PREIZBORNE DILEME U CG

Zamke pred koalicijom opozicije

Crnogorske opozicione partije sansu na izborima, zakazanim za treci novembar, mogu traziti jedino u koalicionom nastupu. Ko ce je ciniti i kako ce ona izgledati tek treba da bude dogovoreno. Vlast, medjutim, ne gubi vrijeme, nego sistematski priprema iskusenja opozicionom jedinstvu

text:

Predsjednik Republike, Momir Bulatovic prelomio je - izbori za poslanike u crnogorskom parlamentu bice odrzani treceg novembra. Opozicija se nadala da ce termin biti barem sedmicu- dvije kasnije, kako bi imala vise vremena za medjupartijski dogovor i organizaciju predizborne kampanje. Pred opozicijom je, naime, tek rjesenje prethodnog pitanja: da li na izbore izaci samostalno ili u koaliciji. Izmjene izbornog zakona, sto ih je uoci raspisivanja izbora, zahvaljujuci apsolulutnoj vecini u Skupstini, nametnula Demokratska partija socijalista, otklonile su opoziciji dilemu - sta je za nju bolje. Jer, tim je promjenama proporcionalni izborni sistem iz 92. pretvoren u cist vecinski. Karakteristika je toga modela da favorizuje partiju koja dobije vecinu, pa su strucnjaci brzo izracunali da bi DPS sa 35%, na koliko se procjenjuje njena trenutna snaga, od novembra, ne samo mogla zadrzati apsoutnu vecinu, vec imati jos izrazitiju dominaciju u Skupstini Crne Gore.

Pitanje, dakle, nije: da li koalicija, vec s kim i kakva? Iako su se za novembarske izbore prijavile cak 33 partije, ozbiljnih je tek sest ili sedam. Cini se gotovo izvjesnim da ce sa zajednickom listom nastupiti tri parlamentarne opozicione stranke: Narodna, Liberalni savez i Socijaldemokratska partija. Paralelno sa "trilateralnim" dogovorima o pitanjima bitnim za koalicioni nastup, teku pregovori sa jos dvijema strankama o pristupanju sadasnjoj osovini opozicionog udruzivanja. Cine se realnim sanse da pomenutom trilingu pristupi Demokratski savez Albanaca. Na proslonedjeljnom sastanku, u Podgorici, lider DSA Mehmed Bardhi dojmio se voljnim za izborni ortakluk. On i njegova partija, reklo bi se, ne rizikuju mnogo tim potezom. Njihovo je uporiste izborna jedinica Ulcinj, u kojoj se biraju tri poslanika, a DSA osnovano racuna da tamo pobijedi. Bardhijeva stranka bi tako zadrzala lokalnu vlast, dobila barem dva poslanicka mjesta u republickoj Skupstini i, nadasve, u slucaju pobjede koalicije, oslobodila se dosadasneg pritiska republicke vlasti.

Na iznenadjenje mnogih, izgleda da se opozicionoj koaliciji nece pridruziti SDA. Ta je partija apstinirala na izborima 92., potom je grupa njenih istaknutih clanova bila u zatvoru, pod optuzbom da je pripremala otcjepljenje Sandzaka od Crne Gore, da bi ih tek krajem 95. pomilovao predsjednik Bulatovic. Harun Hadzic, lider SDA, bio je nedavno u delegaciji koju je primio Zoran Lilic, i otud se vratio sa pregrst pohvala za predsjednika SRJ! Ne samo zbog toga, uveliko se pocelo govorkati kako je vlast uspjela da "ubijedi" barem dio rukovodstva SDA u potrebu nekakvog dila sa njom, te da je to razlog ocite nespremnosti na saradnju sa ostalim opozicionim strankama?

Dr Dragisa Burzan, potpredsjednik SDP i profesor fizike na Univerzitetu u Podgorici (a sta je fizika bez matematike), koristeci se metodom simulacije izbora, izracunao je da samo tzv velika koalicija (dakle triling, plus DSA i SDA) moze sa sigurnoscu racunati na pobjedu protiv DPS. Izbacivanjem SDA iz toga projekta, vlast je vec zabiljezila prvu pobjedu u specijalnom ratu koji ce, nema sumnje, trajati i u noci izborne sutnje.

Iz tog arsenala je i najnoviji udar na opoziciono jedinstvo, sto ga je vlast izvela uz pomoc drzavnih glasila. Radio Crne Gore i "Pobjeda" objavili su pocetkom sedmice vijest da ce nosilac koalicione liste biti dr Novak Kilibarda, predsjednik Narodne stranke. "To je totalna dezinformacija" - kazao je tim povodom Slavko Perovic, predsjednik LSCG, uz napomenu da je posrijedi tehnicko pitanje, o kojem je tek ovih dana bilo govora. "Takvoga dogovora nema, niti ga moze biti" - bio je izricit i lider SDP, mr Zarko Rakcevic, dodajuci da ga "ne moze ni biti, jer ne dolazi u obzir da bilo koja stranka ima lidersku poziciju u koaliciji". I u Narodnoj stranci potvrdili su da je vijest obicna "patka" sracunata da unese razdor medju lidere opozicije. Otiske prstiju DPS u toj raboti, prepoznali su zajednicki.

Izgleda da su drzavna glasila konstruisala informaciju o dr Kilibardi kao nosiocu zajednicke liste koristeci dva izvora. Prvi je jedno obracanje lidera narodnjaka predsjedniku parlamenta Svetozaru Marovicu, u ime i uz dogovor tri opozicione partije, povodom nekih cisto administrativnih pitanja vezanih za izbore. Drugi elemanat bila je izjava poslanika NS Bozidara Bojovica, na stranackom presu, o "Narodnoj stranci kao predvodniku opozicije". Bojovicevu su izjavu i Slavko Perovic i Zarko Rakcevic okarakterisali kao nepotrebno i stetno istrcavanje, u momentu kad razgovori o sustinskim pitanjima za zajednicki izborni nastup tek predstoje. Bojovic se, medjutim, nije dao zbuniti. "To sto sam rekao da ce opozicija biti predvodjena Narodnom strankom nije nista lose ni neprirodno. Narodna stranka je inicirala ideju, najjaca je opoziciona partija, njeni su potencijali najveci, ona najvise ulaze i reskira". To kako jos rece Bojovic, "ne znaci da ce Narodna stranka kositi, a ostali vodu nositi", nego ce svi biti i kosaci i vodonose.

Utisak je da, barem u ovoj fazi, stvaranje koalicije nije oslobodjeno strahova od dominacije jednih, odnosno marginalizacije drugih. Iako netacna, ili barem preuranjena, sporna je vijest izbacila u prvi plan tehnicko pitanje sa znacajnom politickom tezinom - izbor nosioca koalicione liste. Dok su socijaldemikrate, kojima je cesto spocitavana politicka mekanost, tvrdo protiv eventualnog prijedloga da nosilac zajednicke liste bude jedan covjek, liberalima taj detalj ne izgleda previse bitan. "Ko ce biti nosilac liste nije krucijalno pitanje. S obzirom na broj mjesta u parlamentu, Narodnoj stranci pripada taj prioritet. Personalno, ne bih imao nista protiv da to bude gospodin Kilibarda" - kaze Slavko Perovic.

Rijeci predsjednika LSCG potvrdjuju kako je bio ozbiljan dok je govorio da ce, zarad uspjeha koalicije, zrtvovati i ponesto od stranackih interesa. Dakako da je to pravo svakog politickog subjekta i da ce tek prvi dani novembra pokazati koliko je ta investicija imala smisla. Nije, medjutim, tesko dokuciti logiku na kojoj pociva Rakcevicevo "ne". Formalno, Narodna stranka jeste trenutno najjaca opoziciona partija. No, svrha opozicione koalicije nije samo udruzivanje dok se prostim zbirom glasova dodje do brojke vece od one sto je moze sakupiti DPS. Njena je sustina, barem bi tako trebalo da bude, uspostavljanje novog sistema vrijednosti u crnogorskom drustvu. Cini se da je politicki ugled koji su LSCG i SDP, tokom sestogodisnjih iskusenja, stekli svojim odnosom spram kljucnih pitanja toga perioda (demokratizacija drustva, rat, nacionalno i drzavno pitanje, ljudska prava, ekonomske reforme...), vrijedniji od toga jednoga narodnjackog poslanika plus u Skupstini Crne Gore.

Naravno, nesporno je i da se dr Novak Kilibarda izborio za veoma znacajno mjesto na crnogorskoj politickoj sceni. Pred lucidnim profesorom mora se skinuti kapa zbog umjesno izvedene transformacije jedne militantne i necivilizovane stranke u ugladjenu, ponajvise njemu zahvaljujuci, partiju gospodskih manira. Predsjedniku Narodne stranke mora se, nadasve, priznati da je u proteklom skupstinskom mandatu demonstrirao model zastupanja "srpske svijesti u Crnoj Gori", koji pretjerano ne iritira Crnogorce. Dr Kilibarda uspio je da tu vec izandjalu pricu oslobodi sablonskih plasenja kako nas, ako ostanemo bez Srbije, nece imati ko hraniti i braniti, smjestajuci je u duhovnu ravan kulturnih i istorijskih veza.

S obzirom na izborna rjesenja, prica o nosiocu zajednicke liste doima se cak politicki neozbiljnom. Zakon, naime, dopusta da u svakoj od cetrnaest izbornih jedinica bude razlicit nosilac liste. Kao i da ista osoba nosi listu u dvije, tri ili vise jedinica. Gotovo na svim podrucjima sasvim je jasna politicka "krvna slika", na osnovu cega treba na zajednickoj listi forsirati narodnjake, liberale ili socijaldemokrate. Ako se koalicija prosiri, i lista kandidata za nosioca liste bice duza. U svakom slucaju, takvo zakonsko rjesenje pogoduje izbjegavanju opasnosti od revolta radikalnih pristalica partija koje udju u koaliciju.

Reklo bi se, cak, kako bi s najmanje rizika bila skopcana odluka da se uopste ne imenuju nosioci lista, nego da se u toj ulozi nadju prvoimenovani kandidati na listama u izbornim jedinicama. Zakon to izricito dozvoljava. Posezanje za tim rjesenjem, pritom, ne mora biti nuzno shvaceno kao ustupak pojedinacnim sujetama, vec kao blokiranje osjetljivog mjesta na koje ce propagandna masinerija vlasti zasigurno udariti. Najodgovornijim ljudima u opoziciji valjda je jasno kako je DPS tek otvorila paket predizbornih iznenadjenja za opoziciju. Do pocetka novembra, liberale, socijaldemokrate, narodnjake i ostale koji nijesu (uz) vlast, ceka pravi maraton sa preponama. Neke treba savladati mozgom, neke misicima. Zajednicki izlazak iz parlamenta, koji je opozicija ucinila sredinom jula, djelovao je gotovo idilicno, no stvaranje koalicije je emotivno surov i mentalno zahtjevan posao.

Reklo bi se da uspjeh uveliko zavisi od pametnog rasporeda igraca. Ni na Olimpijskim igrama, a kamoli na izborima, odavno nije vazno samo ucestvovati. Trka je, medjutim, samo provjera jesu li u pripremama sve kockice dobro slozene. Neki strucnjaci kazu da taj posao valja poceti od glave, da ne kazemo od nosilaca liste.

Darko SUKOVIC

AIM Podgorica