SAMOUBOJSTVO HSLS-a

AIM, ZAGREB, 10.6.1996. Kada je prije nekoliko dana "glas Pantovcaka", koji se sluzbeno zove i "Vjesnik", iz pera svog glavnog urednika Nenada Ivankovica objavio da je na pomolu sporazum HDZ-a sa HSLS-om i HSS-om, prve procjene govorile su da se radi o jos jednom probnom balonu na hrvatskom politickom nebu. I prve reakcije predsjednika dviju najjacih opozicionih stranaka davale su naslutiti da Tudjman zapravo pokusava lansiranjem takvih vijesti oslabiti Udrugu sedam stranaka, razjediniti i tako oslabljenu opoziciju, kojoj je vec zadao udarac na sjednici svog Predjsednickog vijeca, gdje je ona plesala po njegovim notama i nasjela na teze o svjetskoj zavjeri protiv Hrvatske.

Sef HSS-a Zlatko Tomcic bio je jasan: "Napis u jednim dnevnim novinama je neozbiljan, radi se o cistoj improvizaciji i dezinformaciji. To je cista izmisljotina. HSS se ne moze kupiti s nekoliko ministarskih mjesta u vladi. To su nam nudili i prije nekoliko mjeseci pa smo odbili". Predsjednik liberala Vlado Gotovac izjavio je, pak, kako su "tvrdnje iz tog teksta mogu nazvati spekulacijama. Ja sam razgovarao s predsjednikom Tudjmanom i to je sve sto za sada o tome zelim reci"- rekao je u cetvrtak Gotovac, a na novinarsko pitanje da li su razgovori urodili plodom dodao je kako je "jedino dogovoreno da ce se razgovori nastaviti". I tako je ispalo da nece biti nista o nekoj vrsti "povijesnog dogovora" izmedju HDZ-a i HSLS-a i HSS-a, kako je najavljivao Ivankovic.

"Vjesnik" je jos tvrdio kako bi se "ovih dana navedene stranke mogle i sluzbeno ocitovati o postignutom sporazumu, koji ce, ukoliko doista postane realnost, omoguciti ne samo stranacku suradnju na globalnim i kljucnim drzavno-politickim pitanjima, nego ce se sasvim sigurno otvoriti i put za rjesenje politicke krize u Zagrebu, a time, sto je opet u drzavnom i nacionalnom interesu, olaksati poziciju zemlje u, procesu europskih integracija, pa i njenog prijema u Vijece Evrope."

Takvo stranacko priblizavanje "Vjesnik" je ocjenio kao "znak demokratskog sazrijevanja hrvatske politicke scene i to prije svega u smislu izdizanja politickih stranaka iznad svog uskog stranackog interesa. A da je suradnja HDZ-a kao tipicne stranke centra, sa HSLS-om i HSS-om posve prirodna, kazuje i njemacki primjer gdje CDU vec 14 godina vlada u koaliciji sa liberalima, te je ujedno u sestrinskom odnosu s bavarskom CSU."

Iako su u drzanju Gotovca i ne bas uvjerljivom demantiju vijesti s Pantovcaka mogla procitati i stanovita rezerva, a ona je vec bila zabiljezena i na spomenutoj sjednici Predsjednickog vijeca gdje se "najbolji hrvatski govornik" i ostri i beskompromisni kriticar HDZ-a i Tudjmana drzao izuzetno rezervirano, ipak je ono sto se u Saboru dogodilo u petak odjeknulo u hrvatskoj javnosti kao prvorazredna politicka bomba. U pauzi zasjedanja novinarima se, naime obratio potpredsjednik HSLS-a, saborski zastupnik i gradonacelnik Osijeka dr. Zlatko Kramaric i procitao slijedece saopcenje: "Polazeci od temeljnih odrednica svojih politickih programa kao stranke centra vodeci se nakanama da doprinesu daljnjem razvoju demokratskih odnosa Republike Hrvatske i vodeci se zajednickim ciljem ucvrscivanja drzavne suverenosti, jucer su se vodstva HSLS-a i HDZ-a sporazumjela da zapocnu pregovore o mogucoj suradnji. U tu svrhu vodstva stranaka imenovala su odbore za medjusobne pregovore. U odboru HDZ-a su: Ivic Pasalic, Ivan Milas, Zlatko Canjuga i Ivan Sanader. Pregovaracki odbor HSLS-a cine: Zlatko Kramaric, Goran Granic, Vladimir Primorac, Ivan Herak i Jozo Rados. Odbor je jucer odrzao prvi sastanak, a zadaca mu je izraditi tekst sporazuma o mogucoj suradnji, te predloziti konkretna rjesenja aktualnih politickih pitanja. Do kraja pregovora pregovaracki odbori odlucili su ne davati nikakve izjave."

Vlado Gotovac, medjutim, pristao je da objasni o cemu se zapravo radi: "Trenutacno vodimo intezivne razgovore, ali pravi pregovori pocet ce tek u trenutku kada HDZ prihvati citavu listu uvjeta pod kojima zelimo razgovarati". Gotovac je priznao da se proslog tjedna tri puta sastao sa svojim bivsim "ratnim drugom" i zatvorskim kolegom, s kojim nije bio u dobrim odnosima niz godina i kojeg je bezbroj puta nazvao diktatorom, kraljem, monarhom i slicno, te da mu je predsjednik ponudio da HSLS dobije udio vlasti "otprilike po principu dvostranackog sustava". Na pitanje dali je uvjete svoje stranke vec obrazlozio Tudjmanu, Gotovac je kazao da je "predsjednik odgovorio onako kako je u tom trenutku najbolje mogao. Odmahnuo je rukom i rekao: "pustimo to sada, dok moji ne pregledaju o kakvim je uvjetima rijec. Za sada nisu vodjeni razgovori ni o kakvoj koaliciji, niti o podjeli mjesta u izvrsnoj vlasti".

Na reakcije iz javnosti, koje su uglavnom negativne, kao i one iz Udruge sedam stranaka, Gotovac je ustvrdio da nema razloga da se niti njega, niti njegovu stranku negativno kvalificira, jer susret sa Tudjmanom "ne znaci da prestaju sve moje obaveze prema ostalima u opoziciji". A onda je hrabro izjavio, sto je izazvalo dosta podsmijeha; "Bude li HDZ zelio sporazum morat ce prihvatiti politiku HSLS-a. Nas je stav da se pred najbitnijim pitanjima drzavne politike ne moze stajati ravnodusno, jer je to neodgovorno. Zbog toga smo i pristali na razgovore s HDZ-om i ne vidimo po cemu je to politicki prekrsaj. Svugdje u svijetu stranke vode medjusobne razgovore, kod nas je posljednjih sest godina bilo nemoguce."

Gotovac je potom izdao jos i posebno priopcenje za javnost u kojem se uobicajenom HDZ-retorikom o potrebi jedinstva i ostalim pricama primjerenim totalitarnim partijskim drzavama obraca clanstvu i porucuje mu da se nema cega bojati. U tom tekstu naslo se mjesta i za ovu recenicu: "Osjecajuci teskoce svoje izolacije HDZ je pozivao sad ovu, sad onu stranku. Ni jedan pokusaj u tom pogledu nije uspio ..."

Gotovac se ocito pokusava vaditi za ono sto je ucinio, a krajnja posljedica njegove probudjene drzavotvornosti i sjedanje u HDZ-ovski vlak je zapravo, po svemu sudeci, kraj najjace opozicione stranke, koja je samar od biraca vec dobila i na posljednjim izborima, zabiljezivsi svega 11,5 posto glasova, sto je gotovo duplo manje od ocekivanog. Upravo zbog tog izbornog neuspjeha Gotovac je naslijedio Drazena Budisu, jer se smatralo da HSLS-ova politika nije dovoljno prepoznatljiva, za razliku od one SDP-a ili HSS-a, koji su nagradjeni od biraca. Gotovac pregovara sa onima koji su tako prezrivo odbacili cak cetiri kanditata njegove stranke za zagrebackog gradonacelnika. Cini to u trenutku kada HDZ nikada nije stajao losije u svojoj povijesti, te kada je i ponovni izbor Tudjmana za predsjednika doveden u pitanje. A upravo je Gotovac najavljivan kao jedan od mogucih kanditata udruzene opozicije, iako se nitko nije do sada o tome decidirano izjasnio.

U politickom smislu ovaj moguci dogovor znacio bi spasavanje HDZ-a, ali samo privremeno, a dugorocno minoriziranje HSLS-a ili njegov raspad.

O tome mozda najbolje govore prve reakcije sa terena iz kojih je jasno da je Gotovac mnogo toga ucinio na svoju ruku ne pitajuci clanstvo sto o tome misli. Tako rijecka podruznica HSLS- a za "Vjesnikovu" informaciju, ne znajuci sto se dogodilo u medjuvremenu u Saboru, kaze da joj je svrha "ostvariti pomutnju u suradnji oporbe, sijucu sjeme sumnje, osigurati dvojbenu prednost HDZ-u u mogucim razgovorima s oporbenim liderima, te zaustaviti padajuci trend popularnosti HDZ-a, a smanjiti popularnost Vlade Gotovca kao moguceg predsjednickog kandidata".

HSLS u Primorsko-goranskoj zupaniji "nece nikada pristati na suradnju s HDZ-om jer to u ovom trenutku znaci: davanje legitimiteta svim nedemokratskim pojavama kojima je uzrok bahato ponasanje HDZ-a, svim nezakonitim pojavama koje je promovirala HDZ-ova vlada, svim kriminalnim radnjama koje je omogucilo zakonodavstvo doneseno od strane HDZ-a". Nadalje rijecki liberali tvrde da bi to bilo davanje "legitimiteta za sve promasaje u gospodarstvu i socijalnoj politici, te HDZ-u i predsjedniku drzave za sve promasaje koji su sprijecili ulazak Hrvatske u Vijece Europe".

Ovoj analizi gotovo da i ne treba nista dodati, osim ponoviti tvrdnju da ce se HSLS susresti sa opozicijom u vlastitim redovima i da Gotovac zapravo za ovakve svoje poteze nema podrsku vecine clanstva i simpatizera. Tesko je ovog trenutka reci sto je ostrog kriticara rezima ponovo priblizilo Tudjmanu i sto on od toga ocekuje? No, matematicki gledano ako bi HSLS uspio, kako to gotovo djecji naivno misli Gotovac, prisiliti HDZ da preuzme njegov program, sto je uvjet za dogovor, onda bi bila rijesena i zagrebacka kriza. Naime, u Gradskoj skupstini HDZ ima 17, a HSLS 11 vijecnika, uz ona dva iz HSP-a to bi bila premocna vecina. U tom slucaju ne bi bili potrebni novi izbori. Ali sve uz pretpostavku da svi vijecnici, ili vecina, iz HSLS-a poslusaju svog preobracenog vodju, a to je, kako sada stvari stoje, nemoguce.

GOJKO MARINKOVIC