IZBORI KAO POPIS STANOVNISTVA

AIM, SPLIT, 2.7.1996. "Cuj ovu pricu: Vratio se na zapadnu stranu Mostara Srbin, davno penzionirani oficir pokojne JNA, koji je od pocetka rata bio sa zenom Muslimankom izbjeglica u Srbiji. Kod kuce nije zatekao najstarijega sina koji je danas potpukovnik jugoslavenske armije negdje u Boki nakon sto je bio vrlo aktivan u Benkovcu. Nije zatekao ni sina koji je poginuo kao vojnik Hrvatskog vijeca obrane i koji je branio grad od ocevih sunarodnjaka. Nije u Mostaru zatekao ni kci udanu za Muslimana koju su najprije s Bune protjerali Srbi u Mostar. Zatim su je Hrvati zajedno s muzem protjerali sa zapadne na istocnu obalu grada, a s istocne obale glad je protjerala u Zenicu. Zatekao je sina koji je kao vojnik HVO-a ratovao protiv Muslimana, majcinih sunarodnjaka. A najmladjeg sina nije po prezimenu prepoznao. Kad su Srbi napadali grad najmladji sin mu je uzeo majcino, muslimansko, prezime. Kad se zaratilo s Muslimanima uzeo je zenino prezime. A zena mu je prije toga promijenila srpsko prezime koje je dobila po ocu, pa ga je uzela od majke Hrvatice. I to ti je Mostar" - kaze mi deklarirani Mostarac, umirovljenik, Hrvat rodom iz Hrvatske gdje i sada zivi, koji, kaze, nije grad napustao dok se ratovalo, sve dok ga glad nije potjerala. On je dosao glasovati na mostarskim lokalnim izborima bez iluzija da se moze ista promijeniti ali s iluzijom da se zabiljezi da je tu, da mu netko ne useli u stan.

Mostarac, koji mora ostati anoniman, prije izbora je rekao da se zna za koga nece glasovati. Vise od devedeset posto drugih Mostaraca je znalo vec odavno za koga ce glasovati. Njima izbori nisu ni trebali - HDZ i sa SDA-om predvodjena "Lista za jedinstveni Mostar" osvojili su vlast, neusporedivo uvjerljivije nego prije sest godina kad su Mostarci mislili da izlaze na prve slobodne poslijeratne izbore koji su se kasnije ispostavili kao posljedni prijeratni slobodni izbori.

Grad okicen zastavama - bosanskohercegovackim na istocnoj strani, hercegbosanskom varijantom hrvatske zastave na zapadnoj strani, te spanjolskim zastavama na IFOR-ovim transporterima posvuda - na sam dan izbora razocarao je vise od stotinu novinara pristiglih iz svijeta koji su ocekivali novi balkanski krkljanac u malom prostoru. U predizbornu subotu rano ujutro je otisla u zrak jedna piljarnica na Aveniji Kralja Tomislava, u glavnoj zapadnomostarskoj ulici, ali to nije imalo veze s mostarskim izborima - bila je to jedna obicna mostarska noc u kojoj se iz popisa trgovackih poduzeca brisu neposlusni koji lokalnoj mafiji ne placaju reket.

• "Mom bratu je ni krivom ni duznom u jednoj takvoj eksploziji napravljena steta na autu od 2.500 DEM. Policija nece da pronadje pocinitelja, a ja onda necu glasovat za takvu vlast" - govori mladi vlasnik ducana na zapadnoj obali koji je prisiljen placati i "neobavezni" reket lokalnim mangupima koji mu dodju s vremena na vrijeme "posuditi" po pedesetak - stotinu maraka.

Moj sugovornik je ocito rijetki mostarski primjerak jer je opozicijska lista pet bosanskohercegovackih stranaka ostala u tuznoj manjini od 3,3 posto. To je, mozda, razuvjerilo i jednog od posljednih mostarskih romanticara koji mi je tvrdio da ljudi ne mogu podijeliti grad nego samo Bog. Ljudi su, najprije ratom pa svojim glasanjem, podijelili grad a nekadasnji mostarski socijalisticki bog Jole Musa nije uspio da na celu "neprincipijelne" koalicije bosnjackih i hrvatskih narodnjackih, te multietnickih socijaldemokratskih stranaka zakrpi pocijepani grad. Musa je najveci uspjeh polucio u Oslu.

Medju tamosnjim Mostarcima je dobio deset posto glasova, a u samom gradu, odnosno njegovoj polovici, najveci uspjeh je zabiljezila jedna druga koalicija - Lista za jedinstveni Mostar - u kojoj se muslimanska opozicija priklonila SDA-u. Oni su u hrvatsko-muslimanskoj podijeli bolje rasporedili "svoje" Srbe na listi i dobili su jedan mandat vise od HDZ-a koji ce omoguciti Safetu Orucevicu da bude, barem formalno, jedinstveni gradonacelnik podijeljenog grada.

Tako se minorna skupina od preostalih 3.500 mostarskih Srba prvi put od rata pokazala cimbenikom (surogata) politickog zivota u Mostaru. Oko dvije stotine izbjeglih Srba iz Mostara organizirano se vratilo u svoj grad na izbore. - "Govorilo se da mi Srbi i Hrvati imamo rezervne domovine. Nije tacno. Mi imamo samo Bosnu i Hercegovinu" - govori jedan Branko ushicen sto se poslije skoro cetiri godine vratio u rodni grad, na njegovu lijevu obalu. Posto i tako vozi jednom dnevno autobusna linija do Nevesinja i ljudi nesmetano prelaze preko granicne linije izmedju dva entiteta, Mostarce nije posebno uzbudio dolazak cetiri autobusa "Nis - ekspresa", osim jedne grupice koja je izbatinala svoja dva (bivsa) sugradjanina. "Prije rata 'Hajdukovi' navijaci bi i gore prosli" - kaze stari navijac "Veleza", kluba kojemu je po mostarskom modelu stadion ostao na zapadnoj strani, ime na istocnoj, a momcad se razisla u svijet. Meho Kodro igra za "Barcelonu", a Ricardo Perez Casado iz Valencije igra za Mostar. Upravo je u srijedu 3. srpnja otvorio psihijatrijsku kliniku u nekadasnjoj vojarni "Juzni logor". Pravo mjesto za prave Mostarce. Kako je svjedocio dr. Maslov iz mostarske psihijatrijske bolnice u tijeku oba mostarska rata njegovi pacijenti su slobodno setali gradom jer njima nije "islo u glavu" da se ljudi mogu ubijati zbog nacionalne ili vjerske netrpeljivosti. Oni su mislili da se u Mostaru odvijaju vojni manervi.

U Mostaru se znaju granice hrvatskih i muslimanskih opcina. Jos se ne zna crta koja razdvaja normalno od nenormalnog.

• "Prvi put glasam, i prvi put poslije tri godine idem pod svoj Bijeli brijeg" - kaze mladic na istocnoj obali dok mu drug zali sto mu nedostaje svega cetiri dana do prava glasa. Oni su zdusno za jedinstveni Mostar pa se i priklanjaju listi isto tako privlacnog naziva nesvijesni toga da se jedinstveni grad ne moze graditi ako to samo jedna strana zeli. I po mjeri samo te strane, rekli bi oni s druge obale.

"U svojoj vjeri i na svojoj zemlji" koce se plakati SDA na istocnoj obali koji znace u najmanju ruku poruke sumnjivih namjera. Po tome jedinstveni Mostar iskljucuje drugu, i trecu, stranu. Isto kao i sto HDZ porucuje da je srusio Jugoslaviju i JNA. Sam, naravno. Pa je i Mile Puljic, predsjednik mostarskog HDZ-a, s baukom Jugoslavije preplasio na prvoj postizbornoj konferenciji za tisak pedesetak stranih novinara. Procitao je i Puljic predizborni plakat da je srusena Jugoslavija i ne misli, valjda, ozbiljno da je ikome do njene rekonstrukcije. Kako su njegovi medijski strancari Musinu listu proglasili "BiH Jugoslavenima" to je vjerojatnije da i Puljic misli da su to sinonimi.

Medijski smlacena Musina lista nije imala izgleda. Dok su plakati lista pobjednica - svaka na svojoj strani grada - netaknuti stajali po mostarskim zidovima i kestenovima rijetki leci Zdruzene liste su se povlacili po mostarskom asfaltu. Nije bilo "vjetra s Neretve" da ih prenese s jedne na drugu stranu.

Ovi izbori su i tako, kao uvertira u bosanskohercegovacke izbore, uz sve uvazavanje neocekivano civilizirane atmosfere bili tek nastavak rata demokratskim sredstvima.

GORAN VEZIC