EPIDEMIJA SAMOUBISTAVA U SARAJEVU

DICI RUKU NA SEBE

AIM, SARAJEVO, 18.07.96. Trojica sredovjecnih Sarajlija u istom danu su izvrsila samoubistvo. Jedan cak iz drugog pokusaja - kad mu nije uspjelo da se ubije nozem, skocio je kroz prozor iz stana na sedmom spratu jedne novogradske visekatnice. I drugi je skocio sa prozora dok se najstariji medju njima odlucio na vjesanje.

Radi li se o jos jednom postratnom "logicnom" sindromu. Tesko je reci jer podaci o broju samoubistava u proteklih nekoliko mjeseci ( od potpisivanja Daytonskog sporazuma) se jos sredjuju. Da razloga za zabrinutost ima potvrdjuje i skup eksperata iz oblasti neuroloskih disciplina i psihijatrije. Znanstvenici iz nekoliko svjetskih centara prezentirali su sarajevskim kolegama svoja iskustva istovremeno saslusali njima. Po rijecima dr Hartmana iz Pariza, u Francuskoj godisnje preko 12.000 lica izvrsi samoubistvo. Cak se izmedju 60 i 70 odsto ocajnika odluci na ovaj posljednji korak nakon dugih depresivnih poremecaja. Francuski lijecnici govore o teskocama u lijecenju depresivnih stanja, koja za posljedicu imaju samoubistvo. Ali ako bi se uporedili procentualni pokazatelji samoubistava u Francuskoj i Sarajevu , onda bi Sarajevo bilo ispred. Tretman depresivnih stanja je izuzetno tezak, a depresivno stanje se ponavlja. Sarajevski ljekari su morali promijeniti principe terapije. O tome je govorio profesor dr Slobodan Loga. Depresije su u Sarajevu nastajale uglavnom kao posljedica posttraumatskog stresnog poremecaja. Ljekari su u situaciji da mijenjaju i psihoterapiju i farmakoterapiju. Da bi pomogli pacijentu odredjivali su znatno vece doze od uobicajenih - umjesto antidepresiva od 20 miligrama propisivali su i do 100 miligrama. Efekat antidepresiva ranije se mjerio sa tri sedmice - sada treba cekati znatno duze. Tako je sa odraslim pacijentima, a sta je sa malisanima koje su zlostavljali stariji sto je ostavilo joz teske posljedice.

Dr Grappe, psihijatar za djecu iz jednog pariskog predgradja, uz sav svoj posao, vec cetvrtu godinu dolazi u Bosnu i na prostore bivse Jugoslavije kako bi pomogao.

"Radio sam jednu studiju o problemima djece iz Vukovara. Posmatrao sam u jednom izbjeglickom logoru grupu od 27 djece, razlicitih nacija. Bilo je to osam mjeseci nakon sto su evakuisani iz grada. Vecina je imala teske posljedice sna. I najmanji simulator koji ih je podsjecao na rat, izazivao je burne reakcije, dovodio do krize. Sjecam se jedne situacije kad je kraj kampa prosao veliki kamion koji je stvorio buku. Djeca koja su bila u obdanistu su prekinula igru i potrcala u zaklon, ispod stola, li cak prema podrumu. Ponasali su se kao da su jos u ratu. I u Sarajevu, Zagrebu, u Sloveniji ( u razgovoru sa djecom , roditeljima, pedijatrima) doznao sam, ili bolje reci, uvjerio sam se o teskim posljedicama koje su strahovi izazivali kod djece. Susreo sam djecu koja su samo za jednu noc posijedila. Medicinska praksa je znala za ove slucajeve kod odraslih, ali su uistinu bili rijetkost kod djece. Ili, na primjer, na Hvaru , gdje su bile smjestene male izbjeglice, troje malisana je izgubilo svijest kada je preletio helikopter."

Ovaj ljekar, kao i njegove kolege imale su priliku radeci sa bosanskohercegovackim ljekarima sresti se sa nemalim brojem djece koja su u ratu oboljela od diajbetesa. To potvrdjuje cinjenicu da stres moze prouzrokovati dijabetes, a sasvim je sigurno da nigdje kao na prostorima Bosne i Hercegovine, pa i bivse Jugoslavije, nigdje nije zabiljezeno toliko malih dijabeticara.

Nazalost postoje i drugi pokazatelji uticaja stresa izazvanog ratnim djejstvima na zdravlje, pa i zivote. Medju njima i porast malignih oboljenja kod djece. Ljekari jos nemaju odgovor da li su maligna oboljenja organa za probavu malisana posljedica stresa ili nacina ishrane u podrucjima koja su bila zahvacena ratom. I zuc je stresogen organ, samo sto sada ima pokazatelja oboljenja, pa i hirurskih intervencija kod mladih osoba, a bilo je slucajeva odstranjenja zucne kese kod djece...

Sve ovo je razlogom da je Akademija nauka BiH tokom rata inicirala izradu nekoliko projekata, medju kojima i jedan pod nazivom "Psihosocijalni aspekti rata u BiH". Radovi medicinskih strucnjaka ilustruju velicinu tragedije, otkrivaju invaliditet nevidljiv svakom oku. Odnosno kad postane vidljiv, najcesce je prekasno, kao i u slucaju sarajevskog "crnog petka", kada su tri njegova stanovnika u razmaku od samo nekoliko sati izvrsila samoubistvo.

AMINA AHMETASEVIC