BOSANSKA EKONOMSKA PORATNA STVARNOST

KAKO "PROIZVESTI" KUPCA

AIM, SARAJEVO, 26.07.96. Strucnjaci Svjetske banke sugerisu bh. vlastima da se ubuduce humanitarna pomoc u hrani stanovnistvu ne dijeli besplatno nego da se prodaje! Na prvi pogled paradoksalan prijedlog obrazlaze se ekonomskim rezonima za sto efikasnije ozivljavanje domace poljoprivredne proizvodnje. Drugim rijecima, nastoji se kreirati traznja, a u konkretnom slucaju, pokusava se naci model po kojem bi se "proizvodili" kupci.

Besplatna pomoc u hrani destimulirajuce djeluje na ovdasnju poljoprivrednu proizvodnju i prehrambenu industriju u kojima je zaposlena trecina od 230.000 sretnika u BiH koji imaju radna mjesta. "Nelojalna konkurencija" dzabnih namirnica mogla bi se vrlo brzo pojaviti kao ozbiljna smetnja privrednog oporavka, posebno u domenu zaposljavanja. Jer, humanitarna pomoc gusi traznju domacih artikala cija proizvodnja je u prosloj godini dostigla nivo zadovoljenja polovine potreba, a u ovoj se ocekuje i veci procenat. Svakako, potpuno je jasno da BiH tesko moze racunati da ce ikada biti u situaciji da po kolicini i strukturi u cjelini podmiri sopstvene potrebe u hrani, prvenstveno zbog klimatskih uslova, ali je sigurno da nekih artikala, posebno oslonjenih na stocarstvo, moze imati i za izvoz. Stoga se prosirenje i povecanje proizvodnje hrane vidi kao jedno od podrucja privredne aktivnosti koje pruza sansu brzog aktiviranja potencijala i masovnijeg zaposljavanja stanovnistva. Prije rata, u ovoj oblasti bilo je zaposleno oko 40 procenata radno sposobne populacije.

Tokom ove godine u BiH treba da stigne humanitarne pomoci, uglavnom hrane, u vrijednosti od oko 300 miliona dolara. Procjene govore da je jos uvijek oko 60 odsto stanovnistva egzistencijalno vezano upravo za tu pomoc, jednostavno zato sto niti imaju zaposlenja niti primanja. Kao sto je tokom rata zivot znacila, a to se ne zaboravlja, pomoc je dobro dosla i sada. Ali, mir donosi i nove i drugacije uglove posmatranja. Traze se rjesenja koja bi donijela bitno vise nego je golo prezivljavanje. Odatle sugestija da donatori, kada god je to moguce, bar dio pomoci u hrani kupuju od bh proizvosdjaca, podrazumijevajuci njihovu razumnu konkurentnost. Pri tome, velika prednost mogle bi biti ustede na transportu i osiguranju sto bi u znacajnoj mjeri kompenziralo ovdasnje zaostatke u produktivnosti. Traznja bi bila povecana, a time i izgledi za aktiviranje jos neiskoristenih kapaciteta. Uz sve, ostvario bi se i ozbiljan priliv toliko potrebnih deviza.

Sljedeci korak bila bi prodaja, umjesto dosadasnje distribucije besplatne humanitarne pomoci. Jasno, pitanje je kome i za koji novac, ako je vec pomenuti procenat gradjana na ivici gladi. Ideja ide u pravcu uvodjenja nove strukture: treba uspostaviti mrezu socijalne pomoci koja ce se dodjeljivati u parama, a svako sebi neka onda kupuje hranu. Za pocetak, odnosno prvi obrt, sredstva bi trebala da obezbijedi drzava. Po uprostenoj racunici, to znaci nekih 25 do 30 miliona dolara.

Aranzman bi ukljucio i brojne trgovinske firme sto bi trebalo da znaci i nova radna mjesta, porasla bi efektivna traznja, posredno interes za investiranje i proizvodnju, budzet bi dobio novi priliv. Odlozeno, drzava bi naplatila inicijalna sredstva za pocetak prodaje humanitarne pomoci. U ovom casu, pitanje je ima li na raspolaganju potrebni iznos, ali imajuci u vidu da vec upucena ekonomska pomoc lezi jos uvijek neiskoristena po racunima u zemlji i svijetu, problem je rjesiv, pogotovo uz pripomoc Svjetske banke.

Prakticno, model je u glavnim crtama poznat. Svodi se na monetizaciju humanitarne pomoci. Pocetak bi bile aukcije donirane hrane za veleprometnike, a tako dobijena sredstva usmjeravala bi se organima vlasti na razlicitim nivoima, a onda u socijalne fondove. Strucnjaci Svjetske banke tvrde da je slican recept primijenjen i uspjesno ostvaren u Albaniji izmedju 1993. i 1995. godine.

Do sada, vlasti u BiH nisu reagovale na prijedlog. Bar ne javno I zvanicno. Vjerovatno je to posljedica opreza i svijesti da bi za primjenu modela trebalo obezbijediti i pristanak donatora. Ne zaboravlja se, pri tom, da su nabavkom i slanjem humanitarne pomoci i donatori rjesavali neke od sopstvenih problema, u vlastitim zemljama.

IBRAHIM POLIMAC