FEDERACIJA BIH I NJENA ODBRANA

POLITICARIMA ZAKON, VOJCI ORUZJE

AIM, SARAJEVO 11.07.96. Usvajanjem zakona o odbrani Federacije Bosne i Hercegovine pocetkom minule sedmice otklonjena je i posljednja barijera sto su je Sjedinjene Americke Drzave postavile pred Bosnjake i Hrvate iz nekadasnje centralne jugoslovenske republike kao uslov za naoruzavanje i obucavanje njihovih oruzanih snaga. Ujedno, celnicima dva partnerska naroda sa srca je skinut veliki kamen, jer dogovaranje oko zakona o odbrani trajalo je vise od godinu dana i vremenom se pretvorilo u kljucnu smetnju u procesu izgradnje federalne vlasti.

Prema tvrdnjama analiticara, konacnim usvajanjem zakona najvise su profitirale Sjedinjene Americke Drzave. Vodeca svjetska velesila sada je u mogucnosti da realizuje jednu od svojih najznacajnijih obaveza iz Daytonskog sporazuma, kada se obavezala da ce naoruzati Armiju BiH i HVO i tako omoguciti Federaciji da uspostavi vojni balans sa Republikom Srpskom. Taj potez, u sirem kontekstu, proizvesce i uspostavljanje vojne ravnoteze na prostoru bivse Jugoslavije, i to u skladu sa dogovorom o kontroli naoruzanja potpisanim sredinom juna u Firenci.

Samo dan nakon sto je parlament Federacije usvojio zakon o odbrani, predsjednik SAD Bil Klinton dao je "zeleno svjetlo" za pocetak isporuke oruzja ovom djelu BiH. Vec se zna i koliko novca je prikupljeno, kao i koju vrstu naoruzanja ce SAD ustupiti HVO-u i Armiji BiH. Radi se o opremi vrijednoj 100 miliona dolara, odnosno 45 tenkova tipa M-60 A3, 80 oklopnih transportera M-113, 15 transporternih helikoptera tipa "irorez", 43.100 pusaka M-16, 1000 mitraljeza M-60, 840 protivtenkovskih rucnih bacaca, te 4.100 taktickih aparata sistema veze.

U prvoj fazi opremanja vojske Federacije najavljena je i pomoc Saudijske Arabije, Malezije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Turske u iznosu od 140 miliona dolara. Strucnjaci, medjutim, smatraju da prve posiljke naoruzanja nece u znacajnijoj mjeri modernizovati Armiju BiH i HVO. U pitanju je oruzje koje je odavno u upotrebi i stoga se mnogo vise nade polaze u sam proces obuke vojnika. Vec je angazovana profesionalna firma iz SAD, koju cine penzionisani americki generali i koja svaki dan moze poceti sa svojim poslom.

S obzirom na to da je do isteka mandata Ifora ostalo nesto manje od pola godine nagadja se da li je taj period dovoljan za zavrsetak obuke federalne vojske. Amerikanci ce svakako uciniti sve sto mogu da se to izvrsi, jer obavezali su se da ce nakon njihovog odlaska iz BiH federalna vojska biti spremna za eventualnu odbranu.

Izmedju tog obecanja i pritiska unutar SAD da se mandat americkih vojnika u BiH ne produzi ni za dan, nalaze se i razlozi zbog kojih je Bijela kuca toliko insistirala na konacnom donosenju zakona. Krajem maja u Vasingtonu je postignut nacelni dogovor izmedju Hrvata i Bosnjaka, ali ubrzo se pokazalo da on nije bio prihvatljiv nijednoj strani. Krajem juna u Sarajevu se sastao i Forum Federacije, a Dzon Kolbrum, specijalni pomocnik americkog drzavnog sekretara tada je uslovio da zakon mora biti gotov do petog jula, inace ce se SAD povuci iz realizacije programa obuke i opremanja vojske.

Jak diplomatski pritisak na Hrvate i Bosnjake, u kojem su ucestvovali ambasador Dzejms Perdju, americki ministar odbrane Viljem Peri, pa i sef CIA Dzon dojc, urodio je kompromisnim rjesenjem. Partneri u Federaciji nisu se mogli dogovoriti oko civilne komande nad zajednickim oruzanim snagama. Hrvati su insistirali da ona proizilazi iz institucija Federacije, sto su Bosnjaci tumacili negiranjem kontinuiteta republicke vlasti. Kompromis je pronadjen u privremenom kombinovanju ova dva oblika vlasti, i to tako da Armijom BiH zapovijeda predsjednik Predsjednistva Republike Alija Izetbegovic, a HVO-om predsjednik Federacije Kresimir Zubak. Ta formula trebala bi da traje do odrzavanja izbora, a federalni partneri su preuzeli obavezu da u naredna tri mjeseca dogovore konacni oblik civilnog komandovanja zajednickom vojskom.

Odredba "privremeno" znacajno umanjuje i samu vrijednost zakona. Hrvati i Bosnjaci su i proteklih vise od godinu dana zorno dokazali da se nisu u stanju dogovoriti oko civilne komande i malo je vjerovatno da ce to razrijesiti do septembra. Tim prije sto i u nova dogovaranja krecu sa suprotnih pozicija. Bosnjaci vjeruju da je moguce stvaranje neke vrste oruzanih snaga na nivou daytonske Bosne i Hercegovine, koje bi ukljucile i Srbe. Za celnike ovog naroda to je stepenica ka ostvarenju cjelovite drzave.

Hrvati opet stoje cvrsto na stajalistu kako je moguca samo vojska Federacije, unutar koje ce biti zasticeni interesi ovog naroda. Ukljucivanje srpske vojske za njih je povampirenje nekadasnje JNA, a u konacnom ishodu i korak ka nekakvoj novoj jugoslovenskoj zajednici. Oni su samo za cvrstu vezu Federacije sa Hrvatskom.

Na politickoj ravni, ocigledno, nije ostvaren korak naprijed. Ali, Amerikancima to i nije toliko bitno. Oni su dobili ono sto su htjeli i mogu izmiriti svoje obaveze. Sto se njih tice, vojska Federacije do kraja godine ce imati dozvoljeno naoruzanje. A kako ce HVO i Armija BiH izmedju sebe raspodijeliti to naoruzanje vjerovatno ce prepustiti hrvatskim i bosnjackim politicarima da se dogovore.

SEJAD LUCKIN