ENCIKLOPEDIJA CRNE GORE

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti opredijelila se da po treci put svoj kratkoj istoriji, otpocne "pripremne radove" na projektu Enciklopedije Crne Gore. Sest godina nakon sto je, u poplavi ukidanja i smjenjivanja koja su tada, nakon Miloseviceve "AB revolucije" zahvatila crnogorske institucije i pojedince, medju njima i Leksikografski zavod CG koji je radio na izradi Enciklopedije, odluceno je da se ponovo krene sa tim projektom, ovog puta pod okriljem zaa to zakonom ovlascene institucije - Crnogorske Akademije nauka i umjetnosti (CANU). Da li je ta vijest, priznanje, nakon toliko izgubljenih godina, da je ukidanje Leksikografskog zavoda u propagandnom zaletu "racionalizacije", bio promasaj?

Ista vlast, dakle, koja je ukinula Zavod i onemogucila rad na izradi nacionalne enciklopedije, saopstila je prije neki dan da je spremna da odrijesi kesu za te "pripremne radove", valjda zbog toga sto je procijenila da joj je enciklopedija neophodna za njen legimitet. U sastanku u CANU vlast je bila zastupljena na visokom nivou. U pratnji potpredsjednika Vlade Krunislava Vukcevica, dosla je reprezentativna delegacija: ministar kulture Gojko Celebic, ministar obrazovanja i nauke Predrag Obradovic i ministar vjera Slobodan Tomovic.

"Enciklopedije treba da pisu hladne, moralne i mudre glave, a ne usijane, povrsne i politikanstvom opijene licnosti. Fanatizovani i ideologizirani enciklopedisti su subjektivni i nepouzdani", kazao je vidno uzbudjen predsjednik CANU, akademik Dragutin Vukotic, inace bivsi clan i urednik za medicinu u bivsoj redakciji ECG LZCG.

"Vlada podrzava ovaj kapitalni naucni projekat", objelodanio je odlucno Krunislav Vukcevic, potpredsjednik Vlade Crne Gore. I podijelio radne zadatke: "Clanovi novog Savjeta i Redakcije treba da izrade program i navedu potrebna sredstva za njegovu realizaciju, na osnovu cega bi Vlada opredijelila novac za pocetak rada". I da bi sve ispalo "po zakonu", Vukcevic je insistirao da "ovaj izuzetno vrijedan naucni projekat za drzavu Crnu Goru treba zakonski regulisati". Znao je on da je i o onoj ranijoj Enciklopediji (LZCG) postojao zakon koji je na prijedlog crnogorske Vlade u Skupstini RCG "jednoglasno" ukinut! Prije sest godina.

• Ako se clanovi jedne akademije koja nosi nacionalni predznak, kao sto je CANU, ne mogu usaglasiti ni po osnovnim pitanjima - ima li crnogorskog naroda, crnogorske nacije, crnogorske kulture i jezika, da li su Muslimani u Crnoj Gori narod ili necija nacionalna manjina, je li Crna Gora drzava Crnogoraca i drugih naroda koji u njoj zive i slicno - kako ce tek rjesavati tzv. "crne rupe" koje su i inace problem svake enciklopedije, postavlja pitanje Sreten Perovic, bivsi direktor i glavni urednik Leksikografskog zavoda Crne Gore koji smatra da je CANU vec u startu ozbiljno hendikepirana za izradnu Enciklopedije Crne Gore: ona nema nacionalnog identiteta!

Perovic istice i druge nedostatke odluke da se Enciklopedija pise u CANU: "Znam sve potencijalne saradnike Enciklopedije, svi su oni saradjivali sa LZCG i na projektu ECG. Pedesetak nasih akademika i profesora univerziteta bili su cak urednici Enciklopedije CG ili urednici enciklopedijskih oblasti; nekih vise nema medju zivima, a na neke se ne moze racunati zbog njihovih poodmaklih godina. Vise desetina drugih saradnika iz ex Jugoslavije i svijeta danas je veoma tesko okupiti, ne samo zbog poznate crnogorske autodestrukcije poslije "AB" revolucije cija je zrtva (prva u oblasti nauke i kulture) bio upravo projekat Enciklopedije CG i Leksikografski zavod CG".

Perovic smatra da CANU moze da napravi opsti leksikon, ali ne ni dobar originalni leksikon a kamoli enciklopediju - bez jaceg domaceg profesionalnog jezgra i institutske baze. Ako je CANU i prebrodila direktnu opasnost da kao Akademija Vojvodine, poslije tzv.jogurt-revolucije, bude ukinuta, mnostvo njenih clanova "u radnom sastavu" nijesu ni drzavljani ni stanovnici Crne Gore, sto uveliko otezava, i finansijski i koncepcijski, ostvarivanje nacionalnih kulturnih projekata.

CANU ne posjeduje profesionalno leksikografsko-enciklopedijsko jezgro, nema svojih instituta, za strucne poslove u provjerenom projektu mora iznova formirati odgovarajuce timove, dakle sve ono sto je vec bilo obezbijedjeno u okviru ugasenog LZCG. Pa, ipak, prihvatila je da uradi projekat koji joj je i ranije nudjen a koji treba da sluzi na ponos ovom narodu, mada neki akademici jos nijesu nacisto kojem (crnogorskom ili srpskom). Mogu li realizovati ovaj projekat oni koji su raniji ukinuli? Moze li Enciklopediju poroditi institucija koja se koleba oko nacionalnog identiteta? Prisjetimo se za trenutak projekta istorije crnogorske knjizevnosti. Njega vodi akademik Milosav Babovic koji ne priznaje crnogorsku naciju i kulturu, pa naravno

• ni crnogorsku knjizevnost. Otuda je jasno zasto godinama nema rezultata, a to kosta, i novca i vremena.

Dogodilo se, dakle, upravo nesto veoma karakteristicno za Crnu Goru. Jedna generacija mukom stvori neke nacionalne institucije (kulture i nauke), druga ih pod izgovorom da nema para i da ne trebaju ukine, treca ih opet obnovi i ojaca, a sljedeca generacija ih ponovo ukine. Ponavlja se, eto, situacija iz 50-ih godina ovoga vijeka. Tada je u Crnoj Gori, pod izgovorom da se to radi zbog racionalizacije, 1958, od pet crnogorskih pozorista "sklepano" jedno; tada je, 1956, ukinuto Naucno drustvo (da bi poslije dvije decenije bilo promovisano u CANU); tada je sirom republike bilo ukinuto vise muzickih skola, horova i ansambala, dnevni list "Pobjeda", ugasen, casops "Susreti" (nikad nije obnovljen!), Umjetnicka skola u Herceg Novom, ukinuta Crnogorska redakcija prvog izdanja Enciklopedije Jugoslavije, vise periodicnih publikacije...Da bi se, samo dvadesetak godina kasnije, pocelo iz pocetka:osnivanjem dnevnog lista, CANU, Univerziteta, Fakulteta likovnih umjetnosti, Filozofskog Fakulteta, listova i casopisa...

CANU je prije formiranja Leksikografskog zavoda imala sansu da uradi Enciklopediju CG. Za to je tri godine dobijala poprilican novac, ali sve je ostalo samo na jalovim nacrtima razbacanim po necijim fiokama. Kad je iz CANU potekao prijedlog: da je moguce da se Enciklopedija uradi pri Canu ili kao samostalna institucija, Skupstina Crne Gore opredijelila se za rjesenje koje je ubrzo i ostvareno - osnovan je Leksikografski zavod.

U to vrijeme CANU je imala svoje planove i projekte i vecina njih nije ostvarena (Institut za jezik i knjizevnost predlozen 1979, Gradja za istoriju Crne Gore, od koje nije bila objavljena nijedna knjiga jer su "Kotorske spomenike" davno pripremili u Zagrebu, Makedonsko-crnogorske kulturne veze,itd), pa je vjerovatno i o tome vodjeno racuna kad je odluceno da se izrada Enciklopedije CG povjeri posebnoj instituciji, kojoj ce to biti glavni projekat. U prilog je naveden primjer da citav posao na Enciklopediji Slovenije organizuje izdavacko preduzece "Mladinska knjiga", da iza mnogih poznatih svjetskih enciklopedija ne stoje akademije nauka i umjetnosti.

Leksikografski zavod se - uprkos svim otporima - tesko radjao (kao ideja - 1954, kao odluka Predsjednistva Skupstine SR CG - 1969, kao institucija - 1981), da bi zakonom bio ukinut 1991.godine, iz politickih razloga. Protiv tog samoubilackog cina tada se nije pobunio nijedan akademik, pa ni predsjednik CANU koji je bio jedan od urednika ECG. "Mlade, pametne i lijepe", dosle na talasu velikosrpstva nijesu interesovali argumenti Leksikografskog zavoda - da je decenija zivota i rada Zavoda kostala Crnu Goru manje nego pola fudbalske sezone najsiromasnjijeg prvoligasa. A da iza njega ostaje: trotomni Opsti alfabetar ECG (sa 12.000 jedinica); cetiri naucne knjige biblioteke "Montenegrina", tri knjige iz "Posebne biblioteke"; dva naucna simpozijuma - "Crna Gora i Crnogorci u domacoj i stranoj enciklopedistici" i "Pozoriste u Crnoj Gori do 1918"; vise uspostavljenih naucnih i kulturnih veza sa institucijama i licnostima iz evropskih i vanevropskih zemalja, vrijedan dokumentacioni materijal; cetiri naucnoistrazivacka projekta i saradnicki tim oko 200 domacih i stranih autora, te konacno zgrada Leksikografskog zavoda koja je zavrsena uz pomoc spoljnotrgovinskog preduzeca "Monteks" iz Niksica...

"Sta je CANU uradila za proteklih sest godina odkada je na nju prenesen zadatak izrade Enciklopedije CG", pita Dragan Perovic, bivsi asistent i sekretar "uze redakcije" Enciklopedije Crne Gore LZCG, i odgovara: "Ne ono sto se ocekivalo od institucije koja bi trebalo da sluzi na ponos jednom narodu; kod nas je, uz casne izuzetke, to sterilna, duhovno prazna institucija, slika podanicke svijesti, navikla da jedri niz svaku struju aktuelnih vlasti, djecji vrtic ciji su vaspitaci u SANU nosioci retrogradne svijesti,koji su snove o velikoj Rusiji zamijenili snovima o velikoj Srbiji. Zar da projekat Enciklopedije CG da rade oni cije je sramno cutanje proteklih godina rata i zlocina odjekivalo jace od svih drugih istupanja"?

Enciklopedija Crne Gore se ponovo vraca u CANU gdje, doduse, nije bilo Memoranduma, ali jeste javne podrske (Strugar, Babovic Dasic...) i precutnog saglasja s njegovim programskim opredjeljenjima i "izvodjacima radova" etnoinzenjeringa. CANU nije stitila dignitet crnogorske kulture (od brojnih agresivnih napada i osporavanja), izlazuci intelektualnom sazaljenju i vlastito dostojanstvo. Jos manje je vodila brigu o kulturi i unapredjivanju stvaralastva manjinskih naroda u CG. Kad je tako, onda je jasno zasto je ova institucija dobila zadatak od crnogorske vlasti da uradi tako moderan i vazan projekat kao sto je Enciklopedija Crne Gore.

Branko VOJICIC