MEDISKI RAT ILI RAT ZA MEDIJE?

AIM, SARAJEVO, 19.07.96. Nedavni medijski skandal u Sarajevu, kada nisu izasle iz stampe popularne "Vecernje novine", prestao je to biti brze nego sto je nastao. Ono od cega boluju svi nezavisni mediji nisu mogle izbjeci ni "Vecernje novine". Kriticna materijalna situacijap rouzrokovala je gomilanje dugova u stampariji "Oko", za koju se smatra da drzi stamparski monopol u Sarajevu, pa je tako i doslo do skandala - novine nisu odstampane zbog duga od preko 140 hiljada DEM. Osim sto tvrde da je dug veoma sporan i da zahtijeva ozbiljnu analizu, u redakciji smatraju da je zabrana stampanja i dio politickih pritisaka, kako bi se "V.N" potpuno ugasile, poslije cega bi se "nadlezni" iz aktuelne vlasti (a zna se da je to svevladajuca SDA), lakse obracunala sa mocnijim i u svijetu poznatijim "Oslobodjenjem", koji takodje duguje istoj (nekadasnjoj svojoj) stampariji pozamasnu sumu. Nakon jednodnevne buke, protesta, javnih saopcenja, optuzbi i konttaoptuzbi, "vecernje novine" su, nakon dan pauze, ponovo pocele redovno da izlaze, a da niko nije saznao kako je rijesen citav nastali spor sa stamparijom, jesu li dugovi izmireni (kako i cijim parama) i ko je sve u tome posredovao. Dobro je, naravno, sto "Vecernje novine" ponovo izlaze, ali je nemoguce povjerovati da je preko noci rijesena duboka finansijska kriza, a jos manje da iza svega stoji novac. Bilo bi, dakako, veoma profesionalno da je redakcija, nakon sto je svoje tegobe podijelila sa citaocima, te iste citaoce takodje obavijestila kako je rijesila citav spor, a da pri tome ne otkrije ni jednu od svojih poslovnih tajni. No, skandal sa "Vecernjim novinama" samo je mali detalj iz jedne obimne i mnogo ranije zapocete "bitke za medije", koju sada, u vreloj predizbornoj atmosferiu BiH, vode bukvalno svi koji sa izborima imaju bilo kakve veze, pa cak i mediji izmedju sebe. Mozda sva zbivanja u vezi s tim i nisu bas sasvim povezana, ali sva se ipak stjecu u jednoj bitnoj, zajednickoj cinjenici - da predstojeci izbori nisu samo politicka, vec u najvecoj mjeri i medijska utakmica. Stavise, nije se moralo odmah znati ni kada ce se izbori odrzati, ni kakvi ce oni uopce biti, ali se u medjunarodnim centrima odlucivanja o provedbi Daytonskog mirovnog sporazuma za BiH, od samoga pocetka znalo da ce velika uloga biti namijenjena medijima. Najmanje o tome, dakako, znali su ovdasnji mediji, ali nista vise nisu znali ni drzavni organi RBiH (buduci da se o stanju u Republici srpskoj i tako veoma malo zna), u cijoj nadleznosti jesteda makar registruju i formalno odobravaju rad medija, a kad je rijec o onim najatraktivnijim, elektronskim, da odobravaju i frekvencije. Prava bura na medijskom prostoru nastala je onog casa kad je obznanjeno da ce medjunarodna zajednica snazno podrzati razvoj nezavisnih medija u BiH, cime se direktno stavilo do znanja da su drzavni mediji pod kontrolom vladajucih stranaka i da se u njih, bez velike programske i ideoloske transformacije, ne moze imati povjerenje da ce korektno ucestvovati u izbornoj aktivnosti, tj. da ce sve politicke partije u njima imati jednaki tretman. Kada je jos obznanjeno da ce za razvoj tih nezavisnih medija biti obezbijedjena investicija od fantasticnih 25 miliona dolara, od te cinjenice nisu se uzbudili zvanicni vladini i duhovi u drzavnim medijima. Reklo bi se da je jos vise uzbune nastalo medju samim nezavisnim medijima. Karl Bildt, covjek zaduzen da u ime medjunarodne zajednice instalira nezavisnu TV mrezu odmah je stavio do znanjasta je cilj te zamasne investicije. U predizbornoj trci, a zatim i nakon izbora, ova TV mreza treba da bude konkurent postojecoj drzavnoj RTV BiH i, dakako, nacionalnim televizijama u Republici srpskoj i na prostoru koji sada kontrolise HVO, odnosno HDZ. Sveopsti sukob nastao je vec i na samom konceptu tog projekta. Vecina kompetetnih (bolje reci zainteresovanih) subjekata smatralo je da taj novac treba uloziti u vcec postojece nezavisne televizije, kako bi tehnicki, materijalno i kadrovski ojacale i osposobile se za konkurentsku utakmicu sa drzavnim i nacionalnim medijima. Karl Bildt, medjutim, insistirao je na novoj mrezi, ubrzo nazvanoj "Biltova TV", koja bi postigla veci efekat nego da se planirani novac potrosi na pomaganje postojecih mnogobrojnih "sitnih, nedovoljno strucnih i neautoritativnih medija". Uz ovaj stav, narocito negativne rakcije ovdasnje javnosti (a posebno nezavisnih medija) izazvala je ocjena da su postojece nezavisne TV stanice "manje-vise amaterskog formata" i da se "ne mogu nositi ravnopravno sa RTV mrezom iza koje stoji drzava BiH". U sukobu koinecpata krile su se mnoge uzajamne nepoznanice. Hoce li "Biltova TV" prigrabiti najbolje novinarske i tehnicke kadrove i tako jednostavno opustositi postojece studije? Hoce li medijsku i informativnu sliku bh. stvarnosti praviti ljudi izvan epicentra dogadjanja? Ne krije li se iza takvog medjunarodnog "upada" u bh. medijski prostor, bez uvazavanja nadleznosti, kompetencija i zakonskih prava ovdasnje drzave, opasnost od instaliranja politickih i ideoloskih ideja suprotnih interesima integrativnih tokova i ciljeva u (sadasnjoj i buducoj) BiH? Ove i mnoge druge optuzbe na racun Karla Bilta i namjera medjunarodne zajednice nisu bile nimalo bezazlene. No, istovremeno, mogle su se jasno prepoznati i ovdasnje neskrivene parcijalne, sebicne, medjusobno konkurentske ideje samih nezavisnih medija o cijoj se razvojnoj sudbini radilo. Gotovo svi su u Bildtovoj investiciji vidjeli priliku da za sebe pridobiju svoj zasebni dio "kolaca", da ojacaju vlastite tehnicke i materijalne pozicije i sacuvaju svoju stvarnu ili samo umisljenu samostalnost i "identitet". U tome su, mora se priznati, pridobile naklonost domace javnosti i mnogih opozicionih politickih stranaka. Drzavna RTV BiH nije se kolebala da energicno osudi svaku pomisao da se<toliki "argumenata"="" "biltovu="" "ispipana"="" "radi="" "rata="" "rijec="" (clanice="" (fern),="" (ili="" (obznanjenom="" (od="" (otvorenom="" (tv="" -="" 99.=""

</toliki>