PRIMICANJE SDA I HDZ

BRATIMLJENJE LJUTIH PROTIVNIKA

Sarajevo, 28.08.96. (AIM) - Rijetko su politicke stranke, ne samo u Bosni i Hercegovini, vec i u svijetu, cije medjusobne odnose karakterisu toliki naizmjenicni izljevi ljubavi i bratimljenja, odnosno mrznje i prolijevanja krvi, kao sto se to desavalo u sestogodisnjem postojanju Stranke demokratske akcije i Hrvatske demokratske zajednice BiH. I upravo ta kratka i burna istorija glavni je razlog za sumnju u novu, naprasno stvorenu simpatiju izmedju partnera u Federaciji BiH, koja se , logikom njihovih lidera, automatski prenosi na bosnjacki i hrvatski narod.

Bilo kako bilo, tek evidentno je primicanje SDA i HDZ jedne drugoj. I kao nikada do sada, val simpatija vrtoglavom brzinom se spustao od lidera do naroda. Prvo su Alija Izetbegovic i Franjo Tudjman u Zenevi potpisali zajednicku izjavu, zatim su je Kresimir Zubak, Ejup Ganic i Hasan Muratovic pretocili u dogovor o paralelnom ukidanju Herceg-Bosne i prenosu vlasti sa Republike BiH na Federaciju. Finale je bilo sarajevsko susretanje podpred- sjednika SDA Edhema Bicakcica i predsjednika HDZ Boze Raica, gdje je za samo nekoliko sati dogovoreno ono sto se nije moglo uraditi u dvije i po godine postojanja Federacije.

Direktna posljedica svih tih politickih dogovora bilo je odrzavanje predizbornog skupa SDA u Capljini, te pocetak izborne kampanje HDZ upravo u Sarajevu. U prvom slucaju radilo se o prvom, organizovanom ulaskom Bosnjaka u Capljinu od njihovog progona u ljeto 1993.godine, ali i prvom skupu SDA u Herceg-Bosni od pocetka rata uopste. Okupljanje simpatizera HDZ u Sarajevu nije imalo takav znacaj, ali ono je uvod u seriju promotivnih skupova medju kojima je i onaj u Varesu. A taj grad, za HDZ ima gotovo isti znacaj kao Capljina za SDA.

Ta dva skupa kao da su preko noci izbrisali medjusobne optuzbe i teske rijeci i mnogi su u njima spremni prepoznati zacetak nove, predratne ljubavi. Nije mali broj i onih koji smatraju da je ta ljubav kratkog vijeka i da nece trajati duze od 14.septembra, odnosno od dana kada budu saopsteni rezultati izbora.

Medjutim, izmedju tog optimizma i pesimizma mnogo je cinjenica koje ukazuju na sustinu primicanja SDA i HDZ. Prvi fakat svakako su izbori. Obje stranke nastoje da kroz njih potvrde sto politikom sto puskom osvojenu vlast, u cemu im je prva prepreka opozicija i njeno zagovaranje gradjanske opcije BiH. To je protivnik koji negira nacionalni politicki koncept i SDA i HDZ, pa je i razumljivo primicanje u borbi protiv njega.

Nimalo nije nevazan i doprinos Sjedinjenih Americkih Drzava izmirenju dviju stranaka. One su personifikacija Federacije, a bez Federacije nema ni mirovnog rjesenja za BiH na nacin kako ga zagovaraju SAD. Vodecoj svjetskoj sili bio je dovoljan mali diplomatski pritisak na Zagreb i Sarajevo, a s druge strane ni SDA ni HDZ nisu puno izgubile privremenim uzmicanjem sa cvrsto branjenih pozicija.

Uostalom, to je zorno manifestovano i na skupovima u Capljini i u Sarajevu. Nimalo slucajno HDZ je u Sarajevu skup poceo himnom Hrvatske. U sali se nije mogla nigdje vidjeti zastava BiH. SDA je uzvratila namjernim dvostrukim intoniranjem himne BiH u Capljini. U Sarajevu Kresimir Zubak je Hrvatsku oznacio drugom domovinom Hrvata iz BiH, a u Capljini imam Dzemal efendija Gadara javno je saopstio da je za Bosnjake dzihad jedini put i spas.

Dakle, politicke opcije nisu bitnije promijenjene. I dalje se ne preza od radikalnih izjava, ne bas milih uhu pripadnika jednog ili drugog naroda. Stoga je sasvim logicno pitanje moze li se u tim uslovima govoriti o novoj ljubavi, ili prije o taktickom nadmudrivanju.

Prije rata u Sarajevu se desilo vezivanje zastava SDA i HDZ. Ucinjeno je to na protestnom skupu protiv dolaska lidera srbijanskih Radikala, sa Vojislavom Seseljom na celu, u glavni grad BiH. On im je bio zajednicki neprijatelj. Medjutim, u ratu je malo bilo potrebno pa da navodni saveznici okrenu cijevi topova jedni na druge. Bio je to rat u kojem se potvrdjivala vlastita, nacionalna politika i kojim se zaokruzivao nacionalni teritorij.

Iz medjusobnog rata, SDA i HDZ su, bar tako svaka strana tumaci za sebe, izasli kao pobjednici. HDZ je uspio u Federaciji ocuvati Herceg-Bosnu, a SDA prisiliti HDZ da tu svoju tvorevinu unese u BiH. Na takvom tumacenju dogovora o Federaciji bazirali su i vlastiti trijumfalizam, iako se u sustini desilo sasvim nesto drugo. Nerijesenim rezultatom o medjusobnom obracunu samo je fakticki potvrdjena nacionalna isparcelisanost BiH i stvoreni uslovi za njeno kidanje u pogodno vrijeme. Ali, istovremeno dogovor iz Vasingtona je i jednu i drugu stranku prekinuo u ostvarenju konacnih politickih ciljeva. Jednostavno, dosli su do pola puta sa kojeg se ili moraju vratiti nazad ili nastaviti do njegovog kraja. Po svemu sudeci, za obje stranke blize je zalaganje ka nastavku puta, na cijem kraju se nalazi potpuna nacionalna podjela i drzave i stanovnistva BiH. Samo taj cilj moze biti ono sto ujedinjuje SDA i HDZ, a sve ostalo ih u cjelosti suprotstavlja. A to je premalo za novu ljubav i bratimljenje.

SEJAD LUCKIN