PONOVO BEZ GRCKE BAKLAVE?

AIM, Skopje, 19.06.1996

Tesko je ocekivati da ce se neki Makedonac, ako je vec uspio sakupiti par stotina maraka, odreci godinama odlaganog zadovoljstva da odmor konacno provede u Halkidikiju ili nekoj drugoj zanosnoj destinaciji grckog primorja, zbog tamo nekih diplomtakih naznaka iz Atine, ali ce se makedonski zvanicnici izgleda ipak morati pocesati iza uha. Poslije perioda relativno relativno uravnotezenih odnosa izmedju dviju zemalja, iznenada je doslo neprijatno zahladjenje, pa je cini se i dugo pripremana i bombasticno najavljivana posjeta ministra inostranih poslova Makedonije Ljubomira Frckovskog Atini, sad postala sasvim upitna, a nad citav odnos pocela se ponovo nadvijati sjenka ekonomskih ucjena i prijetni.

Razlog je, kao uostalom i u nekoliko navrata do sada, aktuelna runda makedonsko-grckih (ili obratno) razgovora oko jos uvijek, barem za jednu stranu, spornog imena Republike Makedonije. Svaki put, naime, kad se pod posrednistvom iskusnog ali ocigledno nedjelotvornog Sajrusa Vensa u New Yorku nadju ambasadori Ivan Tosevski i Hristos Zaharakis, iz Skopja dolaze tirade o nepromenjivosti stavova, a iz Atine zamirise poneka prijetnja. Da nije ovih povremenih zaostravanja medjudrzavnih odnosa, covjek bi jos mogao pomisliti da su njujorske sesije postale same sebi cilj. Ovako, ocigledno, sluze barem necemu, zapravo kataliziraju neke unutarnje procese prije svega u Grckoj. Tosevski i Zaharakis, po obicaju, zasjeli su vis a vis sa potpuno nepromijenjenim, i dijametralno suprotnim, stavovima svojih vlada. Tek toliko da se obnovi pamcenje, valja pomenuti da zvanicna Atina ne prihvata niti rijec Makedonija niti neki njen derivat u buducem imenu sjevernog susjeda, a da u Skoplju navodno nisu ni za "jotu" spremni popustiti u vezi sa prirodnim pravom da se zovu vlastitim imenom. Ipak, i jedni i drugi bi, ukoliko ih neko pritisne ko sto je to bilo slucaj prilikom proslogodisnjeg dogovora o normalizaciji odnosa, mogli pomalo popustiti. U Grckoj je izgleda sazrelo raspolozenje da se prihvati takozvana formula slozenog imena (Nova Makedonija), npr.), a u Skopju smatraju da bi bio sasvim pristojan kompromis ukoliko bi juznim susjedima dozvolili da ih zove kako hoce. Ovakav stav izrecen od nekih visokih makedonskih licnosti samo je jos vise razbjesnio grcku stranu. Navodno, ovim cinicnim ustupkom Makedonija samo vrijedja Grcku.

Mozda su delikatni Grci u tome i u pravu, ali cini se da se upali u vlastitu stupicu, buduci Makedoniji potpuno odgovara aktuelni razvoj dogadjaja. I ovlasna analiza diplomatskog vokabulara kojim se Makedonci sluze u vezi sa ovim pregovorima ukazace na njihov pravi smisao. Zapravo, gledano iz Skopja i ne radi se o bilo kakvim pregovorima koji bi imali za cilj preimenovanja ili barem korekciju imena, nego se samo razgovara o tome da postoje razliciti stavovi dviju strana oko, za Atinu spornog a za Skopje nespornog, imena Republike Makedonije. Ustvari makedonska diplomatija svesno forsira taktiku netalasanja i ocuvanja status kvo. Racuna da ce problem uskoro izgubiti i ono malo ekskluzivnosti sto je Grci pokusavaju isforsirati i biti adaktiran u beskrajno dubokim i neurednim ladicama svetskog birokratskog lavirinta. Vremenom, racuna se u Skopju, svi ce shvatiti da su oni silni atributi kojima se sada oznacava Makedonija, ako nista neprikladni, pa ce je poceti zvati njenim pravim imenom, a ne medjunarodnim nadimkom. Sto se pak Grcke tice, njoj je ionako ostavljeno na volju.

Po svemu sudeci ovakvo makedonsko razmislanje konacno je doslo do svijesti i grckim vlastima. "Opasuljila" ih je jedna tajna depesa sto ju je iz Skoplja nedavno izaslao zvanicni predstavnik grcke vlade, prakticno sef ovdasnje kancelarije Aleksandros Maljas, a u kojoj se kaze ono sto Makedonija ni do sada nije krila, ali sto Grci ocigledno nisu htjeli da prihvate kao realnost. Sad, kad su uvidjeli da je stanje takvo kakvo jeste iznenada ih je uhvatila nervoza, buduci je, prema nepisanom pravilu, svaka spoljna politika eminentno unutrasnja. Dakle, iskljucivo zbog unutarnjih razloga nuzno je, sa atinskog stanovista, Makedoniju natjerati da reterira od svojih "tvrdokornih i nepomirljivih" stavova, a kao dobar metod jos jednom se potezu famoyne blokade. Ovaj put, medjutim, svjesna da bi uvodjenjem novog, makar i ogranicenoh embarga, zbog eklatantnog krsenja sporazuma koje je sama potpisala, Grcka sebe do kraja kompromitovala pred medjunarodnim partnerima, priprijetila je mnogo suptilnijim mjerama. Cilj je naravno isti, a mjesto pritiska jednako bolno.

Najprije je ministar spoljnih poslova Pangalos najavio da ce "obeshrabriti" tamosnje privrednike da investiraju u Makedoniji, a poslije se njegova prijetnja prilicito dopala politickom establismentu, ali i medijima. Pangalosovo "kontrolisano zaostravanje" stava prema Makedoniji u stampi je osvanulo kao "kontrolisana blokada" sto se doima potpuno neprijatnim s obzirom na prethodna iskustva. Problem je tim veci sto je Atina, kao clanica Evropske Unije, dobila "koncesije" na ulaganje u Makedoniju. Zapravo, vecina linija kreditiranja i nepovratnih investiranja, trebalo bi da se odvijaju upravo preko Grcke. Evropska racunica je jasna. Istovremeno se finansira i jedna i druga privreda. Siromasnoj clanici Unije daje se sansa da zaradi, a sa druge strane uvezuju se dvije ekonomije i stvara neophodno povjerenje koje bi ubuduce eliminiralo eventualne sporove.

Ako je Makedoniji u ovome trenutku ista potrebno, onda je to svjez kapital i to u prozvodnji. Ono malo investicija omogucenih uglavnom medjunarodnim kreditima, odlukom visoke politike spadaju u red takozvanih kapitalnih. U pravilu radi se o dugogodisnjim ulaganjima u objekte cija je rentabilnost uvijek upitna, dakle u programe kao sto su izgradnja zeljeznicke pruge prema Bugarskoj ili rekonstrukcija Aerodroma Petrovac, koji niti garantuje profit nitu podrazumijevaju nova zaposljavanja. A upravo problem nezaposlenosti, kljucni je u Makedoniji i ukoliko se tu nista ne uradi nezaposlenost bi mogla potpuno ugusiti zapoceti proces drustvenih reformi. Nedavno je ugledni "Ekonomist" procijenio da je oko 45 odsto radnosposobnih gradjana Makedonije bez posla, a i oni koji rade, sudeci prema tome kad su dobili posljednje plate, mogli bi se preseliti u ovu kategoriju. Bez grckog (ili evropskog) kapitala, Makedonija bi vjerovatno prezivjela, kao sto je uostalom i prethodnu blokadu. Ali, pitanje je kako bi se presjecanje linija ulaganja kapitala, makar se radilo o "tri slasticarne" kako grcke investicione ambicije prkosno definisu drzavotvorni novinari, dugorosno odrazilo na privrednu, ali i politicku stabilnost. Pise: TOMI ALEKSOVSKI