JASENOVACKE ZRTVE

AIM, SARAJEVO, 04.07.96. O broju poubijanih zatocenika logora Jasenovac objavljeni su vrlo razliciti podaci bez ikakvih dokaza ili ozbiljnijihh znanstvenih istrazivanja. Zemaljska komisija Hrvatske za utvrdjivanje zlocina okupatora i njihovih pomagaca, napisala je u svom izvjestaju 15. studenog 1945 g. da je u Jasenovcu ubijano izmedju 500 i 600 tisuca ljudi. Kasnije se operiralo brojkom od 700.000 jasenovackih zrtava, koja je postala argument osvetoljublja srpskih nacionalista koji u jasenovackim zrtvama vide iskljucivo pripadnike srpskog naroda, a u krivcima za tragediju Srba u Jasenovcu, vide hrvatski narod u cijelini.

Pocetkom sedamdesetih u Zagrebu su se pojavili tekstovi sa podatkom da je u Jasenovcu ubijeno samo 30.000 ljudi. Ovo je trebalo uvjeriti javnost u manju krivnju jasenovackih ustasa, pa i Hrvata uopce, u sudjelovanju u jasenovackim zlocinima. Republicki odbor Saveza boraca NOR-a BiH je 1985 godidne objavio da je u Jasenovcu poubijano oko 360.000 ljudi, da bi Radomir Bulatovic 1990 godine, kao predsjednik sarajevsko opcine Centar i clan SDS, objavio da "... ukupan broj zrtava u Jasenovcu nije manji od 1,110.929..."

U cijeloj ovoj tragicnoj prici nije isticana ni naglasavali jedna od najstrasnijih cinjenica: u Jasenovcu su vojnici, ekstremne ustase, dijelovi vojske dobrovoljaca NDH, masovno ubijali civile, nenaoruzano stanovnistvo - najvise Srba, Jevreja i Roma, te Hrvata i Muslimana zbog suradnje ili bliskog srodstva s partizanima i ilegalcima i komunistima. Prema izjavi Mirka Rodica, izbjeglice iz jasenovackog logora: "... U Jasenovcu nema domobrana. Nijemaca ima vrlo malo. Ponekad dodju iz Novske oficiri. Samo ustase. Mislim da ih nema vise od hiljade..."

Sistematska trazenja i obiljezavanja grobnih jama te manja istrazivanja na grobljima logora Jasenovac na Gradini (na bosanskoj strani logora) organizirao je autor ovih redova od

1. do 1965 g, na inicijativu i sa financijskim sredstvima Republickog odbora Saveza boraca NOR-a BiH u Sarajevu. Za vodju projekta istrazivanja u Jasenovcu odredilo me je politicko rukovodstvo BiH, navodno zbog toga sto sam Hrvat i vrlo sposoban arheolog. U tadasnjim istrazivanjima ucestvovali su geodeti i geometri iz Bosanske Dubice, pet sudskih medicinara iz Sarajeva, dva antropologa iz Ljubljane, jedan antropolog iz Novog Sada, jedan fotograf Ministarstva unutrasnjih poslova iz Sarajeva i ekipa "Sutjeska filma" iz Sarajeva. Nedostajali su nam etnografi jer su svi odbili angaziranje na ovom poslu. Prije glavnih istrazivanja, izvedenih u lipnju 1964 godine, za vrijeme i u nekoliko navrata poslije njih, Alojz Sercelj, paleobotanicar iz Ljubljane, specijalnim je svrdlom, koje je izvlacilo probusene slojeve, pronalazio grobne jame, utvrdjivao sadrzaje, sirine, duzine i dubine, te omogucio preliminarna istrazivanja grobnica bez iskopavanja. Tada je istrazen, povrsinski, veliki kompleks njiva do savskog nasipa, a prostor izmedju rijeke Save i nasipa nije pregledan niti unesen u geodetski plan, u koji smo ucrtali okvire svih otkrivenih grobnih jama (162) sa oznakama za 9 otkrivenih grobalja (groblja: A,B,C,D,E,F,G,H,I). Nasip je izgradjen (povisen) oko 1955 g. zemljom sa prostora uz Savu i sa posmrtnim ostacima velikog broja jasenovackih zrtava zakopanih na tom prostoru. Mnogobrojne kosti jasenovackih zrtava nalazile su se na vrhu i na padinama nasipa, sto je filmski i fotografski snimljeno za dokumentaciju.

Nakon nasih terenskih istrazivanja 1964 godine podrucje jasenovackog logora (na lijevoj obali Save) i Gradine (na desnoj obali) sondirano je amaterski stotinjak mjesta. Tim radovima rukovodio je Radovan Trivuncic, direktor Spomen - podrucja Jasenovac. Tada je sondirano i pet,sest masovnih grobnica koje su otkrivene i oznacene 1963. i 1964. godine. Zavod za agropedologiju iz Sarajeva je svojim busilicama 1989. i

1. godine na Gradini otkrio 26 manjih i plicih grobnih jama, sa ostacima nekoliko poubijanih ljudi.

Grobne jame su na gradini, u pravilu, dugacke 60 metara, asiroke 2 metra. Samo jedna grobna jama je bila dugacka 180 metara. Dubina svih grobnih jama, sondiranih busilicom A. Sercelja (pedesetak masovnih grobnica) iznosi oko dva metra.

Elaborati o istrazivanjimna, s kompletnom dokumentacijom, predani su u cetiri primjerka Republickom odboru Saveza boraca NOR-a u sarajevu, 1965. godine. Predana je i sva originalna dokumentacija, sacinjena na terenu tokom istrazivackih radova. Tada je bilo najdirektnije zabranjeno objavljivanje elaborata u cjelini, pa i dijelova elaborata. Elaborat koji je dospio u Republicki zavod za zastitu spomenika kulture u Sarajevu , koji nisam vidio nakon predaje nikada, koristio je 1990. godine Radomir Bulatovic, tada zaposlen u tom zavodu, za knjigu "Koncentracioni logor Jasenovac". Strucna i sistematdska istrazivanja grobnica jasenovackog logora, organizirana su samo jednom, u lipnju 1964. godine, i nikad ni prije, ni poslije.

Ideje o premjestanju posmrtnih ostataka, prvenstveno blajburskih zrtava i zrtava Kriznog puta, izjave o jasenovackom logoru predsjednika Tudjmana, ukazuju na potrebu da se o svemu ovome ponovno raspravlja. Naime, ne moze se prihvatiti niciji prijedlog, pa makar on dolazio od predsjednika drzave, o preuredjenju logora Jasenovac (slavonska strana logora),jer nije istrazivana, ni uredjena kao prostor nekadasnjih koncentracionih logora (Versajev- Brocice, Krapje, Ciglana - glavni logor sa ustaskim posadama, Kozara, Ciganski logor - Ustica, zenski logor

• Mlaka). Za istrazivanja ovih kompleksa uradjen je projekat jos

1. godine, ali do istrazivanja nikad nije doslo. Zato se osim manjih terenskih istrazivanja i rekonstrukcija barem obrisa logorskih objekata, na ovom prostoru se ne smije nista mijenjati.

Zbog manipuliranjem brojem jasenovackih zrtava, vratit cemo ponovno na to. Na osnovi izjava prezivjelih logorasa, pa i uhvacenih logoraskih ustasa - ubojica iz toga logora, saznalo se da su logorasi ubijani i zakopavani na brojnim do sada nepoznatim mjestima, unutar i van svakog od spomenutih logora, da su ubijani i ubacivani u bajere, cija su dna sada ociscena bez proucavanja sadrzaja mulja, da su ukopavani u "nasip smrti" u logoru Ciglana, te da su u velikom broju ubijani na obali i bacani u rijeku Savu, izvodjeni iz teretnih vagona kojima su dovozeni u logor. Koliko je u kompleksu logora Jasenovac poubijano ljudi i tko su bili, vjerojatno se nece nikada tocno saznati.

O broju poubijanih i zakopanih u grobne jame na bosanskoj strani logora, na Gradini, moze se nesto pretpostaviti. Zemljiste izmedju rijeke Save i nasipa nije pregledano, niti istrazeno na bilo koji nacin. Rijeka Sava je odronjavanjem desne obale 1981. i 1989. godine razorila dvije masovne grobnice u blizini nasipa na ovoj strani. Grobnica odronjena 1981. godine bila je dugacka 73 metra, a istrazivanjima 1963. i 1964. godine otkrivene su 162 dugacke grobne jame. Pedeseteka od njih, one koje je sondirao Alojz Sercelj, su masovne. Iz njegovog zapisnika, sa preciznim podacima o svakoj busotini, utvrdjeno je da se u nekim jamama nalaze dva sloja posmrtnih oststaka jasenovackih zrtava. Na cijeloj Gradini se mogao sigurnije utvrditi broj zrtava na kvadratni metar grobnice jedino na grobnoj jami broj 112B, koju sam osobno istrazivao. Grobnica je bila dugacka 60 metara, a sondiran je samo jedan njen kraj velicine 6 sa 2,5 metara. Antropozi su na ovom prostoru, povrsine 15 metara, dubine 1,80 metra, pronasli ostatke 197 ubijenih, oko 13 na metar kvadratni. (ispod jednog kvadratnog metra povrsine grobnice). Medjutim, ni ovi podaci ne mogu biti mjerilo za izracunavanje broja jasenovackih zrtava. To ilustriraju sondiranja iz 1989. i 1990. godine (26 jama), koja su otkrila iskljucivo manje i plice jame sa najvise 3 do 4 kostura, sto ukazuje na mogucnost otkrivanja nekih ili brojnih, do sada nepoznatih , grobnih jama.

Sa dosta sigurnosti bi se moglo pretpostaviti da je na Gradini, u dosaada otkrivenim i u neotkrivenim grobnicama, pokopano oko 100 do 130.000 jasenovackih zrtava. Ova pretpostavka se takodje bazira na velicine povrsina otkrivenih jama, ali i na pribliznom broju otkrivenih masovnih grobnica (pedesetak) dubokih oko dva metra, i na cinjenici da jos ima neotkrivenih grobnih jama uz rubove istrazivanog prostora, pa i izmedju otkrivenih i naznacenih grobnica.

O sadrzajima mas ovnih grobnica ne moze se pisati mnogo jer je samo jedna od njih, malim dijelom, sistematski istrazivana uz ucesce vise eminentnih strucnjaka. To je grobnica 112B, koja mozda daje najuzasniju sliku jasenovackih zlosina sto je vidljivo i iz sljedece tabele:

godine starosti zene muskarci djeca neodredjeni spol

do 14 godina - - 48 - od 14 do 18 - - 14 - od 18 do 25 34 2 - - od 25 do 35 32 9 - - od 35 do 50 28 3 - -

iznad 50 4 - - 23

U K U P N O : 98 14 62 23

Neposredno ispod povrsine grobnice do dubine od oko pola metra, nadjen je veliki broj grumenja i grumencica kreca. Na dubini od jednog metra ispod povrsine pojavili su se ostaci odijela, neraspadnuta obuca i kisobrana. Medju ovim predmetima najvise su sokirale brojne djecije cizmice, za malisane predskolskog uzrasta. Ovi predmeti su pripadali ubijenim zrtvama i nabacani su na njih mrtve, prije zatrpavanja jame zemljom. Taj sloj, bez ostataka mrtvih ljudi, ispunjavao je prostor iznad ostataka mrtvih u dubini od jednog do 1,40 metara. Izmedju 1,40 i 1,80 metara dubine nalazile su se ljudske kosti sa ostacima odjece, a ispod dubine od 1,80 metara sloj tvrdjeg sterilnog naplavljenog rijecnog pijeska. Zbog dugotrajnosti vlaznosti ovog terena ocuvalo se nesto mesa na ljudskim kostima, a u svim lobanjama ocuvan je, nesto dehidriran i smanjen, mozak. Na svim lobanjama u potpunosti je ocuvana kosa, a prosijeda i sijeda dokaz je ubijanja staraca. Kod mnogih zena, pretezno kod djevojcica, kosa je bila spletena u pletenica. Ostraci odijela, obuce, nakit i ostali predmeti ukazuju da su zrtve bile, uglavnom seljackog porijekla. Vecina ljudi, njih oko 90 posto, poubijano je udarcem ovalnog cekica, dugackog oko 12 cm, pljostimice u glavu.

Ova velika grupa ljudi poubijanih i ubacenih u jedan od dva kraja dugacke masovne grobnice, nije prosla kjroz logor je nekoliko zlatnika dokazuje da nije bila opljackana. Zrtve su ocito dovedene iz svojih kuca, i na Gradini, bez prelazenja Save i ulaska u logor, poubijani. Najvjerovatnije se radi o stanovnicima potkozarskih sela.

Jasenovacki pakao trajao je 20/21. kolovoza 1941. godine, kada su u Jasenovac dopremljeni prvi logorasi, do 22. travnja 1945. godiner kada je oko 1.100 logorasa pokusalo ratnim probojem pobjeci. Pokusaj su prezivjela samo 54 logorasa. Postavlja se pitanje - zasto partizani nisu niti jedan put pokusali spasiti logorase, unistiti logor i prekinuti dugacki i jezivi lanac mucenja i ubijanja?

Poznato je da su se pocetkom 1943. godine u Slavoniji, sjevernoj Hrvatskoj, na Kozari, na Baniji i Lici brojne partizanske, cak elitne brigade kakva je bila XII slavonska. Od kraja 1943. godine pa do marta 1945. godine NOVJ je imala 17 korpusa, medju kojima i VI slavonski i X zagrebacki, a od marta 1945. godine ratovala je dobro organizirana Jugoslavenska armija sa cetiri armije i velikim brojem divizija. Pri kraju rata partizani i JA osvojili su ogromna podrucja i u blizini Jasenovca, no nista nisu ucinili da spese jasenovacke zatvorenike i uniste logor. Ako jos ima zivih generala bivse JA, koji bi to mogli posvjedociti, za ocekivati je da ce to uraditi.

Bivsi jasenovacki logor, kao i svaki drugi koncentracioni logor mora biti zasticen od kopanja, iskopavanja i ukopavanja. Ne smije se ni dozvoliti dopremanje i sahranjivanje mrtvih hrvatskih vojnika na podrucje jasenovackog logora.

O brojnim ostacima koncentracionih logora, narocito u Njemackoj i Poljskoj, brinuli su se i brinu eksper ti speciajlizirani za zastitu i prezentiranje bivsih koncentracionih logora. Predsjednik Tudjman je mogao, a moze i sada, konzutirati ih sto se moze i smije raditi na takvim prostorima. Uz njihove konsultacije predsjednik ne bi mogao doci na ideju o prenosenju ostataka hrvatskih vojnika i njihovo sahranjivanje u Jasenovcu, vec prvenstveno na ideju o uredjivanju Spomen-podrucja Jasenovac.

Dr. ZDRAVKO MARIC