SVE PO SPISKU

AIM, ZAGREB, 8.8.1996. Tko ne zna da se blize izbori u susjednoj Bosni i Hercegovini, pomislio bi da se dogadjaju u Hrvatskoj. Vika i lijepe rijeci, koje bodre na uspjeh i promjenu, koje vabe na (povijesno) ucesce, kote se na ocigled. Na ulici, u birtijama, medijima. Vjera u promjenu je uvijek simpaticna prvi put, pa cak i drugi put. Na nju se s razlogom i ponajvise lijepe politicke stranke u Bosni i Hercegovini, posebno one od "nase krvi i mesa". Njihovi proglasi obicno pocinju velikim rijecima: "Sudbina nase domovine Bosne i Hercegovine, a time i naseg naroda, neposredno ovisi o rezultatima predstojecih izbora...". Tako primjerice SDA iz Zagreba. Bosanski HDZ pak poziva sve Hrvate da glasaju za HDZ, jer bez Hrvata i HDZ-a, kazu oni, nema Bosne. Opet, Hrvatsko kulturno drustvo Napredak daje potrebne izborne upute Hrvatima rodjenim u Bosni da "svojim glasom pridonesu borbi za povratak Hrvata na njihova vjekovna ognjista". U akciju su se prikljucili i biskupi, posebno banjalucki Franjo Komarica, koji je pozvao Hrvate svoje biskupije da izadju na izbore u sto vecem broju, jer bi u suprotnom neizlazak na izbore "nanio nesagledive posljedice Katolickoj crkvi i hrvatskom narodu(...)".

Za skupljanje naroda brine se Hrvatski ured za prognanike i izbjeglice, a sluzbeno Nacionalni koordinacijski odbor za pripremu i provedbu B&H izbora u Hrvatskoj, ciji je sef takodjer Damir Zoric. Kojom idejom to rade oni, a ne ambasada Bosne i Hercegovine nije sluzbeno ispricano. Iako su izbori bili najavljivani i mnogo prije, tek je par dana prije isteka roka (29. srpnja) pocela jurnjava za mladim i starim, zenskim i muskim, bosanskim mesom, isjeckanim na hrvatski but i muslimanski snicl. Nadje se i pokoja srpska koljenica. Za laso su zaduzeni mnogi. Plakati, radijski i TV spotovi pozivaju vec desetak dana narod(e) Bosne & Hercegovine da ne propuste glasati za svoje politicke mezimce. I svaka od nacionalnih stranaka porucuje da oni koji njoj daju glas, mogu biti sigurni da se ono sto se zbilo vise nikada nece ponoviti. Jos dodaju da ce ih voditi u miru onako (vjerojatno misle onako dobro) kako su ih vodili u ratu (bosanski HDZ, po "Vjesniku").

Zbog cega je za tako velik posao dano tako malo vremena, sluzbeno nije receno. Sto god bilo, u tih sedam dana, do kraja dana petog kolovoza, prijavilo se oko 135 tisuca ljudi zeljnih izbora, pa makar i ovakvih, carlluisovskih. Ostatak od 65 tisuca nije se okupao u predizbornom znoju. Da li zato sto nece u kolo, ili zato sto ih kolo nije sacekalo, tesko je precizno reci. Oko deset posto ljudi ce glasati u Bosni & Hercegovini, a ostatak u Hrvatskoj. Do cetvrtka osmog kolovoza mogu se upisati oni koji to jos nisu obavili. Ukoliko Privremena izborna komisija Organizacije za evropsku sigurnost i suradnju (OESS) u Sarajevu odobri produzenje od tri dana, koje je zatrazio Damir Zoric, "(...) i ti glasaci bit ce prikljuceni popisu biraca.". To bi bio drugi produzetak.

Sve sto je potrebno za ulazak u biracko carstvo jest bilo koji dokumenat s fotografijom napravljen u Bosni & Hercegovini do 1991. Izbjeglice se, pak, prijavljuju uz svoju sjenu - izbjeglicki karton. Tko zeli glasati u Hrvatskoj, moci ce to napraviti 7. rujna, za mjesto u kojem je zivio do 1991., ili do

1. travnja 1992. Mogu glasati i za neko drugo mjesto u Bosni i Hercegovini u kojem nisu zivjeli, ali to poslije izbora zele. Tamo pak moraju osobno otici, najkasnije 14. rujna.

Iako je, prema memorandumu OESS-a, zabranjeno politicko pomaganje bilo koje stranke, vec samo tehnicka suradnja, clanovi HDZ-a Bosne i Hercegovine redovito se pojavljuju na TV i daju intervjue novinama, vezane uz skore izbore. Ostali se mogu frigati.

Rezimske novine u Hrvatskoj, najvise "Vjesnik", daju pak ono sto prizeljkuju mentori. U reportazi iz prostorija Regionalnog koordinacijskog ureda za podrucje Zagreba nitko nece glasati tek za Bosnu, vec za "svoje". Tako vremesna M.L. iz Brckog kaze: "Za koga? Za Hrvate, ja cu za Hrvate, za koga drugog". Musliman ili Hrvat, svi ce za svoje. Ni jednim slovcem se ne spominje, recimo, bosanski SDP ili pak Beslagicev UBSD. Kao da ne postoje. I rijec Bosna se spominje vrlo sturo i u prolazu, vise kao sum pozadine. U modi je, barem u Hrvatskoj, jos uvijek (cisto) nacionalno. Kao u svakoj djecjoj igri, i klipovi su neizbjezni. Jos jedan rezimski list, "Slobodna Dalmacija", manje sluzben, vise hercegovski, dao je analizu nepravilnosti oko "malverzacije Muslimana uoci rujanskih izbora", kako glasi nadnaslov. Naslov pak kazuje da je "pronadjeno 160 tisuca fantomskih biraca". Izvor od kojega je prsnuo podatak jest anoniman, dok je, pise u novini, dokument autentican. U njemu se kaze da je predsjednik bonnskog staba Bekir Alispahic poslao dokument u sjediste SDA u Sarajevu. U dokumentu stoji da su se "u cilju skracivanja rokova uspjeli dogovoriti sa OSCE-om za 81.006 nasih drzavljana koji nisu na birackom popisu da im se bez zahtjeva za dostavu prijavnog obrasca i bez prijave za glasovanje, bez njihova trazenja, posalju obrasci za naknadni upis u biracki popis". Navodno ce, kaze novina, jos 50 ili 60 tisuca slicnih papira biti u prometu. I to je, vise manje, oko 160 tisuca fantoma.

Hrvatska se, preko novinara Slobodne Dalmacije, takodjer pita je li moguce da je to "blagoslovio upravo OESS". Navodjeci dopis iz Njemacke, a da nije receno koji i kakav, Hrvatska se opet u cudu pita je li moguce da se HDZ Bosne i Hercegovine, glede izbora, "mobilizira tek posljednjih tjedan dana", dok se Muslimani pripremaju za desetoboj. Zatim se navodi niz bedastoca OESS-a i niz dokaza o hrvatskom postenju. Jos par takvih "ekskluziva" i posao iskupljenja je dovrsen. I zato, zabrana politicke pomoci, ali ne i odmoci, koju kotrlja herceg-hrvatska politika, vise nije stvar samo Bosanaca u Hrvatskoj, vec i Bosanaca u Bosni. Ispricnice, i to znamo, ne pale kada se lift zaglavi na trecem katu ili rikne tramvaj.

ALEN ANIC