TUDjMAN KAO NOGOMETNI SELEKTOR

AIM, ZAGREB, 22.6.1996. Antun Vrdoljak, kojega u hrvatskoj javnosti mnogi dozivljavaju kao "svakom loncu poklopac", jer ovaj nekadasnji glumac, filmski reziser, politicar, direktor Hrvatske radio televizije i ceremonijal majstor, voli gurnuti nos bas u sve, a u tomu "sve" uvijek je "naj". Od svih politickih funkcija, osim one u rukovodstvu HDZ-a, kojemu je, nota bene, pristupio 1990. godine, tek nakon prvog izbornog kruga, sada mu je ostala "samo" ona predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora i clana Medjunarodnog olimpijskog komiteta, po izboru samog Juana Antonia Samarancha. Reklo bi se tako da je Vrdoljak napustio politiku i da ce mirovinu docekati dobro uhljebljen u olimpijskoj organizaciji, ali ono sto on radi kao "predstavnik svih zemalja nastalih raspadom bivse Jugoslavije" daleko je od sporta i olimpijskih principa, vec najcrnji rasizam.

Brojni su biseri svestranog Vrdoljaka, kao, na primjer, onaj, pa nece se valjda nasi sportasi ugledati na Crnce, a prije nego li je hrvatska nogometna reprezentacija otputovala, najprije u Irsku, a potom u Englesku izjavio je: "Vi imate ono sto rukometasi nisu imali, a to je da postoji netko tko moze viknuti: Idemo za Hrvatsku, za nasu domovinu, sunca mu! Rukometasi nisu imali ni zajednicku molitvu, ni zajednicki svjetonazor i zato nisu uspjeli". Bila je to direktna optuzba, kojoj su se pridruzili i mnogi drzavni mediji, ukljucujuci televiziju, na racun Muslimana Abaza Arslanagica, kao selektora, ali i Irfana Smajlagica i Zlatka Saracevica da su izdali reprezentaciju i Hrvatsku jer su dopustili da ih pobijedi tamo neka takozvana Jugoslavija. Po Vrdoljaku samo etnicki ciste reprezentacije mogu pobijedjivati, jer se igraci mogu moliti istom bogu, a na klupi mora sjediti Hrvat, a ne tamo neki sumnjivci. A zna se da je Miroslav Ciro Blazevic, neprikosnoven, da uz to ima dobre veze sa Predsjednickim dvorima i kad on vikne "pod barjak, svi idu na bajunete, a kod rukometasa ocito to nije bio slucaj".

A posto je ova nogometna reprezentacija nacionalno cista, osim sto mozda netko ima i ponesto neciste krvi, Ciro je odmah po dolasku u Englesku, po uzoru na svog Predsjednika, pronasao domace neprijatelje - bili su to, naravno, novinari. Vec i prije nego li je odigrana prva utakmica optuzeni su da remete mir reprezentacije, samo zato jer su se zgrazali nad cinjenicom da za dvojicu pomocnih trenera nije bilo mjesta na klupi, jer su njihove akreditacije oteli funkcioneri nogometnog saveza. No, pravi rat najavljen je novinarima nakon utakmice sa Turskom, koju je Hrvatska sa dosta srece dobila sa 1:0. Igraci su, navodno, samoinicijativno odlucili da ne komuniciraju s hrvatskim novinarima, zbog "odredjenih neobjektivnosti i nerespektiranja hrvatske nogometne reprezentacije i njenih rezultata, a koje mogu narusiti dobru atmosferu i mir, do kraja prvog dijela turnira". Blazevic je tada tvrdio kako on s tim bojkotom nema nista, ali brbljav kakav jeste je izjavio: "Ne morate voljeti Miroslava Blazevica, ali nemate pravo mrziti hrvatsku reprezentaciju i demolirati je samo zato da bi napravili ljubav Ivicu. Niste povrijedili Blazevica, nego i Predsjednika, koji je i vas predsjednik".

Ciro je jos nakon negativnih reakcija na hrvatsku igru protiv Turaka, upitao: a zasto ste nezadovoljni, kad je, evo, u Hercegovini bilo veliko slavlje jer smo pobijedili nase vjekovne neprijatelje. A Josip Vricko u "Vjesniku" je napisao:"Tko ce se sjecati prvih dvadesetak minuta kada su nas Turci stisli na nasu polovicu - s realnom opasnoscu da tamo ostanu kao svojedobno "tamo daleko" - barem petsto godina?"

Tudjman, koji se spremao na put u prijateljsku i saveznicku Tursku, kojoj je Bosna i Hercegovina nas zajednicki prijatelj, poslao je Ciri brzojav u kojem "u ime odusevljene Hrvatske prvom pobjedom na Europskom prvenstvu, uz gorljive cestitke zeli hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji dalje uspjehe na cast i ponos drage nam Domovine".

A onda su se igraci oduzili svom predsjedniku u utakmici protiv Danaca, a on je odmah pozurio da telefonski nazove Ciru, jer nogometna je "oluja" ujedinila Hrvate, donijela Tudjmanu jos jedan politicki poen. Doci ce on na polufinale, ako bude pobjedjena Njemacka. Ciro je spasio glavu i zahvaljujuci Sukeru, Asanovicu i ostalima sada vise nije bilo razloga za strah i konacno je samouvjereno mogao odgovoriti na optuzbe Tomislava Ivica, kako on nikada ne bi bio selektor da nema politickih veza, jer je obicna nogometna neznalica, koja nista nezna ni o taktici, ni o fizickoj spremi. Ali "skromni" Blazevic nije zasluge pripisao sebi, vec je u svom stilu porucio kako je upravo Predsjednik Tudjman glavni strateg pobjeda hrvatske reprezentacije. "Mnogi igraci - reci ce Ciro - iskreno vole naseg predsjednika jer oni znaju sto je ucinio za hrvatski narod. Njima je nuzna njegova podrska, a on ih uci da moraju dostojno predstavljati nasu domovinu. A mi se ponasamo onako kako je to nas predsjednik odlucio i kako nam je na koncu naredio".

Otkrili smo tako tko je zasluzan sto su hrvatski dugokosi reprezentativci dovedeni u red, a Davor Suker, koji je bio sef pregovarackog tima oko visine nagrade za ljubav prema domovini i Predsjedniku, sto je za hrvatsku javnost i dalje ostala tajna, porucio je kako svoja oba gola poklanja dr. Tudjmanu. Nije objasnio gdje ce ih smjestiti.

Ali i nakon sto je osigurano cetvrtfinale igraci su nastavili svoj bojkot prema hrvatskim novinarima, a Ciro, valjda prema uputama iz Predsjednickih dvora, protiv Portugala izvodi sareni sastav koji je potucen do nogu. No, Ciro ne bi bio Ciro kada i za ovakvu blamazu ne bi imao opravdanje, jer odmah nakon sto je pobjedjena Danska samouvjereno je izjavio kako bi u cetvrtfinalu zelio upravo Njemacku. Ispalo je tako da je poraz maltene bio planiran, iako je i svakom kibicu jasno da bi daleko lakse bilo protiv Ceha.

A onda je novinaru "Nacionala" sam priznao: "Sigurno da bih radije za protivnika imao Cesku nego Njemacku. To je stari nacin zavaravanja protivnika. Nisam ja budala, samo se nekad pravim da jesam".

Na svu srecu Hrvatska je izgubila od Portugala, a ne od Jugoslavije, pa nije bilo potrebe da se Vrdoljak javi sa svojim, famoznim optuzbama za izdaju, ili da izjavi: "bilo bi mi draze da smo pobijedili Jugoslaviju ma makar bili zadnji". No za takvo sto bit ce vremena uskoro na Olimpijadi. Pa, ipak cijela ova nogometna prica neodoljivo podsjeca na sve ono sto se i inace dogadja U Hrvatskoj. Od novinara se trazi da budu "na visini zadatka", i da "prije svega djeluju u skladu sa domoljubljem". Druge reprezentacije - objasnit ce Blazevic - u Engleskoj su zbog sportskih pobuda i u potrazi za sportskim rezltatima, a Hrvatska nije. Ona se opet dokazuje svijetu i Evropi, i sto je drugima obicna razbibriga nama je vitalno nacionalno pitanje. Nacija koja se za nastupa nogometasa u Engleskoj pretvara u jedinstveni televizijski auditorij to potvrdjuje.

A kada je tomu tako, kad Suker, Boban, Asanovic, Prosinecki, Jarni, Vlaovic, Ladic, Boksic... igraju za Tudjmana i daju svoj doprinos pomirenju Hrvata ne bi bilo nikakvo iznenadjenje da i nakon jos jedne hrvatske pobjede, nakon jos jednog jurisa na bajunetu, budu raspisani izbori. Jer, zna se za uspjeh hrvatskih nogometasa najzasluzniji je dr. Franjo Tudjman. A kao sto rece Vlaovic, strijelac spasonosnog gola protiv mrskih Turaka, kada osvojim prvenstvo primit ce nas odmah, ne samo u Vijece Evrope, vec i u Evropsku uniju".

E, ludog li grada! - govorio je Njegova Svitlost u "Velom mistu".

GOJKO MARINKOVIC