BIJELA PSINA RASTJERALA TURISTE (?)
AIM, ZAGREB, 30.6.1996. Prema predvidjanjima Ministarstva turizma, Hrvatska bi ove godine trebala ostvariti oko 22 milijuna nocenja, sto je za 71 posto vise nego lani, ili desetak postotaka povecanja u usporedbi sa 1994., najboljom turistickom ratnom godinom. Sve drzavne sluzbe, ukljucujuci i Zavod za statistiku, uz svesrdnu pomoc medija, upinju se u dokazivanju kako su takve procjene bile realne, te da ce hrvatski turizam inkasirati oko 1,8 milijardi dolara. Po tim bi racunicama svaki turist trebao dnevno ostaviti oko 80 dolara ili cak 120 maraka.
Kao potvrdu da je taj strateski cilj ostvaren ovih je dana objavljen sluzbeni podatak da je u prvih pet mjeseci Hrvatsku posjetilo 752,5 tisuca gostiju, koji su ostvarili 2,266 milijuna nocenja. Ispada tako da su ti takozvani turisti boravili u Hrvatskoj u prosjeku tri dana, pa je i svakom laiku jasno da se radi o ugostiteljstvu, a ne turizmu, jer i statisticari priznaju da je od ukupnog broja nocenja do pocetka juna tek 1,3 milijuna onih koji su ostvarili stranci. A ako se zna da se pod strance broje i pripadnici UNTAES-a i IFOR-a, koji su smjesteni u hotele, kako na kontinentu, tako i na Jadranu, te da je ove godine Ministarstvo turizma dovelo na stotine raznih grupa - muktarosa, od novinara, do predstavnika agencija i tome slicno, sto ce reci da je to sve zapravo islo na racun hrvatskog budzeta, onda je jos jednom dokazano pravilo o statistici koja moze dokazati i nedokazivo.
No, iako su ovi podaci zapravo katastrofalni, jer je Hrvatska prije rata biljezila i preko 67 milijuna nocenja, od cega je stranaca znalo biti i preko 42 milijuna, postoje i drugi razlozi za sumnju u sluzbene podatke. Primjera radi, istoga dana (13. lipnja) kada je potpredsjednik vlade mr. Borislav Skegro u drustvu sa doministricom turizma Vinkom Cetinski obisao Istru i nakon toga izjavio kako je izuzetno zadovoljan i sav zracio optimizmom, u Rovinju koji raspolaze sa 35,000 kreveta, toga je dana bilo svega 3,000 gostiju. Ili, dok se po novinama naveliko pise kako je Bol na Bracu jedan od najuspjesnijih dalmatinskih destinacija tamo je krajem lipnja boravilo oko 600 gostiju, a samo u hotelima moze ih se smjestiti 2 600. Drzavne novine, televizija i radio naprosto bombardiraju citaoce i gledaoce optimistickim vijestima, a turisticki radnici samo sto ne zavijaju do neba zbog praznine njihovih hotela i gradova. Naime, ostvari li se planiranih 22 milijuna nocenja, a ocito da nece, s tom nazovi dobiti hrvatski ce turizam jos dublje tonuti nakon pet posnih godina, opterecen starim, a sada i novim kreditima, bez mogucnosti da se sacuvaju objekti od propadanja.
Sto je, naime, 22 milijuna nocenja na ukupno kapaciteta od oko 860 tisuca postelja? Znacilo bi to da bi svaki krevet bio pun samo 2,5 dana u godini, ili ako uzmemo da prava sezona traje oko 90 dana, onda bi se taj broj popeo na deset. A gdje je to od onih zlatnih vremena kada je svaka postelja bila zauzeta po osam puta godisnje, ili u sezoni cak 32 dana. A i tada je turizam, zbog raznoraznih razloga, ponajprije zbog nepriznavanja statusa izvoznika i sto su devize isle u centralnu kasu, jedva krpao kraj sa krajem. Ako hrvatski turizam i ostvari planirano, sto je nekakvih 30-tak postotaka iz prijeratnog vremena, kada je ova grana cinila 10 posto hrvatskog bruto-proizvoda (lani svega dva), nastave li se ovakvi trendovi prijeti mu katastrofa od koje se nece godinama oporaviti.
Nema sumnje da je hrvatskom turizmu najvecu stetu nanio rat i prema nekim racunicama odnio mu preko 10 milijardi dolara dobiti. Naravno, da nitko normalan ne zeli ljetovati u ratnoj zoni, uostalom proslogodisnji mizerni rezultati od svega 12,8 milijuna nocenja posljedica su najprije "Bljeska", a potom "Oluje". Ali i ne samo njih jer turisti su zaobilazili hrvatski Jadran i zbog bezobrazno visokih cijena. Ovih dana jedan od uglednih turistickih radnika objasnjava da cijene nisu vise razlog. I u pravu je. Na rovinjskoj rivi kugla sladoleda je 2 kune, isto toliko je kava, u nekoj od konoba moze se dobro provesti sa tridesetak kuna, riba je jeftinija nego u susjednoj Italiji, jednodnevni pansion je oko 50 maraka za pojedinacnog gosta, a onog agencijskog jos i manji. Glavni je stoga razlog sto turisti ove godine zaobilaze Istru (slicne muke rovinjskim imaju i Porec, Umag, Pula) - politicke naravi.
Da li bi vi isli ljetovati u Bejrut - pita ovaj ugledni Rovinjanin. Naravno, da ne bi, a tko zeli doci u nasu zemlju kada sve svjetske, a posebice evropske, novine iz dana u dan pisu kako rat izmedju Hrvata i Muslimana samo sto nije ponovo planuo, ili kada neki nasi ministri najavljuju da je moguca neka nova "Oluja" u istocnoj Slavoniji. To je jedno, a druga je cinjenica da nas u Evropi ne vole, da nas dozivljavaju kao zemlju u kojoj nema demokracije, u kojoj je na vlasti diktatorski rezim. Mozemo se upinjati koliko hocemo da dokazemo suprotno, ali tako misli Evropa. Evo, u mojem hotelu koji ima kapacitet od 400 lezaja, svega je 100 gostiju. Njemaca je dvoje-troje, a to je bio nas tradicionalni gost. Nista bolje ne ocekujemo ni u srpnju i kolovozu, kada bi trebali navaliti Talijani, jer i tamo je slika o nama izuzetno ruzna, bez obzira sto Talijani znaju da je Istra daleko od bilo kakvog moguceg ratnog zarista. Jedinu olakotnu okolnost nalazim u cinjenici da je dio gostiju "pojelo" Evropsko nogometno prvenstvo i da ce ove godine biti i Olimpijske igre.
Identicnu ocjenu, ali jos izravniju culi smo i u Bolu, ali s pesimistickom prognozom da se stanje nece bitno popraviti ni u narednih pet godina.
Saborski zastupnik iz Istre i predsjednik Odbora za turizam, liberal Ivan Herak izjavit ce ovih dana: "Odgovorno tvrdim da cemo ove godine od turizma zaraditi tek oko 1,3 milijarde dolara. Nas je turizam, zbog najrazlicitijih razloga, od rata pa do pogresno provedene pretvorbe, upravo u katastrofalnom stanju. Jedan od najgorih elemenata u odvracanju turista da nas posjete je i los image Hrvatske kao nedemokratske zemlje".
"Feral Tribune" je prije sedam dana na svojoj naslovnoj stranici objavio fotomontazu morskog psa sa iskesenim licem i raljama dr. Franje Tudjmana sa naslovom "Bijela psina rastjerala turiste". Ivancic i drustvo jos jednom su pogodili tocno u sridu, jer kao sto nitko lud ne bi ljetovao u nekadasnjem Bejrutu, tako zasigurno bi malo tko svoj odmor proveo u Cileu u vrijeme dok je tamo vladao general Pinoche.
No, Tudjman i njegova stranka za sve ce naci odgovor: opet je rijec o medjunarodnoj zavjeri protiv jadne i male Hrvatske, uz obavezan dodatak o domacim izdajnicima. Problem je jedino u tome sto se broj domacih izdajnika stalno povecava, pa sada cini vecinu hrvatskog "pucanstva".
GOJKO MARINKOVIC