OPASNA HRVATSKA SLOVA

AIM, ZAGREB, 16.7.1996.
"Kako vas nije stid prd Vukovarskim majkama?", "Na Cickovoj liniji", "Nojevi i intelektualci" - to su naslovi uvodnika u tri posljednja broja "Hrvatskog slova", tjednika za kulturu, a sva tri potpisuje gnjevni glavni urednik Dubravko Horvatic. Jer, sva tri su na svoj nacin zapravo "odjeci na odjeke" nesto ranijeg teksta istoga autora na istome mjestu, odnosno replike na polemike sto ih je izazvala njegova kolumna "Hrvatska i vampiri".

Dosadasnja bilanca toga vrlo kratkog teksta napisanoga, kako u prvoj recenici stoji, "uoci Dana drzavnosti", impresivna je: ostavka uvazenoga povjesnicara dr. Ive Banca na clanstvo u Drustvu hrvatskih knjizevnika; otkazivanje (pa zatim ipak samo odgadjanje za listopad) skupa "Srbi u Hrvatskoj jucer, danas, sutra; sluzbene izjave o Horvaticevu listu i tekstu (tekstovima) Hrvatskoga helsinskog odbora (organizatora spomenutoga skupa) i Upravnog odbora DKH; hrpe novinskih priloga; naslovnice tabloida u kojima se tema siri od novine i autora na nakladu, zarade, imovinu... i sve stavlja pod sumnju pozivanjem na anonimne ali upucene ljude, dobre poznavatelje prilika u "Hrvatskom slovu" i njegovu urednistvu.

Ukratko, jos je jedna afera zamotana u vec vidjenu odjecu. Glavne su role, kao u kakvu (cro)westernu, ponovno dobili odavno prepoznati i razobliceni "izdajnici", te osvjedoceni "domoljubi". Uz njih su se nasle i atraktivne i nadasve zahtjevne "epizode", poput one namjenjene predsjedniku DHK dr. Anti Stamacu i (nekim) clanovima Upravnog odbora sto ih je sokirani pisac za djecu, pjesnik, esejist i kriticar Dubravko Horvatic neocekivano zatekao "na Cickovoj liniji" (uz Stamaca, nabrojao je i ostale koji su nadglasali njega i njegove - Nedjeljka Fabria, Andjelka Novakovica, Slavka Mihalica i Andrijanu Skuncu).

Naime, svoju je redovitu glavnourednicku kolumnu, toga puta posvecenu "Hrvatskoj i vampirima", cudeci se "Ciccima i bancima" koji na svoje skupove pozivaju Vampire poput Djoke Jovanica ili Rade Bulata, Dubravko Horvatic zavrsio ovim efektnim recenicama: "Oni koji su isli tenkovima protiv hrvatskoga naroda danas bi trebali biti pred streljackim strojem kao i oni koji ih pozivaju, pa bilo da ih pozivaju iz Amerike ili iz Hrvatske kao toboznji Hrvati. Hrvatska drzava je cinjenica i s tim moraju racunati i u svjetskim sredistima, a pogotovo oni koji se toboze bore za demokraciju. Vampire cemo poslati tamo gdje im je mjesto."

Hrvatski helsinski odbor reagirao je protestom i odgodom zagrebackog "vidovdanskog skupa", kako ga ironicno komentira Horvatic, a Ivo Banac, jedan od istaknutih clanova HHO, odlucio je zatraziti ispisnicu iz DHK. Ovih dana, govoreci u intervjuu "Feral Tribuneu" o svojim motivima i "listama za odstrel" na kojima se naslo i njegovo ime, Banac kaze: "Problem s Dubravkom Horvaticem, Mladenom Schwartzom i slicnima nije u tome sto bi oni mogli streljati ili vjesati. Nisu oni ni za to sposobni. Njihova javna djelatnost jednostavno legitimira intelektualni linc kao drustvenu pojavu. Mnogi se nasi ljudi doista boje ovakvih napasnika, jer su oni u stanju osporiti svaku reputaciju. To otvara prostor za one koji ce moci streljati i vjesati. Zato su odgovorniji oni koji takvim ljudima stvaraju prostor za njihovu djelatnost, a to u Horvaticevu slucaju znaci upravo drzava".

I tako se prica vraca na vec pomalo dalek pocetak, koji uostalom ne porice ni Horvatic. Naprotiv, u svojim uvodnicima on podsjeca da "raskol" koji je na djelu "potjece od Gotovceva upravljanja Maticom hrvatskom i od Rezolucije Hrvatskoga PEN- centra u Pragu" na samom kraju 1994. Drzavni odgovor na neuspjeh grupe "drzavotvornih pisaca" da se promijeni tadasjni nepovoljni odnos snaga u intelektualnoj javnosti, tj. da se peticijom smijeni uprava PEN-a i predsjednik Slobodan Prosperov Novak, ujedno i glavni urednik Maticina dvotjednika za kulturu, bilo je bas pokretanje "Hrvatskoga slova" u travnju 1995. Tako je zapravo i zacementiran "raskol", koji je u medjuvremenu isprovicirao i pojave sto ih Banac zove "legitimiranjem intelektualnog linca" a Horvatic ih, slijedeci Starcevica, naziva nesto mekse, "skidanjem krinki neprijateljima nasim".

Zestoko reagirajuci na "lazi i hajku" kojima su, tvrdi, u medijima izlozeni i on i ostali glavni ljudi njegova tjednika (Stjepan Seselj, Hrvoje Hitrec i Mile Maslac), Dubravko Horvatic ne stedi nikoga. On iza naslova poput "Drzavotvorni pjesnici grade sebi viletine novcem za kulturu" ne vidi ni urednike ni novinare, niti tabloidnu uredjivacku politiku listova koji su objavili i te tekstove u nizu slicnih, nego pravu pravcatu zavjeru "neprijatelja" protiv "Hrvatskog slova" i njegove misije. A "neprijateljima nasim" treba "skinuti krinke", sto Horvatic i cini, identificirajuci otiske nekih poznatih prstiju primjerice u tekstu objavljenom u "Nacionalu".

Ne stedi ni Upravni odbor svoga profesionalnog udruzenja, u kojem je ostao u manjini. Naprotiv, on sastanak tog Odbora ciji je clan zove (u broju "Hrvatskog slova" od 5. srpnja) "horror operetom u reziji Ante Stamaca, s Nedjeljkom Fabriom kao primadonom". "Priopcenje za javnost", koje je u ime Upravnog odbora potpisao predsjednik DHK Ante Stamac, opisuje kao "nedvojbeno najsramotniji tekst koji je izasao iz Drustva hrvatskih knjizevnika u posljednjih gotovo pola stoljeca, nakon afere oko casnoga Slavka Kolara".

Zna li se da je primjer koji Horvatic uzima kao ekvivalent jedna od doista velikih afera vezanih za Drustvo knjizevnika - jer je izbila zbog zajedljivih komentara Slavka Kolara o izboru Ervina Sinka za akademika u Odjelu JAZU za hrvatsku knjizevnost i hrvatski jezik; posljedica je bila dolazak bijesnog Miroslava Krleze, Sinkova prijatelja, na sjednicu Upravnog odbora DKH, ostra kritika zbog "antisemitskih izjava" o Sinku. Kolarovo odbijanje da se pospe pepelom, te iskljucenje nesudjenog predsjednika Slavka Kolara iz clanstva DHK 13. ozujka 1951. - valja iscrpno citirati to "Priopcenje" koje Dubravka Horvatica, u potrazi za necim barem priblizmo strasnim, tako neodoljivo vuce cak pola stoljeca unatrag:

"Drustvo hrvatskih knjizevnika nevladina je, nestranacka i nepoliticka udruga. Njegova se profesionalna knjizevna djelatnost odvija u osamnaest upojedinjenih i mahom samostalnih smjerova. Jedna od djelatnosti, Naklada DHK, trgovacko je drustvo, te njezin direktor posjeduje sve ovlasti, ukoliko su one u skladu sa Zakonom o trgovackim drustvima i odgovarajucim podzakonskim aktima. Naklada i Javno poduzece "Narodne novine" sunakladnici su i novina "Hrvatsko slovo", kojemu je adresa Pod zidom 8/IV. Svi tekstovi objavljeni u listu, pa i oni koje potpisuje glavni urednik, autorski su novinarski tekstovi, s kojima, i s objavljivanjem kojih, Upravni odbor DHK nema nikakve ni zbiljske ni pomisljive veze. Ukoliko koji od objelodanjenih tekstova svojim nerealnim, neinteligentnim i nerazboritim procjenama siri prostor mrznje te potice raskole unutar hrvatskog duhovnog prostora. Upravni odbor DHK niposto 'ne stoji iza' takvih tekstova. Dapace! Zgranute pak kolege, istinske humaniste, knjizevnike i intelektualce, Upravni odbor DHK upucuje da se izravno obrate na naznacene naslove i adrese".

Tih nekoliko recenica s poantom "Tvoj tekst, tvoj problem", toliko su izazvale Dubravka Horvatica da je, polemizirajuci na prvi pogled s tekstom objavljenim u "Nacionalu", najopakijim strijelama nastojao pogoditi upravo drustvo iz Upravnog dobora, ne zaziruci nimalo ni od grubih optuzbi za politicku nedosljednost jednih, niti od aluzija na nedolicni privatni zivot drugih.

Hrvatska su slova ocito posebno prikladna za opasne i opake tekstove. O rijecima da se i ne govori.

MERI STAJDUHAR