"SKORPIONI" U ZEMLJI "MIRNIH ORLOVA"

AIM, Skopje, 17.07.1996

Zvonko Najdov, pristali dvadesettrogodisnjak sportske vanjstine i modernog dizajna iz Negotina na Vardaru pripadnik je jedne profesionalne jedinicce makedonske armije. Tu cinjenicu ovaj mladic sa ponosom istice govoreci da uvjek neko mora skrsiti led, a teske uslove obuke prihvata sa mirnocom covjeka koji je sam odabrao ono sto mu se ima desiti. Sredinom ovog mjeseca, Zvonko je sa svojim drugarima iz elitne jedinice specijalaca sto je sama sebe nazvala "skorpion" odletio na multinacionalne manevre nekoliko zemalja Nato-pakta i inicijative Partnerstav za mir u albanski grad Biza, zdaljen 9'-tak kilometara od stolne Tirane. Makedonski komandosi, zajedno sa trupama iz jos osam zemalja: SAD, Albanije, Bugarske, Grcke, Turske, Rumunije, Italije i Slovenije, skladno ranijem dogovoru, satali su se da uvezbavaju zajednicko dejstvo u nekim buducim mirovnim operacijama, a u uslovima kada je potrebno pruziti humanitarnu pomoc. Vjezba je nazvana "Orao mira 96" i pretstavlja medjunarodni debi makedosnkih trupa, sto Zvonko i njegovim "saborcima" do kraja nadima grudi.

Mada je makedonski kontingent na manevrima u Albaniji relativno skromnih razmjera, simbolicno i politicko znacenje prve "ekskurzije" ovdasnjih komandosa, privuklo je izuzetnu paznju javnosti. Radi se, ustvari, o devedeset i osam oficira i vojnika sto su prosli pakleni egzercis na kicevskim pustopoljinama u sastavu nesto vece jedinice koja je, prema zamislima odbranbenih planera, nukleus buduce makedonske armije. "Skorpioni" broje 220 ljudi, sve samih profesionalaca, koji su dobro obuceni i, razmjerno megucnostima, opremljeni savremenim licnim naoruzanjem, uglavnom zapadne proizvodnje. U ovom trenutku oni igraju delikatnu ulogu manekena, ne samo za uniforme djto ce ih "komiti" u buducnosti nositi i licne opreme kojom ce se koristiti, nego i za nacin pegrutovanja u makedonsku vojksu. Doktrinarno opredeljenje, pretpostavlja da ce do kraja ovoga vijeka najmanje polovina ukupnog sastava oruzanih snaga sacinjavati profesionalni vojnici.

I samo formiranje posebne jedinice za specijalnu upotrebu u zajednickim mirovnim operacijama potpuno je usoglaseno sa standardima koje je Makedonija usvojila, opredeljujuci se za tijesno povetzivanje i asociranje u strukture Atlanske alijanse. Brojni sastav od priblizno 0,1 promil u oodnosu na ukupnu populaciju, koliko "Skorpioni" pretstavljaju u odnosu na broj stanovnika Makedonije, uskladjen je sa kvantifikacijama kojim se clanice Nato sluze prilikom odredjivanja sastava interventnih trupa. Neko ce naravno u ovome prepoznati onaj neocekivani pokret pretenciozne zabe kojoj se ucinilo da je konj, pa podigla nogu da je potkivaju, ali makedonsko je Ministarstvo odbrane, ne jednom do sada, transpariralo da ce doslovno preuzeti Natovu strukturu organizacije i komandovanja sastavima i jedinicama.

Uostalom, ovdje postoji i neposredna obaveza pred clanicama Nato i "Partnerstvo" da se bude domacin za narednu regionalnu zajednicku vjezbu, planiranu za oktobar ove godine. Makedonija bi, naime, trebalo da organizuje zdruzene manevre nekolicine sadasnjih i potencijalnih clanica zapadnog odbranbenog kisobrana u kojoj bi trebalo da se fingira elementarna nepogoda katastrofalnih razmjera i ocekivana havarija zamisljenih nukleranih postrojenja, sa svim ocekivanim posljedicama. Ovaj apokalipticki scenario buducih manevara uskladjen je sa nekim ambicijama "partnera" da se upravo u Makedoniji, na lokalitetu fabuloznog Krivolaka, dakle na terenu najveceg vojnog poligona na Balkanu, trajno definira prostor za kontinuirano uvjezbavanje alijansnih antinuklearnih i antihemijskih operacija. Valjda odatle, potekle su i spekulacije u domacim, ali i nekim stranim medijima, oko mogucnmosti da se Krivolak "izda" Natou kao nuklearna ili hemijsko-bioloska baza.

Sudeci po svemu, Makedonija ce biti mnogo lakse da odbranbenu strukturu i organizaciju prilagodi ambicijama za asociranje u zapadne vojne sisteme, nego da vatrenu moc svojih oruzanih snaga, barem djelimicno, priblizi standardima savremenih i moderno opremlejnih armija, sto se takodje moze ispreciti na putu cjelosne integracije. Nekoliko puta pominjani "skorpioni", naime, u svom licnom naoruzanju imaju brzometke zapadne provijencije, ali svi su izgledi da ce se arsenali, ipak, morati popunjavati na Istoku, dakle sa bunjista nekadasnje sovjetske imperije. Cijene na svjetskoj pijaci sretstava za ubijanje sugerisu, a nedavna posjeta jedne ruske vojne delegacije Skoplju potvrdjuje, da su perspektive naoruzavanja upravo tamo. Uostalom, i neke informacije o opremljenosti makedonke armije objavljene ovih dana u medijima, govore o tome kamo Makedonija upire oci, buduci da, pogodjena nepravednim embargom na uvoz oruzja, do nedavno nije smela pokazivati cak ni interesovanje prema naoruzavanju. Tako kopnene snage, pisu ovdasnji mediji, raspolazu sa cetiri tenka, zapravo modificirane verzije T-34, i nesto malo artiljeriskih i raketnih sistema. Avijacija, pak, u svom "voznom parku", tvrde armijski izvori, ima desetak razlicitih ljetilica za skolske namjene, a najusecatljivija su cetiri aviona "Zlin" kupljenih za male pare u Ceskoj, te cetiri sasvim pristojna transportna helikoptera MI-17.

Neke dileme oko toga moze li se razmisljati oko ulaska u zajednicki odbranbeni sistem sa Zapada, a istovremeno se naoruzavati na Istoku, razresio je i portparol Natoa Nik Fiorenco koji je nedavno i dnevni list "Dnevnik" izjavio da je za Alijansu bitna kompatibilnost sredstava veze i usoglasenost procedure komandovanja, a ne porijeklo naoruzanja. Pise: TOMI ALEKSOVSKI