ne moze biti izrucen domaci drzavljanin,koje je pozitivnopravni aksiom i prava veceg broja drzava.

No,pitanje je da li navedenu mogucnost treba iskoristiti procesuiranjem optuznica podignutim pred Haskim tribunalom kod postojecih pravosudnih organa RS ili pak osnivanjem suda 'par ekselans', kao sto pretpostavlja pomenuta skupstinska odluka. Treba iskoristiti prvu, a izbjeci drugu mogucnost iz nekoliko razloga.

Zapravo,kao osnovni problem se pojavljuje pitanje, kako izbjeci vrlo vjerovatnu sumnju da je krivicni postupak pred sudom RS smisljen da zastiti optuzene od medjunarodne krivicne odgovornosti. Samim cinom osnivanja posebnog suda za navedenu svrhu i ignorisanjem redovnog pravosudja RS u startu se diskvalifikuje ozbiljnost namjere da se provede nepristrasan krivicni postupak od strane nezavisnog pravosudnog organa, sto je conditio sine qua non za njegovu efektivnost van granica RS.

Svako iole ozbiljan u ovoj oblasti izbjegava eksperimente i improvizacije,jer od toga niko ne moze imati koristi.U konkretnom slucaju to nece pomoci ni licima optuzenim za ratne zlocine pred Haskim sudom. Stanje neposredne ratne opasnosti ili ratno stanje iziskuje adaptaciju pravosudja, pa i u organizacionom dijelu, novonastalim okolnostima. Neke drzave zadrzavaju cjelokupnu mirnodopsku, iskljucivo civilnu organizaciju pravosudja i u slucaju rata, ne predvidjajuci cak ni vojne sudove. No u mirnodopskim uslovima, nakon zakljucenja mirovnog sporazuma, neprihvatljiva je bilo kakva ideja osnivanja posebne pravosudne ustanove. Isto tako, procesne krivicnopravne odredbe RS u nacelu pruzaju najmanje jednaka prava potencijalno optuzenim kao i pravila Haskog tribunala.

S druge strane, materijalopravne odredbe koje se odnose na recepciju medjunarodnih konvencija o ratnim zlocinima odavno su integralni dio domaceg pravnog poretka. Pored toga u medjuratnom periodu efektivno su primjenjivane u krivicnim postupcima protiv lica optuzenih za ratne zlocine. Uostalom, nakon Drugog svjetskog rata drzave nisu osnivale posebne sudove vec su ratni zlocini procesuirani pred redovnim pravosudjem,pa tako i u samoj Njemackoj. Istina,njemacka Vlada je 1964.godine jednostrano donijela odluku o obustavi gonjenja ratnih zlocina pred domacim pravosudnim organima.

Eventualna kolizija izmedju normi Haskog tribunala i domacih propisa rijesena je pravilom da norme medjunarodnog prava imaju prednost nad domacim, s obzirom da RS obavezuju odredbe Dejtonskog sporazuma.Ustav RS pretpostavlja Vrhovni sud RS kao najvisu pravosudnu instancu, pa vertikalna mreza nove ustanove ne bi mogla egzistirati samostlano, te je i to razlog protiv osnivanja Specijalnog suda. Osnivanje posebnog suda za ratne zlocine bi iziskivalo i odgovarajucu javnotuzilacku ustanovu. Nadalje, nema razloga da se pred Specijalnim sudom gone samo drzavljani RS. Sasvim je realno da se u buducnosti dodje i do nekih pocinilaca ratnih zlocina nad gradjanima RS pa se namece pitanje zasto bi optuznice protiv njih bile podizane pred redovnim sudom, a protiv gradjana RS pred specujalnim sudom.

Treba cijeniti da sudjenje licima optuzenim za ratne zlocine nije niti ce biti kampanjski posao, vec kontinuirana djelatnost koja ce potrajati.Uostalom, proteklih dana je pred jednim italijanskim sudom okoncano sudjenje njemackom drzavljaninu za ratni zlocin pocinjenjos 1942. godine.Otuda je logicno da to ostane u nadleznosti redovnog pravosudja.

U odnosu sudske prema zakonodavnoj i izvrsnoj vlasti posebno je upadljiva supremacija ove druge.I to ne samo na nivou Vlade, vec i kod postupanja u pojedinacnim predmetima. Prisutna je potpuna natkriljenost organa unutrasnjih poslova u najsuptilnijim pitanjima ljudskih prava i sloboda. Iako je lisenje slobode od strane ovih organa uprave predvidjeno kao izuzetno restriktivna mogucnost, ona je pretvorena u apsolutno pravilo. Ovakvo postupanje nema opravdanje jer sudovi imaju organizovano 24-casovno dezurstvo pa se osumnjiceni u svakom momentu moze privesti istraznom sudiji. Da ne govorimo o ishitrenim policijskim saopstenjima za javnost jos u fazi pretkrivicnog postupka koja prejudiciraju ishod postupka i direktno su protivna presumpciji nevinosti koja je ne samo zakonski i ustavni vec i civilizacijski postulat.

S druge strane bezocno se servira prica o vladavini prava i pravnoj drzavi,kao da je pravna drzava batina u rukama vlasti.

Ne samo danisu osvojene zeljene pozicije pravne drzave zasnovane na trodiobi vlasti,pri cemu vlasti medjusobno,i ogranicavaju i kontrolisu jedna drugu, na nacin predvidjen Ustavom, vec je sve svedeno na to da vrhovna sudska vlast polaze racun aparatciku partijske,ili izvrsne vlasti, svjedeno. S obzirom na unutrasnju ustavnu antinomiju, prema kojoj poslaniku Narodne skupstine ne prestaje mandat u slucaju izbora za funkcionera izvrsne vlasti -ministra, prakticno Vlada ima i kompetencije zakonodavne vlasti.Nesporno pravno teoretsko ali i prakticno saznanje da je vlada koja je istovremeno i zakonodavac predstavlja despotku vlast.Kada preuzme i sudsku postaje hunta.A kao sto je poznato hunta nigdje nije stvorila drzavu, bar ne pravnu. Dakako, sve je to posljedica jednoumlja aktuelne jednopartijske "masine za osvajanje vlasti" i nevidjenog pogroma nad ljudima koji,umjesto utapanja u izmanipulisani kolektivitet,misle svojom glavom,i to na svim nivoima.

Zato nije slucano sto se u navedenom pravnom ambijentu pristupilo osnivanju Specijalnog suda jer su vjeru u redovno pravosudje izgubili i oni koji su ga doveli u sadasnje stanje.Kao da nisu znali ili nisu htjeli znati da se dezintegracija ustanova pravne drzave uvijek vraca kao bumerang.

(AIM) Mr Goran Bubic Autor je advokat u Banjaluci