PREDIZBORNI PORAZ SOCIJALISTA

Koaliciona gibanja u RS

Ubacivanje Predraga Radica na osedlanog konja daje za pravo sumnji socijalista da Milosevic nije ozbiljno namjeravao da ih dovede na vlast u RS. Izvor blizak paljanskom vrhu tvrdi da su za vrijeme dogovora Milosevica sa socijalistima i Radicem u drugoj prostoriji vec cekali najblizi saradnici Radovana Karadzica, Momcilo Krajisnik i Aleksa Buha.

AIM, Banjaluka, 5.7.1996.

Poslednji dan za predaju predizbornih lista, 4.juli, Socijalisticka partija RS ce pamtiti kao dan svog najtezeg poraza. Bio je to drugi neocekivani udarac iz Beograda u poslednjih mjesec dana.

Prvo su po direktivi iz Beograda, prije dvadesetak dana, takodje neocekivano ugurani u koaliciju sa marginalnim partijama lijeve orijentacije, nazvanu "Savez za mir i progres". Preporuka sa prizvukom naredbe prihvacena je sa dosta gundjanja. "Politicke barabe cije stranke postoje samo na papiru, profitirace na nas racun", culo se u vrhovima socijalista. U interesu partijske discipline i u znak poslusnosti socijalisti su svojim koalicionim partnerima ustupili skoro polovinu izbornih mandata.

Kada je koaliciono nedonosce nakon mukotrpnog poroda napokon povijeno i kada su celnici Socijalisticke partije odahnuli, objelodanjen je scenario za novu koalicionu igru. Milosevic ih je u svom kabinetu suocio sa Radicem i liderima njegovog Demokratskog patriotskog bloka (DPB) i zatrazio zajednicki izborni nastup i dogovor oko predlaganja kandidata za sve izborne liste. I jedni i drugi su se saglasili da su jedinstvo i sloga od obostranog i svenarodnog interesa. Kazu da je "gazda" odglumio demokratu u ubedjenju da napokon ima sagovornike od rijeci.

Medjutim, ponovo se pokazalo da povratak iz Beograda ne prolazi bez iskusenja. U Banjaluci se stvar zakuvala na samom pocetku: socijalisti su za predsjednika RS predlagali svog predsjednika (Zivko Radisic), a Demokratski patriotski blok svog (Predrag Radic). Dvojica Krajisnika nasli su se na brvnu sa koga nije bilo povratka.

U atmosferi neprijatnog natezanja, dan prije isticanja roka za predaju lista, iz Beograda stize pismo kojim se prednost daje Radicu, a Radisicu ostavlja mjesto potpredsjednika. "Bila je to noc ocajanja i beznadja. Razmisljalo se o kolektivnoj ostavci", prica sagovornik iz vrha socijalista.

Svjesni da moraju pristati na igru, socijalisti se mire i sa ovakvim ustupkom. Spremni su da sa Radicem nastave izbornu igru po "propisanim" pravilima Beograda. Medjutim, nastupa neocekivani obrt: Radic ne zeli podjelu uloga i trazi da Radisic pristupi DPB. Kada su razgovori ponovo dospjeli u corsokak, na dan predaje lista, iz Beograda stizu funkcioner Vlade SR Jugoslavije Nikola Sainovic i predsednik Socijalisticke Partije Srbije za Vojvodinu Bosko Perosevic, sa zadatkom da rasepetljaju gordijev cvor. Radic prvo odbija da dodje na sastanak u podne da bi se nakon tri sata pojavio sa potpredsednikom RS Nikolom Koljevicem i proslavljenim srpskim komandantom iz Bijeljine Nebojsom Savicem Mauzerom, koji sada ima i politickih ambicija. Sainovic i Perosevic su rekli svoje, pa su socijalisti i njihovi koalicioni partneri bili primorani da vlastitu listu prave i predaju u poslednjem casu.

Neocekivani rasplet drame zatekao je socijaliste. Ono cega su se bojali, stavljeno im je do znanja na zaista surov, neprimjeren i ponizavajuci nacin. "Trebao nam je reci - vi necete biti vlast, imate ulogu da stvarate parlamentarnu klimu i zbog toga cete imati zastitu ...", negoduje jedan od clanova Glavnog odbora i iz razumljivih razloga moli da mu ne spominjemo ime.

Ubacivanje Radica na osedlanog konja daje za pravo sumnji socijalista da Milosevic nije ozbiljno namjeravao da ih dovede na vlast u RS. Njegov cilj i strateski interes u RS je umjereno nacionalisticko rukovodstvo koje ima ratne zasluge i koje je saucestvovalo u politici vladajuce nomenklature, a na koju ce on imati dovoljno uticaja i po potrebi prebaciti dio odgovornosti sa sebe. Takvo rukovodstvo mora samo nositi teret odgovornosti preuzete ratom jer ce racuni biti ispostavljeni odmah po okoncanju izbora.

Ako bi vlast pripala socijalistima, taj teret bi pao i Milosevicu na pleca i on to zeli po svaku cijenu izbjeci. Zbog toga nisu daleko od istine sumnje da izmedju Milosevica i Pala sve vrijeme postoji tiha koalicija. Izvor blizak paljanskom vrhu tvrdi da su za vrijeme dogovora Milosevica sa socijalistima i Radicem u drugoj prostoriji vec cekali najblizi saradnici Radovana Karadzica, Momcilo Krajisnik i Aleksa Buha. Po jednoj verziji izborne rasomonijade, zrtvovanje socijalista i isturanje Radica je ustupak Karadzicu za njegovo povlacenje. To bi trebalo da potvrdi Sainovicevo prethodno gostovanje na Palama i ucestali susreti Milosevica sa potpredsednicima RS Biljanom Plavsic i Nikolom Koljevicem.

Naglom otreznjenju socijalista doprinjela je i cinjenica da obecana nezavisna televizija neobjasnjivo dugo kasni. Pouzdani izvori tvrde da je televizijska oprema vracena sa granice prije cetiri dana nakon dugog cekanja. Nedavno skidanje drugog dnevnika RTS, a potom i beogradskog programa izazvalo je ogorcenje ovdasnje javnosti, ali ne i reakcije zvanicnog Beograda. Milosevic nije ni jednom recenicom javno osudio ucestale bombaske napade na socijaliste. Ovih dana su u zavrsnoj fazi smjene svih direktora koji su clanovi Socijalisticke partije. Niko u RS ne vjeruje da Milosevic ovakve poteze Pala nije mogao sprijeciti.

Lavina nezadovoljstva protiv Milosevica naglo je krenula, i to od njegovih najokorelijih pristalica. Najcesce pitanje koje se moze cuti jeste

• zasto Milosevic nikada nije dosao u Banjaluku dok Tudjman obilazi sela po Hercegovini? Odigrani potez na Radica za socijaliste je signal da se podrska i dalje daje nacionalistima.

(AIM) Branko Peric