TRANZICIJA VLASNISTVA U BiH

PRIVATIZACIJA I POLITIZACIJA

AIM, SARAJEVO, 12.07.96. Pune tri godine privatizacija nekadasnjih drustvenih preduzeca top je tema u svim razgovorima o ekonomiji BiH. U medjuvremenu, pocetkom 1995. godine donesen je zakon kojim su sva drustvena preduzeca postala drzavna, i to je jedini konkretan korak koji je do sada ucinjen. Istina, radile su ekspertne grupe i u prosloj i u sadasnjoj vladi, pripremale radne verzije pa cak i nacrt zakona, ali on nije stigao do poslanika u bh. parlamentu.

Kako stvari sada stoje, tesko je ocekivati da ce se to desiti i u narednih nekoliko mjeseci, najmanje do odrzavanja septembarskih izbora. Tek tada realno je ocekivati i nove komplikacije. Konstituisanje dvodomnog bh. parlamenta u cijim klupama ce sjediti poslanici iz Federacije (dvije trecine) i srpskog entiteta (jedna tre}ina) donijece, neminovno, novi sudar razlicitih pristupa i misljenja. Zapravo, lepeza opcija postace jos sira od sadasnje, prisutne u Federaciji. U njenom osnovu vjerovatno ce ostati neuskladjeni politicki interesi koji se prenose cak i na ekspertne rasprave.

Simptomaticno je, u tom pogledu, da se, recimo, desava da tri clana bh. Vlade na istom okruglom stolu koji je nedavno odrzan u Sarajevu, a tema je bila tranzicija u BiH, iznose tri misljenja o privatizaciji koja medjusobno, najblaze receno, ne korespondiraju.

Premijer Hasan Muratovic, na primjer, zastupa tezu da tranziciju, ukljucujuci i vlasnicku, treba vrsiti po poznatim modelima. Prema njegovom misljenju, bolja su losija rjesenja odmah, nego "idealna poslije tri godine". Za to postoje i prakticna i teorijska rjesenja i treba odluciti sta se hoce od onoga sto postoji jer nema vremena da se prvo razvijaju teorijska rjesenja pa onda vrsi tranzicija. Kriticni faktori tranzicije su vrijeme i organizacija, a same privatizacije ekonomski i socijalni faktor. Stoga se zalaze da se procesi tranzicije odvijaju paralelno, a ne sukcesivno "kako zahtijevaju politicke snage" sto dr Muratovic smatra apsurdom. Kljucno je da se "zapocne sa tranzicijom i da taj proces tece maksimalno efikasnim i najbrze mogucim tempom".

Ministar bez portfelja u istoj Vladi dr Dragoljub Stojanov, medjutim, tvrdi "da se zapravo nista ne zna" i ne moze stajati opredjeljenje da ne treba neka teorija. Podkrijepljuje to primjerom Istocne Evrope u kojoj su "modeli privatizacije razliciti od zemlje do zemlje mada ima puno toga zajednickog". Sporost u donosenju odluka o tranziciji "mora biti naglasena kada imamo tri drzave u jednoj". Socijalni momenat je vrlo bitan i direktno zavisi od vizije drustva i metoda tranzicije, ukljucujuci privatizaciju. "Pitam se koji je to ekonomista koji zna proizvesti proces tranzicije sa tri oprecna pogleda na buduci razvoj BiH " rekao je dr Stojanov napominjuci da je sada "Bosna cijela iz tri dijela".

Dr Jadranko Prlic, ministar inostranih poslova, smatra da je privatizacija vec prakticno zavrsena! "Mi nemamo vise sta pricati o konceptu privatizacije. To moze biti samo podjela imovine za one papire koji su vec izdati". Podsjetio je da su pripadnici Armije BiH vec dobili stedne devizne knjizice, da ce ih i HVO podijeliti svojim bojovnicima i Repblika Srpska svojim vojnicima. "Dosi cemo u situaciju da ce ljudi raspolagati papirima nekoliko puta vece vrijednosti nego je cijena ukupnog drustvenog kapitala". Prema njegovom misljenju to je scenarij koji je predvidljiv i u predizbornoj je funkciji.

Sem sto su clanovi iste bh Vlade, tri pomenuta ministra i doktora nauka su i profesori na ekonomskom fakultetu. Njihovi stavovi zorno oslikavaju ono sto se zbiva u Federaciji Bosne i Hercegovine. Politizacija je pretekla privatizaciju. Prema dostupnim informacijama, slicno stanje je i u Republici Srpskoj. Tamo se zahtjev medjunarodnih finansijskih institucija da se obavi privatizacija kao uslov za pruzanje pomoci od nekih shvata kao " ponovno postavljanje ultimatuma Srbima u ovom veku". Drugi opet, kao dr Branko Morait, privatizaciju vide kao dvosjekli mac: moze da bude potpuno nedemokratska i da pomocu zgodnog modela od nje ima koristi samo sacica vjestih spekulanata ili da vodi unistenju partijske drzave i njene materijalne osnove integralne drzavne svojine.

U oba entiteta u opticaju je varijanta po kojoj bi se privatizacija obavila po sistemu vaucera, po ugledu na Cesku. Za Federaciju se po radnom materijalu ekspertne grupe predvidja da bi vaucere dobili svi drzavljani koji su 31. marta 1991. bili punoljetni i imali prebivaliste na podrusju Fedracije. Predvidja se i podjela stanovnistva po starosnim grupama sto bi bio osnov za vrijednost vaucera koje bi pojedinac primio, a kao alternativa moguca je i korekcija prema stepenu strucne spreme.

Vizije postoje, eksperti su rekli svoje. Zadnju rijec, ipak, ima politika.

Ibrahim POLIMAC