POD KONTROLOM PALA I BEOGRADA

Sredstva informisanja i izbori u RS

Za dodatnu dramatizaciju medijskog rata izmedju Beogaradskih i paljanskih rezimskih sredstava informisanja, koja proteziraju svoje favorite, pobrinule su se i regionalne politicke sklonosti. Naime, oni koji gledaju RTS, iz istocne Bosne, uglavnom su skloni oficijelnim vlastima sa Pala, dok oni na zapadu, koji mogu da vide jedino SRT (i TV Zagreb, ali RTS nikako), naklonjeniji su opozicionim partijama

Banjaluka,4.avgusta (AIM)

Medju temama koje se u ovoj predizbornoj kampanji pracenoj atmosferom napetosti i nervoze uocavaju kao najbitijne svakako je tema o tretmanu pojedinih stranaka u medijima Republike Srpske (RS). S obzirom na djelimicnu "naslonjenost" sredstava informisanja iz RS na iste takve medije u Srbiji i SR Jugoslaviji, onda se analiza medijskog prezentovanja stranackih programa i aktivnosti mora odnositi i na to podrucje.

Svi mediji RS, i elektronski i stampani, pod apsolutnom su kontrolom vladajuce Srpske demokratske stranke (SDS), i samo se tehnickom ili grafickom greskom moze desiti da u tim posrednicima istine izmedju politickog uma vladajuceg drzavnopolitickog establismenta i konzumenata te istine - sirokih narodnih masa - pojavi prilog koji nije sto odsto afirmacija SDS i srpskog nacionalnog interesa shvacenog na nacin, po meri i ukusu vladajuce stranke.

Vladajuca stranka SDS od medija na raspolaganju ima Srpsku radio-televiziju sa studijama u Banjaluci i na Palama i mrezu lokalnih radio stanica koje preuzimaju sve glavne politicke, informativne i dokumentarne emisije drzavnog radija, a ostatak programa uglavnom popunjavaju zabavno-muzicke i sportske emisije.

Takodje, SDS-u je na raspolaganju dnevni list "Glas srpski" iz Banjaluke te nedeljnici "Javnost", koji sve vreme rata izlazi u Beogradu, iako u impresu nesuvislo pise da izlazi u Sarajevu, i "Oslobodjenje", srpsko dakako. SDS-ovi "cuvari drzavnog pecata" su izuzetno revnosni i budni tako da kraj njihovog oka i uha ne moze promaci nista sto ne afirmise postojece stanje u RS i sto ne istice drzavotvornu ulogu SDS na celu sa, doskora, Radovanom Karadzicem.

Osim toga, u funkciji SDS-ove reklame su i lokalni listovi koji izlaze u vecim centrima duzi niz godina i koji imaju brojniju citalacku publiku od, na primer, "Javnosti", kao sto su "Svitanja" iz Doboja, "Kozarski vjesnik" iz Prijedora, "Srpski glas" iz Zvornika, te jos neke novine iz Trebinja, Brckog, Prnjavora, Modrice...

Sva nabrojana sredstva informisanja, bez ostatka i bilo kakvih skrupula jesu "glasnogovornici" vladajuce stranke, a narocito radio i televizija koji su pocetkom jula mjeseca ove godine izvrsili najveca "kadrovska pomjeranja", da ne kazemo cistke, od njihovog osnivanja. Tako danas na mjestima glavnih, odgovornih, urednika DESK-a, pojedinih emisija ili programa uglavnom figuriraju poslusnici prvog covjeka radio-televizije Ilije Guzine ili cak i nekog jaceg od njega, ali ko se javno ne eksponira u toj ulozi.

Drzavni mediji u isto to vrijeme, dok su u vise emisija ili clanaka u dnevnoj i lokalnoj stampi uredno zapisivali sve sto se dogadja u SDS, od mjesnog do najviseg nivoa, ignorisali su aktivnosti i manifestacije drugih stranaka, pa cak i onih koji im programski nisu odvec daleko - Srpska radikalna stranka (SRS), Narodna stranka (NS), Srpska patriotska stranka (SPaS), Otadzbinska stranka i sl., a da se ne spominju stranke lijevog politickog usmjerenja.

Nicim se ne moze objasniti, a kamo li opravdati fakat da je kongres Socijalisticke partije RS dobio jednako prostora i vremena koliko i bilo koji mjesni odbor SDS, odnosno da Prvi izborni sabor Stranke nezavisnih socijaldemokrata RS kamera drzavne televizije uopste i ne "uslika", vec se javnost o tome obavjestava putem izvjestaja srpske novinske agencije SRNA. Ako se pak nekim slucajem i desilo da su zvanicni mediji RS obavjestili svoje gradjane o stavovima opozicionih partija, onda je to bilo samo onda i u onoj mjeri kada i koliko su te opozicione partije podrzavale politiku, ili neki konkretan potez aktuelne drzavne politike i vlasti, ili neciji personalni cin iz te vlasti. Nepristrasan stav, misljenje ili neka inicijativa, a posebno - ne daj, Boze - kritika ili p(r)ozivanje na odgovornost drzavnih organa, institucija ili pojedinaca, nisu prolazili. No pasaran!

Istini za volju, to ignorisanje "domacih" medija u RS kad su u pitanju opozicione stranke, njihove aktivnosti, stavovi, prijedlozi i kandidati, neke od njih i ne uzbudjuje u onolikoj mjeri koliko je to bilo prije sedam - osam mjeseci. Razlog tome je cinjenica sto su ih, u medjuvremenu, "preuzele" novine, TV i brojne radiostanice iz Srbije, pa nema znacajnije emisije vijesti, tematskih politickih emisija, a da se ne progovori koja rijec o strankama s "onu" stranu Drine. Otkako je pocela izborna kampanja, od sredine jula ove godine, jedna pokretna ekipa TV Srbije i Radio-Beograda stalno su u RS i pretezno prate aktivnosti onih koje zvanicni Beograd favorizuje - "Saveza za mir i progres" (SMP) i Demokratsko-patriotskog bloka (DPB). Uz to, glavne novinske agencije iz SR Jugoslavije, Tanjug i "Beta", imaju svoje stalne dopisnike iz Banja Luke, sa Pala i drugih podrucja RS, koje svakodnevno salju svojim centralama vijesti o aktivnostima stranaka, lidera i kandidata ove dvije koalicije, tako da se o njihovim pogledima i djelovanjima cuje sirom Jugoslavije, pa i u inostransvu.

U medijskom elektronskom dvoboju izmedju Beograda i njegove politicke volje, za sada ubedljivo vodi Srpska radio-televizija (SRT), cije je sjediste na Palama. Radi se, naime, o tome, da SRT od sukoba paljanskih vlasti sa beogradskim rezimom, ne prenosi program Radio-televizije Srbije (RTS) iz Beograda. Tako, ovaj program mogu da vide bosanski Srbi koji zive u podrucjima koja se granice sa Srbijom, ali ne i oni na zapadu, koji zive u okolini Banjaluke. Za dodatnu dramatizaciju medijskog rata pobrinule su se politicke sklonosti. Naime, oni koji gledaju RTS, iz istocne Bosne, uglavnom su skloni oficijelnim vlastima, dok oni na zapadu, koji mogu da vide jedino SRT (i TV Zagreb, ali koji zive u okolini Banjaluke. Za dodatnu dramatizaciju medijskog rata pobrinule su se politicke sklonosti. Naime, oni koji gledaju RTS, iz istocne Bosne, uglavnom su skloni oficijelnim vlastima, dok oni na zapadu, koji mogu da vide jedino SRT (i TV Zagreb, ali RTS nikako), naklonjeniji su opozicionim partijama.

Isto to sto rade Tanjug, televizija i radio Beograd, samo pristrasnije, agresivnije i neprofesionalnije, rade dopisnici i saradnici "Vecernjih novosti", "Politike", "Politike ekspres", "Borbe", "Dnevnika" i drugih novina koje izlaze u Srbiji, a citaju se i u RS. "Vecernje novosti", najtirazniji dnevni list iz Srbije, kao ispomoc svom dopisniku iz Banja Luke, ovih dana su poslale jedno od svojih najjacih pera, sa "mandatom" do izbora i zadatkom da svakodnevno vivisecira vladajucu stranku, ne uzdrzavajuci se ni metoda klasicne zamjene teza, istrgnutih citata i slicnog.

Ipak, do sada su najvise posla za opozicione partije grupisane na lijevom krilu fronta spram vladajuceg SDS-a ucinile novine i druge stampane publikacije koje su povremeno ili kontinuirano izlazile u RS. Tu prije svega treba istaci "Novi prelom". Rijec je o dvonedeljniku pod uticajem Socijalno-liberalne stranke. "Novi prelom" je izlazio do proljeca

1. godine. Nakon dvoipogodisnje pauze, od decembra prosle godine, sa vecim ili manjim razmacima izmedju dva broja, do danas se redovno pojavljuje na kioscima, ali samo do Bijeljine. Istu dozu uticaja imaju i, po nacinu obracanja, agresivne "Nezavisne novine", koje u Banjaluci izlaze od kraja prosle godine, prvo kao dvonedeljnik, a od jula ove godine kao sedmicne novine. Iako uz sebe vezuju atribut "nezavisni", one u ovdasnjoj javnosti slove kao "Dodikove novine", odnosno list Stranke nezavisnih socijaldemokrata RS, kojoj je na celu Milorad Dodik iz Laktasa i Beograda.

U Doboju je, uz velike materijalne teskoce, startovala "Alternativa", takodje pod firmom nezavisnih privatnih novina, koje iz broja u broj svoje citaoce o procesima i odnosima informisu iz lijeve perspektive. Slicne orijentacije, mada daleko profesionalnija, jeste bijeljinska "Panorama" u cijem su sadrzaju predstavljena razlicita politicka i ideoloska gledista i orijentacije. Za sada se taj niz opozicionih listova lijeve ili "nezavisne" provincijencije zaustavlja na "Ekstra magazinu" iz Bijeljine, kome pripada ta cast da su prve i do sada jedine zabranjene novine u "najzapadnijoj srpskoj drzavi".

U daleko najnepovoljnijem polozaju su one opozicione stranke u RS koje nemaju, za demokratiju podrazumijevajuci standarni pristup drzavnim sredstvima informisanja, a koje nisu miljenici ni zvanicnog Beograda. Od tih osam stranaka, u nesto povoljnijem polozaju su Srpska radikalna stranka (SRS), Stranka srpskog jedinstva (SSJ) i Radikalni otadzbinski front "Nikola Pasic". Njihova specificnost i olaksavajuca okolnost je to sto iza sebe ipak imaju "maticne" stranke (i pomoc iz kase), u Srbiji. Uz to, ove stranke imaju ili su doskora imale i svoja glasila: SRS "Zapadnu Srbiju" koja izlazi u Banjaluci, SSJ "Srpsko jedinstvo" koje izlazi u Beogradu, a Radikalni otadzbinski front "Nikola Pasic" je doskora imao na raspolaganju list "Otadzbina" iz Banjaluke.

Ostale stranke niti imaju svoja glasila, niti ih prate "domaca" sredstva informisanja. U tek otpoceloj izbornoj kampanji imaju vremena i prostora samo onoliko koliko je nuzno da se drzavni mediji ne bi diskreditovali pred OSCE-om. Niti ih posjecuju i prate novinari iz "bratske" Srbije, ni iz pozicije ni iz opozicije.

Bez obzira sto je starija od SDS, Demokratska stranka federalista mozda je imala priliku gostovati na jednoj, a najvise dvije lokalne radio-stanice. Takodje, u beogradskim dnevnicima "Politici", "Borbi" ili drugim novinama nikada nije bilo teksta o, recimo, Srpskoj stranci Krajine, Narodnoj stranci RS ili Otadzbinskoj stranci. O beogradskoj televiziji i radiju da i ne govorimo. Ali, nisu zastupljeni ni u medijima u RS. Ni u jednoj emisiji o poljoprivredi i selu na radiju ili televiziji, ne mogu se cuti ili vidjeti predstavnici Srpske seljacke stranke (SSS) iz Modrice, niti je ikada nedeljnik "Javnost" objavio bilo kakvu informaciju o Srpskoj patriotskoj stranci (SPaS), mada je ona osnovana jos u prolece 1993.godine i ima svoje odbore i druge organe u vise od trideset opstina u RS. To isto vrijedi i za Radikalni otadzbinski front "Nikola Pasic" i gotovo sve ostale male i mlade partije u RS.

Ko nema svog medija nema ni svog glasa, a ko nema glasila za njega se i ne cuje, kao da ga i nema. U najtezem su polozaju,a to znaci da su najmanje u sredstvima informisanja zastupljene one opozicione stranke u RS koje na izbore idu samostalno, koje se nisu svrstale u koalicije, blokove i saveze. I koje nisu na vlasti.

(AIM) Milan Vidovic y y