UPOTREBA VLASTI

DRZAVA DUGIH PRSTIJU

AIM,SARAJEVO,26.06.9 U skladu s onom narodnom "nekom rat, nekom brat", ratno profiterstvo je i na tlu Bosne i hercegovine izrodilo veliki broj novokomponovanih bogatasa. Skriveni iza zvucne zavjese topova, a okiceni bljestavom odorom patriotizma, pojedinci i grupe, kojima je jedini uzor i cilj u zivotu Mister Dolar, obogatili su se na posve jednostavan nacin: busajuci se u svoja patriotska prsa, docepali su se vlasti, a kada je zakon u ruci... I tako, dok se dzepovi ne napune parama, aposlije vlast nije ni potrebna: ona ce sama da trci za novcem.

Takvom procesu bogacenja "najsladje" su zrtve upravo oni koji su- zahvaljujuci svojem znanju i mukotrpnom, ali casnom radu- bili bogati i prije rata. Ova prica govori o njima.

Cetvorica predratnih uspjesnih biznismena i bogatih ljudi- Sarajlija Branko Majmunovic, vlasnik PP "Zemljokop inzenjering" iz Sarajeva, Husein Sivic, takodje Sarajlija, ali covjek koji je svoju privatnu firmu jos prije 20 godina registrovao u Hrvatskoj, jer se u BiH to tada nije moglo, te Sejo Prses i Semso Ahmovic, vlasnici PP "Inter" iz Matuzica kod Doboja- u ratu su pali, maltene, na prosjacki stap, ostavsi bez masina i opreme vrijednih vise od osam miliona DM. Imovinu im nisu unistili topovi i ratni pozari, nije ni konfiskovana, kao neprijateljima drzave. Sva cetvorica su dokazane patriote, a njihov imetak i dan- danas je u rukama drzave!

Majmunovic, Sivic, Prses i Ahmovic su pred rat, na osnovu punopravnih ugovora, angazovali svoje masine u rudnicima tuzlanskog i srednjebosanskog bazena. Radili su na povrzinskim kopovima, a godiznja vrijednost radova mjerena je milionima DM. Onda je dosao rat, a sta im je "donio" moze ilustrovati primjer Branka Majmunovica, koji je ostao bez masina vrijednih vise od pet miliona DM.

Majmunoviceve masine i oprema zatekle su se na Povrsinskom kopu "Lukovacka rijeka" Rudnika Lukavac. Rudnik je tada htio da otkupi Majmunoviceve "stvari", ali posto se nisu mogli dogovoriti oko cijene 24. avgusta 1993,sklapaju ugovor o njihovom koristenju. Medjutim, u to vrijeme trebalo je intenzivirati izgradnju aerodroma u Visokom, sto se Majmunovicu ucinilo unosnijim poslom. Zato s novoformiranom visockom firmom sklapa ugovor o prebacivanju masina iz Lukavca u Visoko i njihovom angazovanju na izgradnji vazduhoplovne luke. Direktor Aerodroma Visoko, tada kao i danas, bio je Kenan Jusufbasic, koji je takodje, kao i danas, bio predsjednik opcine Visoko. Ugovor s Majmunovicem potpisuje Jusufbasicev zamjenik Omer Delahmetovic, koga ce kasnije na toj duznosti zamijenitiOmer Mataradzija. Naizgled, sve je u redu, ali problemi za Majmunovica tek pocinju.

Saznavsi za Majmunovicev ugovor sa Visocanima, Okruzni stab odbrane Tuzla mobilise njegove masine za potrebe Drugog korpusa Armije BiH. Bila je to zakonska forma da Tuzlaci na svom terenu sacuvaju dragocjene masine, ali se ubrzo pokazalo da i od jaceg postoji jaci. Stize naredba komandanta Generalstaba Armije BiH, armijskog generala Rasima Delica, o prekomandi Majmunovicevih masina u zonu odgovornosti Prvog korpusa i njihovom angazovanju za potrebe izgradnje Aerodroma Visoko. Tuzlaci su se bunili, bilo je cak i potezanja oruzja, ali je naredba komandanta Delica izvrsena. Tako su Majmunoviceve masine preseljene u Visokom- tazbinu generala Delica.

Time je i ugovor sa Aerodromom Visoko definitivno pao u vodu, a Majmunovic ostao i bez masina, i bez zarade.O tome Branko Majmunovic prica:

"Cijelog zivota sam posteno radio i posteno izmirivao obaveze prema drzavi, ali ovo s nasim masinama u Visokom nisu cista posla. Zato smo Sivic, Prses, Ahmovic i ja trazili da nam se vrate. Ne znam kome se sve nismo obracali: predsjedniku Aliji Izetbegovicu, generalu Delicu, ombudsmenima Federacije, clanu Predsjednistva BiH dr Mirku Pejanovicu, njegovom kolegi dr Ivi Komsicu, Karlu Biltu...Nikad ni od koga nismo dobili zvanican odgovor . Jednostavno, svi su se ponasali kao da ni mi, ni nase masine uopste ne postojimo.

Odgovor na predstavku dobio je jedino dr Pejanovic i to od zamjenika ministra odbrane BiH Muhameda Lemesa. Tada, 24. januara

1. zamjenik Lemes pismeno obavjestava dr Pejanovica da su "sredstva gosp. Majmunovica izuzeta za potrebe Armije RBiH. Dakle, korisnik sredstava je Armija RBiH, a ne JP Aerodrom Visoko, s tim sto , vjerovatno odlukom nadlezne komande Armije RBiH,vojna jedinica Armije BiH , za cije su potrebe izuzeta predmetna sredstva, izvodi odredjene radove na Aerodromu Visoko. Slijedom prednjeg, povratak ovih sredstava uvjetovan je intersom odbrane, odnosno potrebom ARBiH za njihovim daljnjim koriscenjem, s tim da, prema vazecim propisima, ARBiH i drugi subjekti odbrane legalno mogu koristiti izuzetna sredstva samo za vrijeme ratnog stanja, neposredne ratne opasnosti, ili vanrednog stanja na podrucju RBiH."

Tako pise zamjenik Lemes, a Branko Majmunovic komentarise: "Eto, rat je prosao, ukinuto je ratno stanje, istakla je neposredna ratna opasnost, niko nije proglasio vanredno stanje, ali nam drzava ne vraca nasu imovinu. Zato smo ja, Sivic, Prses i Ahmovic odlucili da tuzimo nasu drzavu i sve koji su uzurpirali nasa prava. Uz povrat nasih masina i opreme, trazicemo naknadu cjelokupne stete."

Bice to krajnje neizvjesno povlacenje s drzavom po sudovima, o cemu govore Majmunovceve rijeci:

"Petnaestog januara ove godine od komandanta generalstaba Armije BiH Rasima Delica dobio sam odobrenje da mogu u Visokom pregledati svoje masine. Na osnovu usmenog naredjenja armijskog generala Delica odobrenje je potpisao sef njegovog kabineta Ferid Buljubasic.Medjutim, Kenan Jusufbasic, predsjednik opcine Visoko i direktor Aerodroma , nije htio ni da cuje za odobrenje generala Delica, a odbio je da uopste sa mnom razgovara." Tragom dogadjaja , AIM se obracao svim organima i institucijama koje pominju osteceni biznismeni. Svi, kao po pravilu, upucuju "na onog drugog".Zid sutnje nemoguce je probiti. A novinaru AIM-a je savjetovano " da je bolje poljubiti poskoka u usta, nego cackati visocku carsiju, sada ojacanu i focanskim lobijem".

DRAGAN STANOJLOVIC