KAKO SU GOVORILI

Bez zelje da se nakon sest godina pravim pametan, moram, nakon svega, reci da sam u trenutku ulaska u sobu dezurnih ljekara na trecem spratu sarajevske Neurospihijatrijske klinike "Dr Nedo Zec", na zakazani razgovor sa predsjednikom SDS doktorom Radovanom Karadzicem, pomislio da je covjek ili lud ili genije, te da ce u buducnosti svakako biti jos mnogo razloga za spominjanje njegova imena. Bio je pocetak novembra 1990, oko 20 sati, doktor Karadzic jos nije bio napustio svoje radno mjesto psihijatra u pomenutoj bolnici. Kada sam usao u omalenu sobicu, zatekao sam ga, imao je poduzu kosu, a u obje ruke drzao je po jednu telefonsku slusalicu, pratio TV dnevnik, i u isto vrijeme krajickom oka gledao moja pitanja, prethodno dostavljena.

"Srpski narod nikoga nece napasti. I bezvezne su price SDA da se mi Srbi naoruzavamo. Pogledajte samo sta oni rade zajedno sa Hrvatima. Mi naprosto nijednu odluku ne mozemo proturiti, a da nas savez HDZ i SDA ne poklopi. Sve sto radimo, radimo i radicemo po zakonu i Ustavu. Nijedna nasa odluka nece biti , kako nasi suparnici vole reci, samovoljno izglasana. Za sve sto radimo prvo pitamo bazu, dakle srpski narod, pa tek onda djelujemo. Za sve imamo aminovanje srpskog naroda i to je kraj svih naglabanja o SDS-u", izdeklamovao je brzo u diktafon, covjek koji ce nekoliko godina kasnije biti proglasen ratnim zlocincem. Nisam ga stigao nista upitati. U nastavku ispoljila se Karadziceva sposobnost da sagovornika ubijedi u ono sto govori. Kasnije, kada je svoju politiku poceo potkrepljivati etnickim ciscenjem, mnogi su se odrekli poznanastva s njim, ili su naprosto zaboravili da su ikada imali kontakt sa doktorom.

Bozidara Vucurevica sam posjetio u stolnom mu Trebinju i to negdje nakon novembarskih izbora. Tada je bila aktuelna anegdota o njemu i gradonacelniku Dubrovnika koji nije htio bez najave primiti u zvanicni posjet "kamiondziju" iz Trebinja. Vucurevic je, pricaju, uvredu dobro zapamtio pa kada je dubrovacki gradonacelnik uzvratio posjetu Trebinju, Vucurevic ga je primio sa svim pocastima. Usred razgovora s gostima, naglo se ustao, izvinio ostalima, a posebice gradonacelniku, uz recenicu: "Samo da odbacim jednu turu, i eto me caskom nazad. Sta ces, kolega, mora se od necega zivit". Ono sto i danas pamtim jeste velika geografska vojna karta u Vucurevicevoj kancelariji, postavljena ispod stakla na stolu za goste. Na karti su vec tog novembra 90. bile oznacene granice istocne Hercegovine koja bi trebalo da pripadne Srbima, odnosno njihovoj drzavi u osnutku. Za istim stolom Vucurevic "objasnjavao" o cemu se tu ,ustvari, radi:

"Odluka o formiranju istocne Hercegovine nema stranacki karakter, niti bilo kakvu nacionalnu obojenost. Iskljucivi motivi koji su nas naveli na ovu odluku su ekonomske prirode.U programu Vlade BiH nista od onoga sto smo predlagali za ovu regiju nije proslo, pa smo prisiljeni da velike privredne probleme rjesavamo na svoj nacin. Sasvim je osnovano da ova inicijativa moze izazvati strah, ali je u ovom slucaju on potpuno neopravdan. Ova odluka ne znaci ni otcjepljene od BiH, niti nekakvo pripajanje Srbiji."

Stvari su se, potom, odvijale u potpuno drugom smjeru, ne znam da li bi se Muslimani iz Trebinja mogli i sarkasticno nasmijati ovoj Vucurevicevoj tvrdnji, izrecenoj svega nekoliko mjeseci prije no sto su pocele njihove besane noci u rodnom gradu. A potom su raseljeni svuda po svijetu...

Sa predsjednikom HDZ za Bosnu i Hercegovinu Stjepanom Kljuicem imao sam nekoliko razgovora, od kojih je prvi bio najneprijatniji. Radjen je za beogradski magazin "ON", a urednik mu je dao naslov "Ne moze me smijeniti Tudjman". Neko ga je potom (bice Tudjman) ipak smijenio, a mene su potrazili tjelohranitelji gospodina sa leptir- masnom da mi saopste da ubuduce "pripazim sta pisem". Sljedeci nas kontakt bio je na tribini odrzanoj pred izbore u auli Pravnog fakulteta u Sarajevu, gdje je bio gost zajedno sa gospodjicom Biljanom Plavsic i pokojnim profesorom Fuadom Muhicem. Tom priliko nesporazum je izgladjen. O planovima za izbore Kljuic je rekao:

"HDZ BiH je potpuno neovisna od Hrvatske kada je rijec o pitanjima koja su vezana za Bosnu i Hercegovinu. Kada upucujemo apel iseljenicima to, naravno, radimo preko Hrvatske. Sto se tice mog smjenjivanja od strane gospodina Tudjmana, moram reci da me stvarno ne moze smijeniti. Vi ste vjerovatno pomislili na ono sto se dogadjalo sa Davorom Perinovicem, mojim prethodnikom. Njega su smijenili na sastanku u Mostaru. On je nakon jedne polemike napustio sastanak, i posto se ljudi nisu imali kome zaliti, krenuli su u Zagreb. Od 132 covjeka samo je jedan bio za Perinovica. Njega je, dakle, smijenilo rukovodstvo HDZ BiH."

Na pitanje da li se smatra novinarom ili politicarem, Kljuic je odgovorio da je novinar po senzibilitetu i svemu ostalom, a o politici je dodao:

"Ukrotio sam svoje desno krilo i cini mi se da sam odigrao jednu misionarsku ulogu izmedju Karadzica i Izetbegovica. Mislim da sam ja bio taj koji ih je najvise povezao, mada su obojica pokazala dobru volju. Onoga trenutka kada samo sjeli da zajednicki razgovaramo mislim da je to bilo presudno za izbore u BiH. Postigli smo dogovor o podjeli vlasti."

O razgovorima sa Adilom Zulfikarpasicem, danasnjim koalicionim partnerom ( Kljuiceva Republikanska stranka je sa Zulfikarpasicevom MBO u Zdruzenoj listi), Kljuic je govorio: "Nakon cetiri sata razgovora zakljucio sam da je nas partner SDA a ne MBO, i pokazalo se da sam bio u pravu."

Gospodjica Biljana Plavsic me primila zajedno sa svojim kolegom Nikolom Koljevicem, i to na radnom im mjestu, Filozofskom fakultetu:

"Meni, dakle, definitivno nije jasno cemu strah pripadnika HDZ i SDA, dvije koalicione nacionalne stranke koje nam svaki pokusaj rada u Skupstini dogovorno onemogucavaju. Nasa stranka se ni po cemu ne razlikuje od njihovih, ali to sto oni rade na medijskom planu, od nas cini neke propagatore rata, separatiste koji zele svoju drzavu, itd. Ne pada nam na pamet da se odvajamo od BiH, ili da pravimo neku veliku Srbiju kako nas optuzuju. Kazu jos i da mi naoruzavamo srpski narod. Kako je to, lijepo vas molim mladi kolega, prakticno i teorijski moguce? Odakle nama oruzje? Mi samo zelimo da se tacno zna gdje je koji Srbin, te da ih sve pokusamo oprganizovati da napokon misle svojom glavom, bez pritisaka proslosti", govorila je gospodjica Plavsic, i to na cistoj ijekavstini, ne znajuci valjda da ce skoro promjeniti dijalekt i mjesto prebivanja.

Kada su nesto kasnije birali predsjednika BiH, i kada je na to mjesto trebalo da dodje Fikret Abdic, ( kad je broj glasova u pitanju) Plavsiceva je dodala jos jednu recenicu koja se danas, nakon krvave cetiri godine, moze svakojako protumaciti: "Sam Bog nam je poslao gospodina Izetbegovica, i on treba da bude predsjednik BiH."

Jedan od celnika SDS, Momcilo Krajisnik, novinare je volio - ali samo u kafani. Nije bio bas suvise vjest sugovornik, pa je vise puta, zaboravivsi sta je rekao, zvao novinare i zalio se na ono sto su o njemu objavili. Intervjuisuci ga za sarajevski "Valter Expres", od njega sam prvi put cuo da ce Bosna i Hercegovina uskoro imati mnogo problema, a mozda i rat, da se muslimanski narod naoruzava, pa su i Srbi odlucili da ucine isto. Rekao je jos i da je svako srpsko selo naoruzano, a da se sada radi i na vecim gradovima. Sve je to objavljeno, a ja sam sacuvoa kasetu, sto se pokazalo sasvim pametno. Svega sat nakon sto je "Valter" izasao iz stampe, Krajisnik me nazvao i nimalo prijatnim tonom govorio o mojoj familiji, prijeteci da se moze svasta desiti nastavim li pisati izmisljotine. Umjesto odgovora pustio sam mu u slusalicu traku s intervjuom. Sutradan je u redakciju stigao telefaks sa izvinjenjem i pozivom na svecani rucak u organizaciji SDS.

Sa gospodinom Zulfikarpasicem sam takodje imao nekoliko razgovora, a u svakom se provlacila teza kako je bas on jedini pravi covjek koji bi mogao povesti BiH u bolju buducnost. Istu je pricu pricao i prije a i nakon raskola sa Izetbegovicem i SDA. Ono sto je Zulfikarpasic obecao bosanskohercegovackin narodima bilo je nezamislivo bajkovito: "Imacemo u Bosni nesto kao "New deal"; kroz BiH ce ici autoban od Njemacke pa sve do Jadrana... on je, kao, odnekud dobio velike kredite koji ce penzionerima pomoci da u bogatsvu docekaju smrtni cas. Kada se zapucalo, gospodin Zulfikarpasic je otisao tamo gdje i pripada - u svijet svicarskih bankara.

Vladimir Srebrov, covjek koji je dugo nosio nadimak "Bosanski Jeljcin", jedan od osnivaca SDS i covjek koga je ova stranka u ratu drzala pune tri i po godine u zatvoru Kula kraj Sarajeva, rekao je u jednom intervjuu "Bosna gladuje, a Karadzic zeli rat". Danas bi mu, kao nezavisnom kandidatu na septembarskim izborima, ta recenica mozda mogla posluziti u propagandne svrhe. Srebrov je govorio i ovako:

"Nisam prorok, ali duboko vjerujem da je BiH zemlja buduceg jugoslovenskog prosperiteta. Ovakva kakva jeste, mesavina svih nacija, ona je u stanju da Jugoslaviji donese mir. Taj mir ce doneti umirivanjem zahteva dvaju stranaka SDS i HDZ, ali i politickih jastreba iz SDA. Prvi zadatak jeste dogovorno iseljavanje Kadijevicevih tenkova iz ove zemlje..."

Rasim Kadic, danas predsjednik Liberalne stranke, 1990.godine postao je clan parlamenta kao predsjednik Saveza socijalisticke omladine BiH. Svega nekoliko dana nakon izbora, razmisljao je:

"Ja nisam protiv moguceg medjunarodnog ukljucivanja u pitanja novog dogovora u Jugoslaviji. Isto tako mislim da ni izdaleka nisu iscrpljene mogucnosti daljeg dogovaranja. Kamo srece da smo ranije malo vise isli kod Vranickog i Busa.Tada nam Iracani i Rusi ne bi dugovali onliko koliko su dugovali. Sami bismo shvatili koliko su losa auta koja proizvodimo, i ne bismo pokusavali da budemo hadzije onima koji ne znaju kasikom i viljuskom da jedu."

Nijaz Durakovic, na posljednjim predratnim izborima predsjednik Saveza komunista - Stranke demokratskih promjena, danas Socijaldemokratske partije BiH, primio me na razgovor nekoliko minuta prije pocetka velikog mitinga pod nazivom "NE", odrzanog u sarajevskoj Titovoj ulici. Durakovic je tom prilikom rekao:

"Ne moze se zivjeti od srpstva, ni od hrvatsva, ni od muslimanstva. To je , sigurno, bio dobar motivacioni faktor, ali on se kad-tad vrati kao bumerang. Sjetite se perioda takozvane antibirokratske revolucije kada se sve rjesavalo mitingom, pa taj miting zamalo dodje glave upravo tvorcima tog koncepta."

Bumerang se, kako Durakovic rece, zaista vratio, pa je lider bivsih komunista nekoliko godina nakon toga napisao knjigu "Prokletstvo Muslimana" i objasnjavao kako je on jedan od prvih osvjestenih Muslimana kojem ne treba posrednik u vezi s Allahom.

Ejup Ganic, nekadasnji Jugosloven iz Stranke reformista posljednjeg saveznog premijera Ante Markovica, nije se suvise isticao izjavama, mada su i one rijetke dobrano odudarale od navodnog projugoslovenskog stava i angazmana u reformistima. Njegove izjave na cistoj ekavstini nerijetko su zbunjivale slusaoce:

"Dugo sam predavao u Americi, dosta se razumem u ekonomiju, i verujte mi da Bosna i Hercegovina ima sve sanse da vrlo skoro dostigne nivo razvijenog Zapada. Mi imamo sume, polja, fabrike, i sto je najvaznije, ljude koji vole da rade. Nasi su radnici u inostranstvu nejuspesniji i najcenjeniji. To moramo znati. Ne trebaju nam nacionalizmi. Tu se ljudi trose bez potrebe. Potreban nam je rad, i samo rad, i onda cemo ovde imati Svicarsku", tvrdio je Ganic.

Gospodin Alija Izetbegovic, predsjednik SDA, predizbornih dana 90. godine imao je uvijek dovoljno vremena za novinare. To se kasnije , kako je mandat odmicao, smanjivalo na stetu domacih, a u korist stranih kolega. Tada smo uspjeli saznati da "revansizma nece biti prema onima koji su njega i njegove istomisljenike sudili na procesu Mladim Muslimanima 1982." Na pitanje zasto SDA nema prefiks muslimaske stranke, sadasnji predsjednik Predsjednistva BiH je odgovorio:

"Za sada necemo mijenjati ime. Pri osnivanju smo mislili o tome, ali tadasnji zakon nije dozvoljavao nacionalni prefiks. Do izbora ostaje sve po starom, vec smo krenuli sa nazivom SDA, i ne bi ga bilo dobro mijenjati"

U razgovoru vodjenom za beogradski "Intervju", a pod naslovom "Bosanski lonac" Izetbegovic, po povratku iz Turske, je rekao: "Moja posjeta Turskoj se pogresno tumaci. Isao sam da rijesim neka ekonomska pitanja a cuo sam price po kojima sam trazio vojnu pomoc. Ne znam sta ce nam vojna pomoc kada rata nece biti! To mogu sasvim slobodno i otvoreno da kazem. Oni koji misle priznati BiH kao suverenu drzavu svakako imaju nacina da rijese sve eventualne probleme. Kako sam obavijesten neke americke flote su vec u Jadranu, sto, opet, znaci da nema pomena o bilo kakvom ratnom sukobu. Ako bi ga i neko zelio, ne znam kako bi to izveo jer mi jednostavno ne zelimo da ratujemo."

Da bi dokazao da rata nema, te da ga nece ni biti - u vijeme posiljki "banana" JNA u suradnji sa SDS, i ukopavanja njihove artiljerije po okolici grada - Izetbegovic je u pratnji tjelohranitelja i TV kamera jednog aprilskog predvecerja 92. prosetao ulicama u centru Sarajeva, ubjedjujuci prolaznike: "Rata nece biti! Neko bezrazlozno siri ratnu psihozu medju gradjanima. Ponavljam, rata nece biti - mirno spavajte".

GORAN DZAMASTAGIC (AIM)