UKAZANJE KAO BIZNIS

AIM, ZAGREB, 30.6.1996. Oratorijem "Misa de tempore in Aevum" koji je zahvaljujuci televizijskim kamerama prerastao u mondovizijski glazbeni spektakl, kojeg je posredstvom malih ekrana vidjelo pola milijarde ljudi diljem zemaljske kugle, te velikim misnim slavljem 25. lipnja, kojem su prisustvovale desetine tisuca vjernika iz cijelog svijeta, u Medjugorju je obiljezena godisnjica ukazanja Djevice Marije. Naime, tocno prije 15 godina svijetom se pronio glas da je u toj zapadnohercegovackoj zabiti, skupina djece ugledala Gospu sto je izazvalo pravu strku, ali ne samo u tadasnjem politickom establismentu Bosne i Hercegovine i bivse Jugoslavije, vec i u crkvenim krugovima sve do Vatikana.

Tako je na cetvrtu godisnjicu medjugorskih zbivanja, u lipnju 1985.g., tadasnji tajnik Kongregacije za nauk vjere nadbiskup Bovone uputio pismo Talijanskoj biskupskoj konferenciji sa zahtjevom da biskupi "javno obeshrabre organiziranje hodocasca u Medjugorje". Na 15-tu godisnjicu to je ponovio i njegov nasljednik na tom polozaju nadbiskup Tarcisio Bertone. Time je Vatikan jos jednom potvrdio stav Biskupske konferencije Jugoslavije od 10. travnja 1991.g. u kojem se kaze "non constat de supernaturalitate", to jest, da se "na temelju dosadasnjeg istrazivanja ne moze ustvrditi kako se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama". Stoga je i sluzbeni stav Vatikana da "sluzbeno hodocascenje u Medjugorje, drzano kao mjesto marijanskih pojavljivanja, ne smije biti organizirano".

Sve to nije obeshrabrilo brojne hodocasnike koji su proteklih godina posjecivali mjesto za koje je prije 15 godina malo tko znao i u bivsoj Jugoslaviji. U proteklom periodu "svetiste Kraljice mira" kako novokomponirano nazivaju Gospu, posjetilo je preko 22 milijuna ljudi. Unatoc stavu Crkve, te politickoj situaciji u bivsoj Jugoslaviji 1991.g. vjernici su naprosto nahrupili u Medjugorje na desetu godisnjicu. Tih dana - 24., 25. i 26. lipnja bilo ih je oko 150.000, a samo 24. lipnja u 18,45 sati oko 25 000 hodocasnika naslo se u blizini mjesta na kojem se u to vrijeme prema tvrdnji sestero djece iz sela Bijakovici ukazala Gospa u liku "zene srednje visine u dobi oko 25 godina, koja govori tiho i na hrvatskom jeziku, glasom poput tihe zvonjave zvona".

Tokom rata u Medjugorje su dolazile rijetke skupine vjernika, ali samo zanimanje za posjet tom mjestu nikada nije prestalo. Cim je ratna opasnost jenjala ljudi su ponovno poceli dolaziti. Od pocetka ove godine do obiljezavanja 15-te obljetnice hodocastilo ih je preko 260 tisuca, a brojka je utvrdjena prema broju onih koji su pristupili svetoj pricesti. Vise desetaka tisuca ljudi koji su prisustvovali ovogodisnjem misnom slavlju bili su definitivna potvrda Medjugorja kao fenomena koji traje, neovisno o svemu, pri cemu Hercegovce vise ni ne zanima da li Crkva priznaje i hoce li ikada priznati navodnu pojavu Gospe kao nadnaravnu stvar.

Ekonomskim prosperitetom koji je Medjugorje dozivjelo u proteklih 15 godina to je pitanje postalo suvisno. Prije ovih zbivanja u medjugorskoj zupi bilo je svega deset kupatila, a ljudi su se uglavnom bavili uzgojem vina i duhana. Nekad siromasne kuce rastrkane po Medjugorju, Bijakovicima, Vionici, Sumarici, Miletini i Daupovini danas su se kao poslije poljupca kakvog princa pretvorile u velebna pansionska zdanja u kojima se moze smjestiti od 25 do 50 gostiju. Broj je sukladan broju sjedala u autobusima, sto potvrdjuje promucurnost domacih ljudi koji su smjestajne kapacitete stvarali prema predvidivim turistickim grupama.

U pocetku je sve bilo "na divlje". Kako nisu postojali zadovoljavajuci uvjeti smjestaja gosti su primani na besplatna konacista. Medjutim, nakon godinu-dvije postalo je ocito da hodocasnici nisu ostajali duzni svojim domacinima. Tako se malo po malo razvijao turizam u Medjugorju prerastavsi u ogroman biznis. Odmah su se ukljucile i velike turisticke agencije - Atlas i Kompas - dovodeci velik broj turista i ubiruci vrhnje na i danas po mnogima kontroverznim zbivanjima. Domacini su ubrzo shvatili da uz naplatu hrane i spavanja ima jos prostora za zaradu. Tako je procvjetao i biznis sa suvenirima, pri cemu se nitko nije uzrujavao zbog prave poplave kica.

Posjetilacki post tokom ratnih godina nije znatnije naudio ovom kraju, nego je tek usporio njegov razvoj. Koliki je utjecaj imalo pojavljivanje Gospe na prosperitet ovog kraja najbolje svjedoci podatak da je u vrijeme njenog ukazanja rodjeno tek osmoro djece, a desetak godina kasnije 80-tak. Zaustavljeno je i iseljavanje, pa u tom kraju danas zivi 3500 ljudi. Hrpe novca inozemnog porijekla koje su se slijevale tokom svih ovih godina omogucile su da nekad siromasni ljudi dozive sudbinu Pepeljuge. Malo tko se danas moze potuziti na zivot u Medjugorju. Na to se ne mogu pozaliti ni vidioci koji znatizeljnim hodocasnicima pricaju o svojim susretima sa Gospom, tumaceci im njene poruke. Smjerni hodocasnici to revno honoriraju sa plavim kuvertama za ciji je sadrzaj "nepristojno pitati".

Kako bilo da bilo Vida (Vicka), Marija, Ivan, Jakov, Mirjana i Ivanka danas su dobro situirani. Oni dobro znaju kako se postaviti pred hodocasnicima i novinarima uz prethodnu najavu i ako su u Medjugorju, a ne na jednoj od svjetskih turneja. Spremni su odgovoriti na sva pitanja, jer tako "sire Gospine poruke mira", sto im je "glavna zadaca" i za koju je "Gospa odabrala bas njih". Tako ce Ivan reci da ne sudjeluje u ratu s oruzjem jer je "oslobodjen buduci ima misiju. Svak se bori na svoj nacin". Ivan je tako u svojoj "misiji" obilazio iseljenistvo u Australiji i na Novom Zelandu istovremeno kad i visoki funkcioner mlade hrvatske drzave - Stipe Mesic. Po rijecima fra Slavka Barbarica, koji ga je pratio Mesic nije skupio ni blizu onoliko ljudi koliko Ivan na svojim kazivanjima o Gospi.

U Medjugorju se i inace sve dogadja pod budnom paskom franjevaca, cija je zupa u proteklih 15 godina dozivjela procvat kakav bez Gospe ne bi ni u narednih 150. Po mnogima upravo su franjevci stvorili od prica o Gospinim ukazanjima "najvecu hercegovacku industriju sireci svijetom slavu svojeg malog mista". U tom smislu je i spektakularni koncert bio u funkciji propagande i mundijalne mobilizacije buducih hodocasnika, sto sve dokazuje da je cjelokupni medjugorski fenomen postao danas jedan veliki biznis. U gradnji mita nuznog za tako veliki biznis kao da su im dogadjaji isli na ruku. Tako ce medjugorski dusebriznici rado istaci da je na desetu godisnjicu Gospina ukazanja Hrvatska proglasila nezavisnost, a da je u Sloveniji izbio rat. Takodjer, da je zahvaljujuci Gospi rat protutnjao pored njih ne uzevsi ni jedan zivot, iako je samo 25 kilometara dalje - u Mostaru bila prava klaonica. U mit ulazi i prica o neeksplodiranoj avionskoj bombi u Vionici za sto zaslugu pripisuju upravo Gospi. Univerzalna poruka mira koju je Gospa slala preko vidilaca, a oni preko franjevaca, bila je dobra osnovica za univerzalnost mita, ali i za misao da su se Medjugorju ukazali franjevci sami.

Vjerojatno se zbog toga vise ne spominje Marinka Ivankovica, covjeka kojem su djeca prvome ispricala o ukazanjima i koji je ocito prvi shvatio "ekonomski potencijal" cijele price pa je prvi koji je osnovao privatnu turisticku agenciju u BiH. Po njegovim rijecima djeca su se bojala to ispricati roditeljima, a nisu se usudili to kazati ni franjevcima. Potom je otisao kod fra Joze Zovka, koji je na cijelu pricu odmahnuo rukom prokomentiravsi je rijecima "kome je Bog dao da vidi - nek vidi".

Nepunih 15 godina kasnije fra Zovko ce postati glavni junak filma Jakova Sedlara "Gospa" prema kojem nije bila blagonaklona ni kritika, a ni Crkva. Politikantstvom, te pojednostavljivanjem dogadjaja zbog navodnog priblizavanja teme prosjecnom americkom gledatelju, Sedlar se zamjerio crkvenim krugovima prikazavsi tadasnjeg mostarskog biskupa Pavu Zanica kao poslusnika vlasti koji je u njenoj funkciji onemogucavao afirmaciju navodnih nadnaravnih dogadjanja u Medjugorju. Medjutim, po nekim indicijama biskup Zanic je prikupio dokaze da su neki medjugorski franjevci u pocetku mogli biti "scenaristi" medjugorskog cuda i da su strucnom manipulacijom vidiocima izazvali kod njih "kolektivne halucinacije". Na osnovu tih dokaza koji su navodno zapecaceni pohranjeni u Vatikanu on je uvjeren da ce medjugorska ukazanja proci kao i brojna druga kod kojih su "vidioci" kasnije priznali svoje greske.

I dok je tu dilemu poglavito vjerskog karaktera vise manje vrijeme vec pregazilo, politicke igre oko Medjugorja ne prestaju, odrazavajuci stanje "igara bez granica" koje vlada na tom prostoru. Tako se u bosanskohercegovackim medijima digla velika buka oko posjete predsjednika Tudjmana spomenutom koncertu. Osporavana je protokolarnost posjeta, postavljeno je i pitanje neisticanja drzavne zastave BiH, a sve je stavljeno u kontekst velikohrvatskih pretenzija. Tome je doprinijela i izjava predsjednika Tudjmana kako je "to sto se dogodilo u Medjugorju od neobicne vaznosti za citav hrvatski narod", kao da su medjugorska zbivanja nacionalnog, a ne vjerskog karaktera. Ni dirigent Vjekoslav Sutej izjavljajuci kako je "konacno dozivio da veliku stvar dirigira tamo gdje zive Hrvati, odnosno kuci" nije spomenuo BiH. Kako su se u medjuvremenu u hrvatskim medijima pojavila objasnjenja da drzavna zastava BiH i ne postoji, ocito je da Alija Izetbegovic nije smio izbjeci poziv koncertu, vec se trebao "ukazati" uz svog gosta.

Politika se tako za trenutak ponovo isprijecila pred "nebeskim stvarima" i Gospom. Ipak, poanta price nije ni u politici ni u "nebeskim stvarima", vec u Hercegovcima koji nisu propustili priliku da uz pomoc svojih duhovnika marketinski dorade "nadnaravna dogadjanja" pretvarajuci ih u veliki biznis koji donosi velike stvari.

PERO JURISIN