POBUNA "KARADZICEVOG MEGAFONA"

Radio Banjaluka

Novinari banjaluckog radija su se pobunili. Hoce plate, regulisan radni status i hoce da misle svojom glavom. Generalni SRT Ilija Guzina im nudi stap i saragrepu, dok je, kazu u banjaluckom radiju, ministar za informisanje Dragan Bozanic uz njih.

AIM Banjaluka, 4.7.1996.

Ono sto se posljednjih dana desava na Radio Banjaluci, tacnije, "Srpskom radiju, Studio Banjaluka" dobice konacnu artikulaciju u narednim danima. Mnogi problemi ovog studija, od njegovog marginalizovanja do eliminisanja "nepodobnog" novinarskog kadra, gomilali su se tokom svih ratnih godina i razresenje traze danas.

Ono sto prerasta u "slucaj Radio Banjaluka" zapocelo je prije nekoliko dana kada je novinarka ovog studija i urednica deska Milka Tosic podnijela ostavku na dotadasnje radno mjesto. Tosiceva je popularnost stekla tokom rata, izvjestajima sa prve linije fronta. Njena ostavka je izazvala komesanja u, do tada, uglavnom poslusnom kolektivu.

POTPISIVANJE PETICIJE

Kolege Milke Tosic, njih 28, potpisale su peticiju kojom zahtijevaju da Tosiceva ostane, ali traze i "neodlozan" susret sa generalnim direktorom Srpske radiotelevizije (SRT) Ilijom Guzinom. Guzina bi trebalo da udovolji novinarskim zahtjevima, ali ostaje pitanje kakvim. Jer zahtevi iz peticije samo su pritisak da se rese neki delikatniji problemi - statusa i plata - sto je, opet pritisak da se rese i oni najdelikatniji - kadrovski problemi.

Pod ovim poslednjim podrazumijeva se promena novoimenovanog rukovodstva, koje je u stvari staro, samo "izrotirano" i koje do sada nije uspjelo rijesiti najelementarnije probleme zaposlenih u banjaluckom studiju. Tako je, recimo, Milivoj Tutnjevic, odnedavno glavni i odgovorni urednik SRT, doskora bio urednik Studija Banjaluka, a direktor ovog studija i dalje ostaje Radomir Neskovic. Za obojicu se zna da su po volji garnituri sa Pala. Za urednika Studija imenovan je banjalucki kadar, novinarka Visnja Bajic - Preradovic, koju je, zajedno sa Tutnjevicem, Radovan Karadzic odlikovao za zasluge u oblasti informisanja.

SARGAREPA ZA POSLUSNE

Upuceniji u najnovija dogadjanja u banjaluckom studiju tvrde da je Guzina sa Pala poslao faks u kojem prijeti otkazom potpisnicima peticije.

"Ne znam samo kako da dobijem otkaz, kada mi jos nije regulisan radni status", kaze jedan od dvadesetak novinara koji i dalje ima "radnu obavezu", premda je rat zavrsen. "Mi primamo plate kao i oni zaposleni, ili tacnije, svi zajedno ih ne primamo. Zadnja plata za februar iznosila je 140 dinara /40 DEM/, za mart nismo primili nista, da bi aprilska plata pristigla 1.juna i to 500 dinara, pa jos u kesu, sto je bio pravi mali sok za nas. Niko nije umio da nam objasni odakle odjednom te pare", kaze novinar koji smatra da je pametnije da mu se ne spominje ime.

Pojava kes novca doprinela je da se pocne sa "suskanjem" kako ce rjesenje o radnom odnosu dobiti samo lojalni, odnosno oni zaposleni koji nisu potpisali peticiju. Od pocetka rata novinarima ovog studija koji su u stalnom radnom odnosu ne uplacuje se penziono, kao ni zdravstveno osiguranje. Svi oni, koji su dosli naknadno tokom rata, dobili su obecanje da je njihov prijem u stalni radni odnos puka formalnost. I tako vec petu godinu.

Banjalucki radio je sve do avgusta prosle godine, kada je NATO avijacija srusila repetitor na Kozari, ogroman deo programa preuzimao iz studija sa Pala. Jos tada su banjalucki novinari izrazavali nezadovoljstvo zbog kontrolisanja svake reci izrecene u banjaluckom studiju. Cak i kada je ogromna vecina srpskog zivlja izasla iz Sarajeva i okoline i kada paljanski radio skoro nije imao ko da cuje, banjalucki studio nije dobio nista vise samostalnosti.

Milivoj Tutnjevic je novinare pokusao smiriti rijecima da ce se sve srediti. Tutnjevic, kojem su banjalucki novinari iskazali nepovjerenje jos avgusta prosle godine je unatoc tome ostao na ovom radiju, pazeci da se dosljedno sprovodi uredjivacka politika SDS-a. Zasto je sav poceo da puca i zasto je Tosicka, do sada lojalna rezimu, zaista podnijela ostavku tek ce se videti.

. Podsjecanja radi, pocetkom rata u Bosni, po novom Statutu RTV RS, "lokalna" RTV preduzeca su ostala bez poslovodnih funkcija. U Banjaluci je ostala samo programska funkcija, a mjesta direktora tih radio i TV stanica su ukinuta, kao i ziro racuni. Banjalucki novinari su cak sredstva za obicnu olovku morali traziti preko centrale na Palama. O odobrenju za svaku izgovorenu rijec da se i ne govori. Tako je uvedena i famozna ekavica, pa su banjalucki novinari rame uz rame stali sa novinarima koji neguju novogovor i hrvatsko - bosnjacki miks novinara iz Federacije. Apsolutna politizacija i losa programska koncepcija su doprinele tome da ovaj radio gotovo niko ne slusa, a mnogi ga u sali nazivaju "Karadzicev megafon".

Naoko bezazlen slucaj Milke Tosic mogao bi lako dobiti ogromnu tezinu. Ostaje sada da se vidi kako ce Guzina rijesiti ovaj slucaj, kao i to da li ce tridesetak potpisnika peticije progutati prvu ponudjenu sargarepu. Ministar informisanja RS Dragan Bozanic je, kazu u banjaluckom studiju, uz "neposlusne". Mozda su cuda, ipak, jos moguca, pa i banjalucki novinari, uz ministarsku podrsku, pocnu da misle svojom glavom. Toliko su valjda duzni svom gradu i svojim slusateljima. I sebi.

(AIM)Radmila Karlas