DRUSTVO CASNIH LJUDI

Da li ce italijanski tuzilac raskrinkati slovenacke trgovce oruzjem

M : - Za sta je moguc dogovor ? Za crveno vino ili kontejnere ?

R : - Kontejneri su velika stvar , nisu toliko rizisni , iako se cijela stvar moze zakomplicirati.Problemi su sa crvenim vinom.

M : - Sa cim ?

R : - Sa CM 20 / 20 . Kad ima robe , nema kupca , kada se kupac nadje nema robe , kad se oboje sastavi , nema novca .

M : - Slusajte , pa svi znaju da je kilogram cirka 350 hiljada dolara i da je pod kontrolom. Stvar je izuzetno opasna ako vas nadju, a neke su vec . Bice CM , samo vi nadjite kupca za Kalasnikove , municiju mozete odmah dobiti !

Ovaj magnetofonski zapis prisluskivanog telefonskog razgovora je poprilicno nerazumljiv , da oni koji su ga snimili (Sigurnosno informativna sluzba pri Ministarstvu unutrasnjih poslova Slovenije ) nisu jos 1992. godini objasnili da je "crveno vino" ustvari radioaktivni crveni merkurij , izuzetnio trazena roba na medjunarodnom svrcerskom trzistu oruzja . Tada su bezbjednjaci snimali jednog , ni do danas mu nije otkriveno ime, iako vec i vrapci cvrkucu da se radi o Nicholasu Omanu , Slovencu sa slovenackim i australiskim pasosem i casnim konzulom Liberije u Sloveniji , sto mu garantuje diplomatski imunitet . Ne govori se ni ko je drugi sagovornik , ali se pretpostavlja da se radi ili o Alekseju Vedenkinu , ili licno o Vladimiru Zirinovskom , cija je desna ruka Vedenkin , obojica su bila u gostima kod Omana koji zivi na Bledu u stilu srednjevjekovnog plemica na gradu Grimsse, ciji je vlasnik .

Ovo nije jedini javno objavljeni "tajni" snimak prisluskivanih razgovora . Sveznajuca Mladina (nedeljni list, koji izlazi u Sloveniji) je jos u februaru ove godine objavila nekoliko razgovora ne samo Omana i njegove ruske veze , nego i onih sa predstavnicima slovenackog Ministarstva odbrane . Svi razgovori su vodjeni u vrijeme kada je ministar odbrane bio Janez Jansa , a ministar unutrasnjih poslova njegov nekada nerazdvojni prijatelj , Igor Bavcar . U to vrijeme , clan lanca u trgovini oruzjem , za koji se znalo da postoji u Sloveniji bili su i Konstantin Dafermas , grcki trgovac oruzjem , koga su slovenacki specijalci u civilnim odijelima pokusali oteti u Celovcu (Klagenfurtu ) ali su ih sprijecili austrijski policajci , te somalisjski trgovac oruzjem Omar Mugne .

RAZGOVORI BIVSIH PRIJATELJA

Kako je vrijeme prolazilo , izgleda da je "pukla tikva" medju nekadasnjim poslovnim partnerima, prvo izmedju Bavcara i Janse , protiv kojih je podignuta optuznica zbog mariborske afere oruzjem, ali ljubljansko tuzilastvo ne pokrece postupak , valjda zbog toga sto se radi o "zasluznim drzavljanima" , a zatim i izmedju ostalih partnera u biznisu, jer je oruzje prodavano u Hrvatsku , Bosnu i Hercegovinu i Makedoniju . U to uvjerava razgovor izmedju Omana i Ludvika Zvonara , savjetnika vlade na ministarstvu odbrane . U tom ragovoru Zvonar prigovara Omanu sto kasni u dobavi . "Sinoc su bili Hrvati kod mene. Zaprijetili su da ce mi zapaliti kucu posto stvari jos nisu stigle."

Bavcarevo i Jansino ministarstvo je saradjivalo , odnosno nabavljalo oruzje preko Omana i prodavalo ga naprijed , ali - 1991. godine tri velike posiljke oruzja nisu placene Omanu. Oman javlja u centralu preduzeca Scorpion u Bec :"Ovdje nemaju novca. Nakupovali su si automobile i mogu platiti samo dio robe." Posto je Oman nabavljao oruzje i za ministarstvo unutrasnjih poslova , morao je javiti i da je "Jansa bijesan jer nabavlja oruzje za konkurentsko ministarstvo", sto samo potvrdjuje da su "uvazeni drzavljani" svoju drzavu shvatali kao privatnu prciju . U razgovoru, snimljenom 17.marta 1992. godine sa Jansinim sefom logistike, Zvonarem, Oman je bijesan : "Dostavili smo maske koje nisu prodane! Kosi (Franc, sa MUP Slovenije), je dobio cijeli brod i nece da plati . Ministar (Jansa), dobio je cijeli brod, ni on nece da plati. Da su neisplacene pare Omanu bile povod za svadju (pitanje je ko ih je uzeo, jer se sve radilo u "kesu" i na ruke ), svjedoci razgovor Omana sa pomocnikom Jernejem Cepinom . Zbog zanimljivosti , pustamo ga nelektorisanog : "Pizde su vec zaboravile ko im je pomagao kad je najgore bilo. Ranije sam ti rekao - 12 miliona Jansi , 8 miliona njemu (Kosiju), tako nam ode 20 miliona (maraka). I jedan i drugi me zajebava."

U oktobru 1991., Oman javlja Dafermasu da je s u tajnoj bazi gdje je stigao helikopterom, skupa s ministrom (Jansom). Rekao mu je da je "sinoc bilo toliko toga da jos nismo sve pregledali. U kojem kontejneru su rakete ?" Konstantin mu je odgovorio da rakete nisu u toj posiljci i da ih salje prekosutra,drugim kanalom.

ITALIJANSKE " CISTE" PROTIV RUKU "CASNIH" GRADJANA

Vjerovatno bi, unatoc svom pisanju novinara u Sloveniji , cijela stvar polako pala u zaborav ili bi, ukoliko se tuzilastvo nastavi ovako ponasati kao do sada zastarila, da pocetkom juna mjeseca nije objavljeno saopstenje tuzilaca iz malog gradica Torre Annunziata u neposrednoj blizini Napulja , koji su izdali zatvorske naloge za 32 lica osumnjicena za trgovinu oruzjem. Drustvo je uistinu impozantno : pored Nicholasa Omana iz Slovenije, na spisku osumnjicenih su brojni "casni" gradjani : Vladimir Zirinovski, predsjednicki kandidat na ruskim izborima i predsjednik ruske Liberalne stranke , barselonski nadbiskup Ricard Maria Charles, sef italijanske framasonske loze P - 2 Licio Gelli i njegov sin Maurizio , somalijski trgovac oruzjem Omar Mugne , koga tuzioci , pored sverca oruzjem optuzuju i za ubistvo dva italijanske novinara, Ilarie Alpi, novinarke RAI-a i snimatelja Mirana Hrovatina iz Trsta, koji su istrazivali trgovinu oruzjem . Na listi su i druga imena , tako da su u mrezu trgovaca oruzjem, pored Italije i Slovenije, umijesane licnosti iz Njemacke , Kanade , Francuske , Austrije , Holandije , Svajcarske , Spanije , Vatikana i Rusije . Interesantna je uloga barselonskog nadbiskupa u pomenutoj istrazi . On je , po navodima italijanskih tuzilaca , omogucio pranje novca dobijenog u trgovini oruzjem preko Vatikanske banke I O R .

TRGOVINA ORUzJEM - TRGOVINA SMRcU

Italijanski tuzioci dosli su do imena i podataka o ovoj stravicnoj trgovini , koliko su do sada uspjeli saznati novinari, na osnovu izjava dvojice mafijaskih pokajnika . Omana je izdao i o njemu otkrio koliko je znao sef sjeverno- italijanske mafije (Mafia del Brente ) , Felice Maniero . Prvi je o ulozi Slovenije i vezama koje su preko Slovenije prolazile, progovorio Francisco Elmo , takodje pokajnicki mafijas i cest gost Nicholasa Omana na gradu Grimsce kod Bleda. Njega je, vec kao "pokajnika" u organizaciju ubacio pukovnik tajne vojne obavjestajne sluzbe (SISMI), Mario Ferara. Ferara je otkrio trgovinu radioaktivnim crvenim merkurijem. Prosle godine je pronadjen objesen u svom stanu. Drugi mrtvac u ovom lancu je direktor kreditnog odjeljenja njemacke savezne banke, Hans Otto Ditterming. Proslog ljeta je pronadjen ubijen u Meranu , gdje je , zajedno sa ljubavnicom bio "na godisnjem odmoru".Nekoliko dana kasnije iz pronadjen je jos jedan ubijeni iz istog pistolja, ali italijanska policija jos nije otkrila njegovo ime, iako je objavila saopstenje da se vjerovatno radi o istom izvrsiocu, ali nije napisano da li postoji kakva veza sa "slucajem Elmo".
Prije ovih ubistava , u Njemackoj se neocekivano penzionisao sef savezne kriminalistiske policije Hans Ludwik Zachert , sto je njemaski tjednik Bild , koji je o aferi pisao jos u decembru prosle godine, povezao ne samo sa trgovinom oruzjem nego i falsifikovnim markama i u svemu ponovno pomenuo "slovenacku vezu", sto je u Sloveniji energicno demantovano. Do novog demanta jos nije doslo , iako je saopsteno da slovenacki organi jos nisu dobili nalog za hapsenje Nicholasa Omana, a sam Oman je na televiziji izjavio da nema pojma o cemu to pisu italijanski tuzioci, jer je on samo posten biznismen koji je iz cistog patriotizma pomagao Sloveniji u danima njenog osamostaljivanja.

Zoran Odic,AIM