DA LI JE TUZLA CUDO?
AIM, TUZLA, 19.06.1996. Tuzla nije nikakvo cudo. Njeni gradjani, mudro vodjeni koalicijom demokratskih multinacionalnih partija, uspjeli su ostati normalni, ponasati se kao i prije i u kljucnim momentima zanemariti dnevnopoliticke euforije, uporno se drzeci osnovnih principa na kojima pociva zastita ljudskih prava i sloboda, i sve ono sto se oduvijek smatralo tekovinama civilizacije.
Pred naletima razarajucih i destruktivnih vjetrova rata, Selim Beslagic, gradonacelnik Tuzle i njegovi saradnici stvorili su strategiju odbrane Bosne i Tuzle, koja je postala poznata u svijetu. Ta strategija pocivala je na slijedecem:
Bosna i Hercegovina je jednistvo razlicitosti. Ko god potencira razlicitosti, a zanemaruje jedinstvo, u funkcije je njenog razbijanja. Zato su u Tuzli neprekidno podvlacene sile vezivanja, isticano ono sto narode spaja a ne ono sto ih razdvaja. Jacane su centripetalne, a gusene centrifugalne sile.
Sva tri naroda i svi gradjani Bosne i Hercegovine ravnopravni su nasljednoici Bosne i Hercegovine, zemlje u kojoj stoljecima zive zajedno. Njihov zajednicki zivot istorijsko je pravilo staro preko hiljadu godina. Oni su uvijek mogli i mogu zivjeti zajedno.
Nijedan od dominatnih bosanskih naroda nema racionalnog interesa za podjelom i dezintegracijom Bosne i Hercegovine kao sopstvene zemlje. Razlozi za njenu dezintegraciju postoje samo u susjednim zemljama.
Jos nikad u Bosni i Hercegovini nije izbio medjunacionalni sukob ili bilo kakav rat iz unutarnjih bosanskih razloga. Svi ratovi u njenoj dugoj istoriji, predposljednji (Drugi svjetski rat) i posljednji, aktuelni, dosli su izvan Bosne i izvan razloga vezanih za njene prilike.
Bosna i Hercegovina je u pobjedu nad Hitlerovim fasizmom ulozila vise borbe i zrtava nego i jedna druga bivsejugoslovenska drzava. Od ukupno sedam Hitlerovih ofanziva na ex Jugoslaviju, on je cak sest izvrsio na Bosnu i Hercegovinu. To je zato sto je tu citavo vrijeme rata bila skoncetrisana glavnina visenacionalnih antifasistickih partizanskih snaga. Ove snage su u Bosni i pobjedile. Visenacionalna antifasisticka tradicija predstavlja jednu od najznacajnijih bosanskih karakteristika.
Zbog stoljecima gradjenog zajednickog zivota ljudi razlicitih nacionalnosti, Bosnu i Hercegovinu naprosto nije moguce podjeliti. To do sada nikada nikome nije poslo za rukom.
Proslost, sadasnjost i buducnost Bosne i Hercegovine, odredjeni su njenim karakterom. A on je multinacionalan i multikonfesionalan. Bez obzira na trenutne neprirodne procese, priroda i karakter Bosne i Hercegovine ce kad tad pobjediti, jer drukcije nije moguce.
Najbolji nacin da se gradjani zastite od svake stihije, je neprekidna borba za zastitu svakog prava i slobode, svakog covjeka. Za Beslagica i njegove saradnike nije bilo beznacajnih prava.
Agresija i zlocin spadaju u svere zla, a protiv zla moguce se boriti samo dobrom, protiv totalitarizma demokratijom, protiv povrede ljudskih prava njihovom zastitom, protiv povrede Ustava i zakona, njihovom zastitom.
Ovi strateski pravci razvijani su kroz svakodnevno politicko djelovanje, putem lokalnih medija, javnog pracenja rada Skupstine i svih organa lokalne vlasti i svesrdno prihvatani od neovisnih medija. Narocita paznja posvecivana je njegovanju svih bosanskih tradicija. U momentu kada su politicke partije i lokalna vlast bili pritiskivani od visih nivoa vlasti, ove strateske pravce ostvarivala su razlicita nestranacka udruznje kao sto su Forum gradjana Tuzla, Erupta saliniana, istaknuti pisci, slikari, pojedinci i svi oni koji su u stanju izmaknuti se od trenutnog, dnevnom politikom zadanog euforicnog misljenja vecine i poslusati glas sopstvenog razuma.
Dosljedno primjenjivanje zakona omogucilo je gradjanima sigurnost. Kriminalitet u Tuzli, za sve godine rata na istome je nivou kao i u destegodisnjem predratnom periodu. Nema neotkrivenih tezih krivicnih dijela.
Nacelnik Beslagic je nacionalizam proglasio najvecim neprijateljem Tuzle, najvecom opasnoscu za sigurnost gradjana. I nacionalizam ovdje jeste zabranjena stvar. Nacionalistickih novina ima, ali ih niko ne cita.
Strani novinari napravili su senzaciju od cinjenice da je naredio popravku Srpske pravoslavne crkve prije popravke svih granatiranih objekata. Naime, Karadzicevi Srbi su granatirajuci Tuzlu, pogodili u Pravoslavnu crkvu. Crkva je odmah popravljena. To se u toku rata dogodilo dva puta. Svi su se stranci cudili. Kada su Beslagica upitali zasto je to ucinio, odgovrio je da je pogodjen krov, da pada kisa, da je Tuzla u renoviranje ovog kulturnoistorijskog i vjerskog objekta ulozila mnogo novca i da ga valja hitno poraviti i sacuvati. Kada su ga pitali sta misli o rusenju dzamija na prostorima u koje su prodrli Karadzicevi Srbi kazao je da je to zlocin protiv kojega se valja boriti i na takav nacin sto ce se sacuvati od rata svi vjerski objekti! Kad su novinari u opravci ostecene crkve zatekli radnike sve tri nacionalnosti, i kada im je ta za Tuzlu normalna stvar izgledala cudno, izdvojili su radnika bosnjacke nacionalnosti i muslimanske vjere i pitali: "Tolike dzamije su porusene a ti popravljas Pravoslavnu crkvu. Zasto to radis?" Odgovorio je: "Da zaradim."
Principijelnost Beslagica, koji je i predsjednik najvece opozicione partije u BiH, tj. UBSD-a i njegovih saradnika, u konkretnom momentu cinila se pretjeranom. Kasnije se, to pokazalo vrlo bitnim. Bilo je to i u slucaju "Slavinovici".
Neodgovorna grupa ljudi istjerala je iz kuca dvije hrvatske, dvije srpske i jednu bosnjacku porodicu. Beslagic je u tom cinu prepoznao pocetak nemilog procesa grubog krsenja gradjana Tuzle i to narocito onih koji su u manjini, tj. Hrvata i Srba. Zakazana je vanredna sjednica Gradskog vijeca, niz konferencija za stampu, okupilo se nekoliko hiljada Tuzlaka razlicitih nacionalnosti. Na skupu su govorili mnogi, a gradonacelnik, koji pod svojom komandom nema ni vojsku ni policiju, postavio je ultimatum: istjerani gradjani moraju se vratiti u svoje domove najkasnije istog dana! Ukoliko se to ne dogodi, svi gradjani citavog naselja (medju kojima je najvise bosnjaka) iselice se u centar grada a zatim, ako je poterbno, sa njim na celu, cak i iz Tuzle. Izbio je "skandal", Beislagic i predsjednik Predsjednistva i predsjednika SDA, Alija Izetbegovic razmijenili su pisma na drzavnoj televiziji. Silom istjerani gradjani su vraceni, zasticeno je njihovo pravo i pravo svih koji su vec sutra bili na redu. Zasticen je ustavni poredak.
Beslagica danas gradjani svih nacionalnosti vise dozivljavaju kao oca nego kao gradonacelnika. Kada ga pitaju, kako je Tuzla uspjela odoljeti silovitom napadu 15. maja 1992. godine u doba kada njeni gradjani nisu bili naoruzani, odgovara da su Tuzlu tada napali fasisti a da su je branili gradjani svih nacionalnosti.
A na pitanje kako napreduje Washingtonski sporazum izmedju Bosnjaka i Hrvata, odgovara da taj sporazum u Tuzli nije ni trebao jer tu nije ni bilo sukoba izmedju gradjana koji pripadaju ovima nacionalnostima. Istina, bilo je sukoba izmedju SDA i HDZ, ali to nikakve veze nema sa Bosnjacima i Hrvatima Tuzle, jer oni skoro i nisu glasali za te stranke.
Kada ga pitaju za Dayton i reintegraciju Bosne i Hercegovine, on kaze da je to u Tuzli skoro zavrseno jos pocetkom rata i odmah na uvid nudi spisak clanova najviseg organa zakonodavne vlasti (Vijece opcine) i spisak funkcionera u izvrsnoj vlasti, direktora u javnim i drugim preduzecima. Nacionalna struktura ovog sastava odgovara priblizno popisu stanovnistva od prije rata. Ako se neko tome zacudi onda se Beslagic cudi njegovom cudjenju.
Svima je pozanto da je prije rata u uzem gradskom podrucju Tuzle, bilo preko 30 posto mjesovitih brakova, a da je taj procenat na sirem prostoru opcine 25 posto. Malo je onih koji znaju da se u Tuzli u toku rata taj procenat nije smanjio. Prilikom sklapanja nekolicine takvih, sam gradonacelnik bio je kum! U vrijeme najvece tuzlanske tragedije, stradanja 71 djeteta grada od granate koju su Karadzicevi i Mladicevi Srbi uputili na grad sa Ozrena (25. maj 1995. godine), roditelji nastradale djece izrazili su zelju da djeca, kao i sto su zivjela i umrla, pocivaju zajedno. Ovu zelju roditelja pokusao je omesti jedan visoki funkcioner Islamske zajednice, ali Beslagic pobjedjuje snagom argumenta i ljubavi i povjerenja svojih gradjana.
Bezbroj je ovakvih primjera i nabrajanje bi trajalo dugo. Jedno je istina. Tuzlu je spasila vladavina multinacionalnih demokratskih partija i potpuna stopljenost njene politicke strategije sa multinacionalnom sustinom i prirodom Bosne i Hercegovine.
JASMIN IMAMOVIC