HOMOGENIZACIJA FREKVENCI

Predizborna medijska slika u RS

AIM, Banjaluka, 17.7.1996.

Radio SIM i televizija SIM iz Bijeljine usli su u sistem Srpske radio - televizije (SRT). Medijska kuca koja se dicila visokom autonomijom u odnosu na vlast i radiodifuzni sistem Republike Srpske (RS), ostala je bez nje. Nasmijani Ilija Guzina, generalni direktor SRT-a u udarnim vijestima je objasnio da je sa SIM-ovcima "tu i tamo bilo nekih nesuglasica", ali da su one prevazidjene i da se u cilju ostvarivanja zajednickih ciljeva dalje ide zajedno. Sve do Sjeverne i Centralne Amerike, jer pocetkom maja postavljeni su se novi releji na Kozari i Majevici kojima se uspostavila sporedna prenosna mreza, tako da je SRT pocela da emituje i satelitski program.

U trenutku kada su i oni najnevjerniji poceli da vjeruju u demokratizaciju medija u RS, iza zatvorenih vrata zasjedala je ona ista skupstina koja je prije tri godine izglasala nezavisnost SIM-a i sada donijela odluku da se on stavi pod sapu drzave. Ne caseci casa, u Bijeljinu dolaze potpredsjednik Vlade RS Velibor Ostojic, Ilija Guzina i ministar za informisanje Dragan Bozanic sa vec pripremljenim ugovorom da se bijeljinsko javno informativno preduzece SIM stavi pod kontrolu Pala.

Direktor SIM-a, Pero Simic poverio je jednom novinaru da je najkorektniji medju njima bio ministar informisanja RS Bozanic, ali da se odmah vidjelo da je gazda Ostojic, koji je uvidjevsi da "primopredaja" nece ici lako, poceo da prijeti hapsenjima, te da vice :"Izdajnici, sve cu vas pohapsiti. Vi rusite drzavu " i slicno. Po Simicevim rijecima Guzina nije puno zaostajao za njim, a SIM-u je posebno zamjerio Kasagicevo pojavljivanje u programu, te predstavljanje drugih politickih stranaka koje se ne zovu SDS.

Sve je ponovo pocelo da podsjeca na prve ratne dane u Bosni, kada se zahvaljujuci podanickom mentalitetu odbornika u banjaluckoj opstini isto desilo sa dnevnim listom "Glas" koji postaje "Glas srpski", te sa RTV Banjaluka koja dobija prefiks "srpski", ukidaju im se ziro-racuni, a sve urednicke funkcije se odobravaju na Palama.

Laki sadrzaji

Medijski barometar u RS se u posljednje vrijeme krece gore - dole. Ohrabruje pokretanje listova poput "Panorame" ili ponovno izlazenje "Ekstra Magazina" iz Bijeljine, tokom rata zabranjenog zbog tekstova koji nisu godili uhu paljanskih politicara , te "Alternative" iz Doboja. Rec je o novinama koji u vreme pred izbore nastoje da predstave sve politicke stranke u RS i, koliko je moguce, u Federaciji BiH. Na drugoj strani obespokojava potpuno odsustvo kriticnosti prema vladajucoj garnituri, prisutno u drzavnim medijima, kao i sve otvoreniji pritisak na medije iz paljanske "informativne centrale".

Jedini dnevni list u RS "Glas srpski" koji izlazi u Banjaluci sa tirazom od 1.900 primjeraka pod kontrolom je SDS-a. Uostalom kao i "Srpsko Oslobodjenje", "Javnost", radio koji funkcionise kroz 36 lokalnih studija i dvije televizijske stanice. Protuteza su im, osim vec gore spomenutih listova iz Bijeljine i Doboja i "Nezavisne novine" i "Novi Prelom" iz Banjaluke.

"Tesko je reci ko nas cita. Mislim da su zastupljeni svi slojevi ljudi" - kaze za AIM Nikola Guzijan, zamjenik direktora i glavnog i odgovornog urednika "Nezavisnih novina". Po njegovim recima, a i po sadrzaju novina, orijentacija "Nezavisnih" je da predstavlja razlicita misljenja, mada su najzastupljenija ona koja su bliska ideoloskom centru. "Borimo se i da SDS sidje sa vlasti svim novinski dozvoljenim sredstvima", otvoren je Guzijan dodajuci da njegove novine nisu stranacki obojene i da ce i posle izbora biti u opoziciji, bez obzira ko bude pobijedio. "Inace, svaka afera, bez obzira ko stoji iza nje, bice objavljena", uverava nas sagovornik.

Guzijan kaze da je bilo problema zbog otvorenog pisanja, najvise u vreme kada je smenjen predsednik Vlade RS Rajko Kasagic kada su glavni urednik Zeljko Kopanja i on morali da se sklone u Beograd jer, kako kaze, u Banjaluci se nisu osjecali bezbjedno. "Nezavisne", koje su pocele da izlaze krajem prosle godine do sada su imale najveci tiraz od 15 000 i najmanji od 4 500 primjeraka. Guzijan kaze da se sada stabilizovao na sredini - oko 7.000.

Osvezenje u medijskom prostoru RS predstavlja studentski list BUM koji izlazi u Banjaluci. List je zivotan i oslobodjen predrasuda. Dok se cita, utisak je da ga prave ljudi kojima se ne moze podvaliti.

Od privatnih radio stanica u koje treba uvrstiti "078" iz Laktasa, "BIG" radio , studio "A" iz Banjaluke, ni za jedan se ne moze reci da izgara u borbi za slobodu informisanja. Istina, informativni servisi su im bogatiji i sarolikiji nego na drzavnom radiju, ali u ukupnom programu prevladavaju emisije lakseg sadrzaja. Izuzetak i pravo cudo, s obzirom da je vojni, predstavlja Radio "Krajina", nastao u vreme pada zapadnokrajiskih teritorija koje su kontrolisale srpske vojne snage, sa prvobitnom namenom da mobilise sve politicke snage u zaustavljanju pada Krajine. Od prvog dana "Krajina" u goste poziva opozicione politicare i lidere.

Fenomen vojnog radija

Vlasnici privatnih radio - stanica izgleda procjenjuju da je najbolje ne talasati prerano. Radio BIG je svojevremeno pokusao da napravi korak unapred i zamalo nastradao. Bilo je to kada je u programu imao gradonacelnika Predraga Radica, u vreme kada je ovaj bio zabranjen na drzavnim medijima, oktobra prosle godine. Avantura slobodoumlja zavrsila se tako sto su "bigovci" dobili po usima, pa su cak jedno krace vrijeme svoje frekvencije morali ustupiti Radio Banjaluci. Radio "Krajina" se ne boji. "Krajina", cije je sjediste u Komandi vojske Republike Srpske (VRS) u Banjaluci od pocetka svog rada prkosi oficijelnoj politici. Kada je sa Pala stiglo naredjenje da se mora staviti u sluzbu drzave, ona je to odbila. Cinjenica je da je ovaj radio prvi predstavio kompletnu alternativnu politicku scenu mnogo prije nego sto je pocela predizborna kampanja. Zato je on danas najslusaniji radio u regionu Banjaluke.

Poznavaocima medijskih prilika u RS rekli bi da se one pogorsavaju. Propaganda opet vodi u odnosu na informisanje. Pritisak na novinare se u poslednjem periodu povecava, sto ce reci da rezim sa Pala gubi samopouzdanje. Vlasti RS ranije su bile tolerantnije prema opozicionim medijima, ali dugo je jedini opozicioni medij bio banjalucki dvonedeljnik "Novi Prelom" koji se nakon izlazenja tokom ratnih 1992. i 1993. godine ponovo pojavio pocetkom ove godine. "Novi Prelom" je dobio drustvo mladjih i jacih novina koje nisu pod kontrolom vlasti. To je znacajan pomak, kada se saberu pojedinacni tirazi to je mnogo vise primeraka, ali bez obzira na sve put do sire citalacke publike tesko se nalazi iz razloga tehnicke (distributerske) ali i uredjivacke prirode. Pokusaji osnivanja alternativnih elektronskih medija su jos uvijek samo pokusaji. I neispunjena obecanja mnogih koji su ih obecali.

(AIM) Radmila Karlas