NEUSPJELI PREGOVORI LIBERALA I HDZ-A

AIM, ZAGREB, 20.6.1996. Hrvatska je psiholoski u stanju gradjanskog rata - konstatirao je to nakon neuspjele avanture dogovaranja o partnerstvu s vladajucim HDZ-om sef Hrvatske socijalno-liberalne stranke Vlado Gotovac. Koalicija je propala zahvaljujuci ponajvise burnom reagiranju javnosti. Gotovca su po vlastitom priznanju zvale stotine ljudi i u suzama ga molile da ne ide s vladajucom strankom. Dijelovi su Liberalne stranke tvrdili da "HSLS nikada nece pristati na suradnju s HDZ-om". Zagrebacki radio 101 raspravu o mogucem bliskom povezivanju te dvije stranke pratio je jinglom "Politika je kurva", i ovoga puta, kao i obicno, sjajno pogadjajuci raspolozenje javnosti.

Koalirati s HDZ-om vise nije politicko nego moralno pitanje

• konstatira iscijedjeni lider Liberala, i sam zapanjen tim, za njegovu stranku prekasnim otkricem. Javnost to smatra necasnim, bez obzira na motive. Javnost nije mogla shvatiti da su Liberali spremni da idu pod ruku s onima koji dosad ni s kim nisu htjeli. Koji su bahato vladali sami, odbijajuci da predaju vlast cak i tamo gdje su je na izborima prije osam mjeseci bjelodano izgubili. Zato svojevrsna sokiranost, pa i zgadjenost, kojom je opcinstvo reagiralo na vijest da je HSLS, dosad okomica oporbene udruge, usao u proces zblizavanja s vladajucom strankom. Liberalni celnici ne kriju da ih je odjek u stranci i javnosti natjerao na uzmicanje i prekidanje pregovora. Podcijenili su ojadjenost i negativno raspolozenje prema vlasti koje se u narodu nakupilo. Odijum prema vlasti pretvorio se u grc, u blok.

Liberali tvrde da ih je strah od polarizacije, ekonomske, politicke i svake druge, koja vec duze vrijeme cijepa Hrvatsku, tjerao na pregovore s Tudjmanom. To je ozbiljan i valjan razlog. Mnogi nezavisni analiticari smatraju da postojanje dvije, sve vise suprotstavljene Hrvatske, one koje ima vlast i one druge, vodi zemlju u gradjanski rat ili na Tiananmen. Kineski Trg nebeskog mira, na kojem su tenkovi gazili studente ovdje je, naravno, samo metafora. Ali Hrvatska se vec rascijepila i taj ponor u njoj nece se lako premostiti. Pogotovo kad se na ozbiljno gradjenje mostova zapravo nije ni mislilo. Na Gotovcevih pedeset uvjeta za neophodne promjene u Hrvatskoj, kreator dosadasnje politike otvoreno je odgovorio: "Valjda ne ocekujes da ce HDZ uciniti nekakav zaokret". Covjek, koji sam sebe naziva drzavnim poglavarom, ne moze postati liberalom, sve kada bi to i htio. On je eventualno spreman da ponudi neka ministarska mjesta, ali da mijenja svoju politiku - tesko.

Sto slijedi nakon odluke Velikog vijeca HSLS-a da se razgovori prekidaju? Sto se nakon ovako velikog potresa na hrvatskoj politickoj sceni moze ocekivati? Mnogi tvrde da nakon propalih pregovora o koaliciji HDZ-HSLS nista u Hrvatskoj nece biti kao prije. Ostaje pedeset uvjeta za demokratsku Hrvatsku, sto su ih srocili Liberali, dokument koji ce se u bilo kakvim buducim razgovorima tesko zaobici. Iako je HDZ na njih odgovorio opcenitim proklamacijama - i na taj ih nacin zapravo odbio - oni ostaju na stolu. Za neke buduce pregovarace.

U ovom se trenutku cini da su Liberali najveci gubitnici. Oni vec placaju cijenu svoje politicke vratolomije. Placaju kaznu za potez koji u javnosti nije dobio prolaz. Ali placaju i cijenu opcenitog dojma da je i unutar stranke bilo dosta nekorektnosti, da su stranacki ljudi radili jedni drugima iza ledja. U javnost su procurili neki dubiozni detalji, na primjer, da su neki pregovaracki papiri prije stizali do Predsjednickih dvora nego iz sobe u sobu u sredisnjici HSLS-a. A sve u svemu, stranka se ne prestaje tresti. Ostavke su na svoje funkcije dali vazni stranacki ljudi i te ce se praznine tesko popuniti. U medijima se cak spekulira da bi neki od njih, prije svega Drazen Budisa, mogli zavrsiti u HDZ-u. Iako on to odlucno odbija, istodobno priznaje da ce Gotovac njegovu podrsku imati jedino ako se prikloni njegovoj struji, a ne onoj s kojom on, kaze, politicki i moralno nema nista zajednicko.

Iako svi tvrde da ce postivati odluku Velikog vijeca o prekidu pregovora, konfrontacija dvije struje se nastavlja. U Zagrebu potpredsjednica u zupanijskoj skupstini, liberalka Marija Ledinski-Anic izlazi iz stranke, isticuci da je njena ostavka moralan cin prema oporbenim strankama, s kojima je HSLS u udruzi. Ona nije protiv pregovora, ali smatra da je njena sada vec bivsa stranka morala ici zajedno s udruzenom oporbom. Istodobno, splitski Liberali, nezadovoljni odlukom o prekidu pregovora, porucuju: Bit ce jos sjednica Velikog vijeca. Oni su nezadovoljni odnosom ostalih opozicijskih stranki prema njima, jer ove, tvrde, "ne daju signale za suradnju s HSLS-om". U svakom slucaju stvara se dojam kako epizoda s pretrcavanjem Liberala vladajucim nije definitivno zakljucena. Na to upucuju i izjave da je problem bio ne u pregovorima, nego u njihovoj olako forsiranoj brzini. Predsjednickim se dvorima zurilo, Liberali su na tu zurbu pristali, javnosti je za privikavanje na novost trebalo vise vremena, kaze jedan od liberalskih pregovaraca. Znace li takvi pokusaji racionalizacije najavu da bi se cijela prica mogla ponoviti, samo sada u slow motion tempu?

Nestabilnost HSLS-a odrazit ce se i na oporbenu udrugu, u cije se krilo ta stranka vjerojatno vraca. Dojam o njenoj nesolidnosti mogao bi se osvetiti cijeloj opoziciji, koja je dosad slovila kao alternativa HDZ-ovom nemoralu. Na tome je sabirala najvecu podrsku, a sada je taj dojam pokoleban. Sumnja da su se Liberali polakomili za ministarskim i diplomatskim foteljama nece se lako izbrisati. Cak ni ako se nazove umorom od cekanja na svoj komad vlasti. Ali od diletantske avanture Liberala neke ce oporbene stranke sigurno profitirati. Koje i koliko - vidjet ce se na izborima. Takodjer, neslavni pokusaj koaliranja HDZ-a i HSLS-a mogao bi oporbenu udrugu mozda i ojacati. Svatko tko pomisli da promijeni stranu - sada zna sto ga ocekuje. Javnost je danas radikalnija od oporbenjaka i, kad sve drugo smalakse, to je ono sto ce ih drzati na cvrstom okupu.

Tudjman ce sada, preko svojih medija, dokazivati kako je on covjek dijaloga i suradnje, a da je opozicija sektaska. Tesko ce, osim njega, itko u to vjerovati. Vladajuca je stranka naglo smeksala svoju retoriku, ali u tome ne djeluje uvjerljivo. Njeni su lideri navikli da udaraju sakom po stolu i vidjelo se da su u tome kao riba u vodi. Govor kooperativnosti stoji im kao preveliko odijelo, a oni sami pokazuju nelagodu i snebivanje dok ga oblace. Halabucno navijanje rezimskih medija za koaliciju HDZ- a i HSLS-a netko je nazvao huskanjem na suradnju. Oni koji su dosad opravdavali samoizolacionizam vladajuce politike okrenuli su plocu, sada pozivaju na razgovore i pregovore, ali iz kategorijalnog aparata zavjera i neprijatelja ne izlaze.

No, ni oni ne mogu prikriti cinjenicu koja je danas evidentnija nego bilo kada dosad: i Tudjman i njegova stranka ulovljeni su u zamku koju su sami postavili - osamljeniji su nego ikada prije. Mislili su da mogu sami, sada im se to vraca kao bumerang. Iako su po prvi put bili spremni da nekoj drugoj stranci odstupe dio vlasti. HDZ ce morati traziti izlaz iz te stupice. Kao i obicno postoje barem dva izlaza - pravi i krivi. Kada su Liberale pitali zasto pomazu ozivljavanju politickog lesa, jedan je od HDZ-ovih pjetlica uskliknuo: "Kakav les? Pa mi imamo vojsku i policiju." Da je to ono sto sve samotniji Tudjman zaista ima i da ce se na tu kartu sve vise oslanjati - to nedavno tvrdi i umirovljeni general zbora Anton Tus, bivsi savjetnik sefa drzave za vojna pitanja. On dramaticno upozorava da se Hrvatska vojska pretvara u stranacku armiju. A kao nekadasnji pripadnik JNA zna sto to znaci i koliko je opasno.

Pravi je put u zaokretu koga je Tudjman, razgovarajuci s Gotovcem, odbio. HDZ i njegov sef moraju deblokirati polarizaciju u koju su utjerali Hrvatsku. Oni moraju povuci prve ozbiljne poteze. Drugi to jednostavno ne mogu, ma koliko se trudili i ma cim se pritom rukovodili.

JELENA LOVRIC