BALKANIZACIJA ITALIJE

GDJE ZEMLJA BOSNA POCINJE?

AIM, BOLZANO, 21.juna l996. Nekako podalje od interesovanja javnosti, mozda i zbog blizine "balkanskog bureta baruta " - odvija se proces koji sve vise potresa Apeninsku "cizmu", komsije Italijane, a koji se zove - sve glasniji zahtjevi za odvajanjem industrijskog sjevera ove zemlje od "nerazvijenog" juga.

U projektima nacional-socijalista, ili jednostavnije receno - fasista, ova odvojena zemlja na sjeveru vec je dobila i ime - Padania. Najgrlatiji u tim zahtjevima su pripadnici Finijeve Aleanze nazionale, uz podrsku Berlusconijeve stranke Forza Italia, koji taj zahtjev uvija u oblandu borbe za slobodno ekonomsko trziste.

U cijelom ovom politickom cirkusu prisutan je imidz svojstven fasistima. Ovaj put umjesto "crnih kosulja" prisutne su "zelene kosulje" za koje obicni Italijani vole reci da su to "bezopasne djecije igre". Pogled u ne tako daleku proslost potvrdice da su u slicnom, "djecijem" stilu, svoje prve korake cinili i oni koji su sanjali snove o osvajanju svijeta, o podjelama na jake i potlacene, o razlikama u boji krvi i izgledu. Tako su, naime, poceli "djetinjaste" igre i oni koji su spremili cistilista i gubilista za sve koji su drugaciji od njih.

Prema tom planu, ova fantom zemlja Panadia prostirala bi se di Rima, sadasnjeg glavnog grada, koga se zagovornici podjele odricu kao grada koji samo trosi a nista ne proizvodi. Ekonomski rezon, nema sta.

Na tom istom sjeveru Italije, ubjedljivo najrazvijenijem djelu zemlje, paralelno se vodi tihi rat izmedju dva naroda ovdje naseljena - Talijana i Nijemaca. Poslije nekoliko dana boravka u tom dijelu Italije, u Bolzanu i Meranu, strancu, pogotovo covjeku koji dolazi sa balkanskih prostora i ima vec uvjezban osjecaj za registrovanje nacionalne netolerancije, nije tesko uvjeriti se da ovdje sve kljuca. Uvijeno doduse u bogatsvo, u svjetske zimske i ljetnje turisticke centre, u besprijekornu cistotu okolisa. Ali...

Nasi domacini Italijani tvrde da ova medjusobna netrpeljivost traje vec osamdeset godina. U ovom dijelu Italije, koji Italijani zovu Alpe Adige, a Nijemci Juzni Tirol, Italijani su manjina. Naime, prema poslednjem popisu u ovoj pokrajini je 70 odsto Nijemaca, 25 posto Italijana i 5 posto Ladina. Ovaj treci narod, koji ima svoj jezik, tvrdoglavo cuva tradiciju i obicaje, a djeca Ladina idu u svoje skole, slicno kako to cine i mali Italijani i Nijemci.

Ko su Ladini? Kazu nam da ih najvise ima u podrucju Val Gardene, a njihovi pretci su rimski vojnici koji su imali zabranu da ulaze u gradove, pa su bili neka vrsta granicara. Ostali su u planinama, gdje i danas zive njihovi nasljednici. Govore neku verziju italijanskog, ali mnogo grublju, tesko razumljivu, "vojnicku"...

Do podataka o ovakvoj nacionalnoj strukturi doslo se l99l. godine. Tada je dekretom naredjeno da se svi moraju izjasniti sta su - Nijemci ili Italijani. Neizjasnjavanje ili nepristanak na dekret vuklo je za sobom konkretne posljedice, kao recimo nemogucnost zaposljavanja u javnim sluzbama. U pitanju je bila prava segregacija. Italijani koji su se izjasnili kao Nijemci dobijali su poslove vrlo visoke kategorije, kao sto su naprimjer sudije. Posebno su se na udaru nasli mjesoviti brakovi, kojih na ovom podrucju ima oko 25.000. Zapravo, nije li vam sve ovo odnekud poznato?

Ljudi, intelektualci koji nisu htjeli pristati na kalupljenje svojih ideja i politicku orijentaciju vezati za nacionalnu pripadnost, najgore su prolazili. Jedan od takvih bio je evropski parlamentarac, intelektualac i profesor Aleksandar Langer iz Bolzana. Bio je i kandidat za gradonacelnika, ali posto se nije htio nacionalno "ukalupiti", njegova kandidatura je odbijena. Langer je zaista bio covjek sirokih pogleda i, sto je za nas posebno znacajno, veliki prijatelj Bosne i pristalica mirnog rjesenja konflikta u zemljama bivse Jugoslavije. U trenutcima krize, prosle godine, digao je ruku na sebe, nije mogao izdrzati i objesio se u svojoj vikendici nedaleko od Bolzana.

Svi nacionalisticki i separatisticki izazovi ovdje su upakovani kroz ekstremne partije. Sto se nijemaca tice, oni imaju Heimatbund, pravu-pravcatu fasisticku partiju i nesto umjereniju, recimo nacionalisticku Sudtiroler Volkspartei, gdje je vecina nijemaca i koja je na vlasti.

Italijani su im odgovorili istom mjerom: Aleanza Nazionale i Forza Italia imaju najvise pristalica u ovoj regiji. Tuk na utuk! Oni, kao ovdasnja manjina, tvrde da je u posljednje vrijeme dolazilo i do vecih incidenata i sukoba koje su policajci morali razrjecavati. To se posebno desavalo uz italijanske praznike, osobito uz obiljezavanje nekih datuma iz antifasistickog rata. Kacu takodje da do vecih sukoba ne dolazi samo zato sto je na ovim prostorima u igri veliki kapital. Reklo bi se kao da nece da se potuku zbog jazuka! Medjutim, znajuci bice nacionalizama, imajuci gorko i krvavo cetverogodisnje iskustvo naseg rata, tesko je povjerovati da ovakva pat situacija moze dugo trajati.

Bosna u srcu (Ein herz fur Bosnien)

U svoj ovoj "ljepoti", nasih ljudi svugdje. Rade, vrijedni su, oni sto su duze ovdje svoje njemacke i italijanske prijatelje uvjeravaju da im nevalja posao i da ovo ne moze na dobro izaci. Negdje na tromedji Italije, Austrije i Svicarske, sa sjedistem u Bolcanu, radi i organizacija "Bosna u srcu". Stvorio ju je Hilmo Prljaca, gastarbahter, bivsi kuhar u sarajevskom "Holidej Innu", uz pomoc svoje supruge Sadete. Okupio je u ovo drustvo blizu dvije stotine Bosanaca i pomazu koliko mogu. Do sada su organizovali sedam kamiona humanitarne pomoci za Bihac, Sanski Most, Tuzlu i Gorazde. Snabdjeli su kompletnim namjestajem dvije skole, u Ilijasu i Kulen Vakufu. Podpredsjednik ove organizacije je mladi krupljanin, Adil Sabic, kome u ovim poslovima asistira i supruga Ileana, Italijanka. Uz svoje redovne poslove, ovi dobri ljudi nalaze vremena i sredstava za pomoc Bosni.

Inace, u ovom kraju mose se sresti na desetine nasih ljudi. Mladi su najbrojniji. Govore o povratku, uz malu zadrsku vezanu za jos uvijek neizvjesnu sudbinu ovih prostora. U bilo kakav novi rat ne bi ni za zivu glavu. I tako Bosanci, daleko od Bosne, ubjedjuju svoje poslodavce, Italijane i Nijemce, da im nevalja to sto rade. Da ne vodi dobru. A i oni, nasi Bosanci, nekako su drugaciji ovdje. Nekako tolerantniji i pitomiji nego kod kuce...

Otisli smo iz Italije zazelivsi nasima da se vrate, a domacinima iz Bolcana da uce na nasim greskama. Da ih ne bi ponovili.

Sjedamo u voz. Bolzano - Venezia. Venezia - Zagabria. Zagreb - Tuzla. Sve za 26 sati. Tri zvanicne medjudrzavne granice, tri rigorozne kontrole na kojima nas jos samo nisu zaprasivali. Potom dolaze neke "uspotne carine" Po dolasku u Tuzlu - prvo sto pitanje koje se samo nametnulo bilo je: ljudi, gdje mi zemlja Bosna pocinje?

KONSTANTIN JOVANOVIC