INTERVJU: BRAJAN HOPKINSON, AMBASADOR VELIKE BRITANIJE U BIH

VOLIO BIH DA KARADZIC UOPCE NE ZIVI U BOSNI

AIM: Gospodine ambasadore, u julu odlazite iz Bosne i Hercegovine. Sa kakvim uspomenama i osjecanjem napustate nasu zemlju?

HOPKINSON: Stigao sam u Vasu zemlju tokom rata. U Bosni je to bio strasan rat. Sada imamo mir. Mirovni proces je tezak i mukotrpan posao. Medjutim, ja mislim, a siguran sam da cete se sloziti, da je situacija sada mnogo bolja nego sto je bila prosle godine u ovo doba. Uvijek cu se sjecati velike ljepote ove zemlje. Rijeke Neretve, tuzlanskih krajolika, prirode oko Bugojna, Gornjeg Vakufa, predjela izmedju Vlasica i Skender Vakufa... Uvijek cu se sjecati i duse bosanskih ljudi. Imam puno prijatelja u Sarajevu, Tuzli, Banjaluci. Mislim da su svi ti obicni, bosanski ljudi - veliki heroji. Kakve su samo strahote prezivjeli, no i pored toga su spremni da ponovo pronadju put u normalan nacin zivota. Siguran sam da ce ga oni i pronaci.

AIM: Mislite li da je Vasa zemlja ucinila koliko je mogla i trebala za BiH? Pitamo zato sto je mnogo puta za ove cetiri godine Velika Britanija direktno ili indirektno prozivana za svoju prosrpsku orijentaciju.

HOPKINSON: Ja znam da postoje takva razmisljanja. Zao mi je zbog toga, jer mi smatramo da je to nekorektno i netacno. Britanska vlada je puno radila i uradila za mir na ovim prostorima. Nismo se nikada ponasali pristrasno. Imali smo hiljade vojnika koji su branili bosanski narod tokom rata. Sjecate se generala Smita? On je na neki nacin zavrsio rat zracnim udarima prosle godine. Radili smo preko vladine humanitarne organizacije (ODA) na sto vecoj pomoci narodu u ishrani, kada hrane nije bilo. MI smo bili ti koji smo uspostavili energetske veze, a u Sarajevu smo posebno radili na osposobljavanju plinskih instalacija i da narod ima osigurano snadbjevanje gasom. To smo uradili i to je cinjenica. Ja znam da postoje politicke ocjene kako smo radili za Srbe, ali to nije tacno. Mi smo bili za mir i stalno smo radili na stvaranju mira u Bosni.

AIM: Gdje je Vasa zemlja kada je rijec o obnovi i rekonstrukciji BiH ? Koje ste do sada konkretne projekte finansirali ili podrzali?

HOPKINSON: Nase ministarstvo za humanitarnu pomoc nastavlja svoj rad. Ta pomoc ne zasniva se vise na nabavci hrane, ali se nastavlja sa strujom, plinom itd. Realzujemo jedan veliki projekt: Povezivanje TE Ugljevik sa Tuzlom i Banjalukom. To je nas doprinos reintegraciji privreda Republike Srpske i Federacije. To su dva entiteta iz Dejtonskog sporazuma i to sto mi preduzimamo je jos jedan korak ka toj reintegraciji. Jasno je da ova dva entiteta zavise jedan od drugog. Radimo takodje na projektu povezivanja u snadbjevanju elektricnom energijom Nevesinja, Mostara, Glamoca, Mrkonjic Grada i Bihaca, prakticno na stvaranju elektro prstena. I to je projekat koji ce doprinjeti ekonomskoj reintegraciji dva entiteta. Nastavljamo takodje svoj rad na pomoci tuzlanskim rudnicima. Moram reci, a to je i bio cilj moje posjete Tuzli, da ambasada moje zemlje ima takodje nekoliko projekata u Tuzli, Gracanici, Zenici, Maglaju i u jos nekim gradovima, kojima podrzavamo male privatne firme. Otvorili smo jedan novi kamenolom u Gracanici, podrzali smo jednu fabriku za proizvodnju carapa u Tuzli, jednu tvornicu eksera i jos nekoliko slicnih malih projekata. Mi smatramo da ce sve to biti nas doprinos rekonstrukciji privrede BiH.

AIM: Kakav je vas stav u odnosu na rpedstojece izbore u BiH? Mogu li se oni odrzati i pored toga sto glavne pretpostavke za njih nisu ispunjene?

HOPKINSON: Cini mi se da BiH treba izbore i to iz dva razloga: vec je sest godina proslo od posljednjih izbora. Mislim da i sama vlast smatra da treba obnoviti svoj legitimitet. S druge strane, poslije jednog ovakvog rata, prirodno je ocekivati da ce sada ljudi malo vise razmisliti i o proslosti zbog buducnosti. Izbori ce im biti prilika da izaberu novu vlast. Drugi razlog - bez izbora nije moguce koordinirati organe predvidjene Daytonskim sporazumom, kao sto je npr. predsjednistvo drzave.

AIM: Molim Vas za kratak stav o sljedecem: Republika Srpska i pitanje ratnih zlocinaca i njihovog politickog angaznmana. Hoce li Radovan Karadzic u Hag, ili ce ponovo postati predsjednik RS?

HOPKINSON: Britanska vlada je uvjek stajala iza izjave da Radovan Karadzic mora da ide na sud. Tesko je pretpostaviti da ce on sam odluciti da tamo ode, ali to je nas stav. Jasno je po Daytonskom sporazmu da osoba koja je optuzena za ratni zlocin ne moze obavljati politicke i javne funkcije. Karadzic nece moci ucestvovati u izborima, takav je stav cijele medjunarodne zajednice, ukljucujuci i OSCE, organizatora izbora.

AIM: Posto je logicno da se Karadzic nece sam uputiti u Hag, ciji je to posao, Milosevicev ili IFOR-ov?

HOPKINSON: Radimo stalno i sa Milosevicem i sa IFOR-om na tome da Karadzic ima sto manje uticaja. Voljeli bi cak da Karadzic sada i ne zivi u Republici Srpskoj! Utisak je da taj proces tece presporo, ali sigurni smo da ce za kratko vrijeme vlast u RS biti bez Karadzica.

AIM: Tzv. hrvatska republika "Herceg-Bosna" i pored svega i dalje funkcionise, cak i sa dvojnim funkcijama pojedinih politicara iz korpusa hrvatskog naroda. Koliko je ta odluka autohtona, a koliko izraz aspiracija Zagreba, odnosno gospodina Tudjmana prema dijelovima teritorije BiH?

HOPKINSON: Interesantno pitanje i nisam siguran da znam odgovor. Ocito da postoje veze izmedju tzv. "Herceg-Bosne" i republike Hrvatske. Ljudi iz Zagreba imaju uticaj u Mostaru, a mislim takodje da neki ljudi iz Mostara imaju uticaja u Zagrebu. Evidentno je takodje da neki ljudi u tzv. "Herceg-Bosni" ne zele napredak Federacije. U Daytonskom i u drugim sporazumima jasno stoji da "Herceg-Bosna" legalno ne postoji. Ne postoji nikakav razlog za tu vlast i ja se nadam da ce ona vrlo brzo biti ukinuta. Na stranu cinjenica da postoji mnogo problema u stvaranju i funkcionisanju Federacije. Naravno, tesko je ocekivati da poslije jednog ovakvog rata tek tako profunkcionisu zajednickle institucije, ali na tome se mora raditi.

AIM: U posljednje vrijeme evidentni su ostri napadi predstavnika medjunarodnih institucija na federalnu vlast zbog progona preostalih Srba u sarajevskim prigradskim naseljima. Stoje li ove optuzbe po vasim saznanjima?

HOPKINSON: Ovo je jos jedan aspekt mirovnog procesa koji je tezak. Bosanska vlast je uvijek govorila da je za multietnicku i multikulturnu BiH. Nakon sto su ovi prostori inkorporirani u Federaciju, ostalo je vise hiljada Srba, narocito na Ilidzi, Ilijasu i Hadzicima. Istina je da ih je nekolicina bila maltretirana od strane Bosnjaka koji su dosli u ova mjesta. Oni Srbi koji su ostali smatraju da ih bosanska vlast ne brani i zbog toga su uplaseni. Ako bosanska vlast zeli reintegraciju BiH, onda mora prihvatiti te ljude, kao i one sto zele da se vrate iz Republke Srpske. Bez toga Bosna ce ostati podijeljena.

AIM: Uz ovako zakovane pozicije, kada ce se i kako ostvariti projekat povratka svakog svojoj kuci? Ljudi gube i strpljenje i povjerenje.

HOPKINSON: Po mom misljenju, to je najtezi problem mirovnog procesa. Mogu reci samo jednu stvar - da povratak izbjeglica zavisi od promjena u glavama ljudi, da bez povratka povjerenja i bez pomirenja, povratak izbjeglica nije moguc. TO ide polako, sto je mozda poslije ovog strasnog rata i prirodno. Vjerovatno ce taj proces trajti nekoliko godina. Siguran sam da bi uspjesno okoncanje izbornog procesa doprinijelo vecem povratku ljudi svojim kucama.

AIM: Kako vidite Bosnu i Hercegovinu u buducnosti?

HOPKINSON: To je jednostavno - odgovor postoji u Daytonskom sporazumu. BiH je jedna drzava, medjunarodno priznata, sa dva entiteta - Federacijom i Republikom Srpskom. Za sada je to formula koja postoji, i za sada je to buducnost BiH.

KONSTANTIN JOVANOVIC