IZBORI

Uvodnik

tekst:

Aktuelna crnogorska vlast je, zaista, neumorna. Ljudi rade i vikendom. Prosle subote predsjednik Crne Gore Momir Bulatovic, kako mu to sleduje po Ustavu, zakazao je opstinske i republicke izbore za 3. novembar tekuce godine. Ipak, prije roka. Ne samo onog decembarskog, vec i cesto pominjane druge polovne novembra, i najcesce isticanog 17. 10. Ovdasnja javnost nije ocekivala tako rano ovaj predsjednicki ukaz, jos manje ocito ubrzavanje izlaska crnogrskih biraca na gasacka mjesta. Ako je sve reagularno kako nas pokusava ubijediti rezim i njegovi mediji, ako se plate i penzije redovno isplacuju, grade putevi, otvaraju centrale, biznis cvjeta a Crna Gora samofinansira, ako smo stigli i da otkupimo dug, ako smo se napokon oslobodili te dosadne i neprijatne opozicije - cemu zurba?

Odgovor nije tesko pronaci. Cak i kod samih tvoraca sarenih laza i Potemkinovih sela. Premijer Djukanovic je, tako, dan uoci obzanjivanja odluke o raspisivanju izbora, na Cetinju, izjavio da podrzava pokojnog guvernera Avramovica. Nije stvar u tome sto se predomislio, vec u dosljednosti - on je, uvijek, bio za Avramovu platformu, a ne onu Savezne vlade koja u pregovorima sa medjunarodnim finansijskim institucijama insistira na kontinuitetu. Tim, kako rece Djukanovic
"jalovim insistiranjem" Savezna vlada, koju inace vodi jedan od prvaka DPS dr Kontic, pokazuje kako "nema dosluha sa realnoscu i socijalno-ekonomskim problemima nase zemlje"! O kakvim se problemima radi, par dana ranije, na jednom sindikalnom skupu u Beogradu pojasnio je pomenuti gradjanin Avramovic. Najavljujuci "sumornu jesen" eks guverener je pomenuo totalnu nelikvidnost banaka, rasulo privrede, probleme sa psenicom, zakljucujuci kako cemo ostati ne samo bez para, vec i bez hljeba. Zato Bulatovic i pozuruje izbore. Pitanje je, medjutim, da li "njihova stvar" moze drzati vodu i do 3. novembra. "Kome je zlato potrebnije nego nama", vapi sa Cetinja crnogorski premijer. Ali, Radoje kao da ne cuje. Otuda, sasvim je izvjesno da prije izbora ni to zlato, ni svjez novac, nece uci u ovu drzavu. Bice tesko snalazljivom Djukanovicu da obezbijedi "samofinansiranje". I da pride, sklepa jos po koji put u ili kanalizacionu mrezu u Vasojevicima, Katunskoj nahiji, U Podgorici ili tamo gdje je partijski povezan - u Niksicu. Ali, ova vlast je ipak toliko ozbiljna da je tesko vjerovati kako nema racunicu koja joj, ipak, pokriva period do pocetka novembra. Naravno, za elementarno prezivljavanje koje ce u medijskoj obradi njihovih specijalaca dobiti neophodni sjaj.

Vladajuca partija, takodje, nema namjeru da ulazi u bilo kave koalicije. Mediji su joj dovoljan saborac za konacan trijumf. Tako bar procjenjuje. Mozda je i u pravu, jer ako "Pobjeda" i RTV CG nastave sa tretmanom opozicije kako su krenuli, onda je za ocekivati i projiciranja takve psihoze u kojoj ce glasanje za Perovica, Kilibardu i Rakcevica, biti dozivljavano kao u najmanju ruku prestup, a moguce i kao sramota, ne samo za glasaca, vec i njegovu familiju ili pleme. Savjest se probudila, ako je suditi po "Pobjedi", kod ljudi sirom Crne Gore. Sa svih strana pisu tom dnevniku, kako jednom za svagda, treba stati na put "gospodi replikasima". Drzavni Radio je prvog dana predizborne kampanje izlegao patku (ocinstvo i dalje nepoznato) kako je "Kilibarda nosilac opozicione liste". Kud ces strasnije vijesti - da streknu i liberali i narodnjaci, a kamo li ostatak birackog tijela. Televizija je svoju moc demonstrirala vucelicevskim montazama skupstinskih zasijedanja. Ovih dana ona miruje, jer opozicije vise nema u Parlamentu, a za pocetak septembra, ako je suditi po glasinama, priprema pravi horor - trojica vrabaca (imena se drze u najstrozijoj tajnosti) dobila su zadatak da pregledaju sva skupstinska zasijedanja od 1991. i izmontiraju djelove koji ce nam pokazati kako su se nekad, aktuelni koalicioni partneri, obrusavali jedni na druge. Sram da ih bude.

Pored medija, DPS ima na raspolaganju i policijski aparat, sa razgranatom mrezom saradnika, koji obezbjedjuju zadivljujucu pokrivenost Crne Gore. Vec se krenulo sa fabrikovanjem i plasiranjem dezinformacija i lazi ne bi li se posvadjala opozicija i zbunili glasaci. Tako je, prije par dana Kilibarda vidjen sa zgodnom plavusom u centru Podgorice, i to, kako se drzi za ruke. Slavko Perovic se sprema za bjekstvo u inostranstvo, a Zarko Rakcevic je uhvacen na tajnoj veceri sa Momirom Bulatovicem. Svakako najeksluzivnija stvar je, jucerasnja "vijest" - od koalicije demokratske opozicije nema nista jer su socijaldemkrati vec napustili taj savez. Prosto je nevjerovatno sta sve ovih dana smislja i plasira depeesovski orvel.

A da ne bude sve glasina i izmisjotina, tu su i realne, opipljive stvari, koje sluze istoj svrsi - takozvane "zdrave" opozicione snage. Svakodnevno nicu ili se bude partije koje je ovih ili nekih davnih dana formirala aktuelna vlast i koje koristi, samo za predizbornu kampanju, kao pendrek, radi disciplinovanja istinske opozicije. Skoro se bilo zaboravilo na nekadasnjeg Kilibardinog "udarnika sa Dubrovnika" Mitra Cvorovica, kad evo nam ga opet - nova stranka za nove izbore. Tu je i Momir Vojvodic da zalelece, stidljivo se oglasi i Amfilohije, tako da su narodnjaci potpuno pokriveni. Ostaje da se nadje alternativa liberalima i SDP-u.

Sve ovo govori da opziciji nece biti lako. Cak, da joj nikad nece biti teze. Oduprijeti se svim podmetanjima, odbraniti se od svih nasrtaja, izbjeci sve zamke, pobijediti sopstvene slabosti i besparicu, izdici se iznad licnih ili uskostranackih interesa, i izboriti se za proklamovana demokratska nacela i standarde - zato treba i snage i mudrosti. Ovi izbori su veliko iskusenje za crnogorsku opoziciju, ali i veliki izazov. U njima ce se ona ili iskaliti ili istopiti. Ili, sto bi bilo najtuznije, zavrsiti u blatu - kao ona srbijanska.

Zeljko Ivanovic AIM Podgorica