OKUPACIJA "OSLOBODILACA"

Istocna Slavonija, Baranja i zapadni Srem

AIM, Beograd, 5.jun,1996.

Bas u vrijeme kada su i najskepticniji poceli da vjeruju kako ce istocnoslavonski mirovni eksperiment uspjeti i prije zadatog roka, nad njegovom provedbom pojavili su se tamni oblaci. "A ako iznad sebe imate oblak, ne mozete se osjecati sigurnim" - ustvrdice Zak Klajn, alfa i omega UN operacije na tom podrucju, komentarisuci hrvatski Zakon o amnestiji kojim je oruzana pobuna oprostena samo onim Srbima koji su u Sremsko-baranjskoj oblasti zivjeli do 1991. godine, "a ne svima koji danas tu zive, kao sto smo se lijepo dogovorili" (Klajn).

Medjutim, nije se nad istocnom Slavonijom naoblacilo samo zbog pomenute krnje amnestije, jer ce prije ili kasnije, u skladu sa zahtijevima medjunarodne zajednice Zagreb morati da poveca obim svog "prastanja" i ponovo prigrli sve srpske "odmetnike", sem ratnih zlocinaca. Mracnom nebu doprinijeli su i odbornici vukovarske Opstinske skupstine sa zahtjevom da se citava regija proglasi specijalnim i demilitarizovanim podrucjem sa vrlo visokim stepenom autonomije.

"To bi, fakticki, bila drzava u drzavi", objasnio je sustinu zahtjeva Miroslav Keravica, novi vukovarski gradonacelnik. Za ponovo aktuelizovano srpsko autonomastvo Keravica nalazi uporiste, pored ostalog i u javnim nastupima njemackog ministra inostranih poslova Klausa Kinkela ("autonomija srpskoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj") i navodnoj izjavi administratora Klajna, izecenoj u Iloku: "Autonomija za Srbe, zasto ne?!".

Sa takvom argumentacijom, ili bez nje, tek "bauk autonomije" opet kruzi Zagrebom. Reakcije su ocekivane, od "nikada i ni pod koju cijenu" (Franjo Tudjman), do najave reafirmacije "srpske zajednice u Hrvatskoj" ( Tudjman na sjednici Predsjednickog vijeca). Beograd reaguje sutnjom, prepustajuci tumacenje svoga stava drugima. Na primjer, Mati Granicu, hrvatskom ministru spoljnih poslova, koji ce po povratku iz Zeneve potvrditi da su Tudjman i Milosevic razgovarali, osim o Bosni i o Istocnoj Slavoniji i "podrzali napore da se to podrucje mirnim putem reintegrira u ustavno-pravni poredak Hrvatske".

Reintegrativnim naporima, medjutim, malo-malo neko podmetne nogu. Autoput Beograd - Zagreb je otvoren. Za koga? "Za sve, samo ne za Srbe i Hrvate", prokomentarisace odsustvo civilnog saobracaja Zvonimir Markovic, sef hrvatskog ureda u Beogradu. Naftovod je pusten u rad, ali, kako kaze sef Ureda hrvatske vlade za implementaciju Erdutskog sporazuma, Ivica Vrkic, "kad ponudimo posao u Djeletovcima svima koji su i dosad ondje radili, Srbi bi osnivali svoju kompaniju". Vrkic dodaje: "Kad njihovim djelatnicima ponudimo zaposljavanje u sustav Hrvatskih zeljeznica, oni osnivaju svoje zeljeznicko javno poduzece. Ponudili smo im i mirovine. Ali, njihovi bi politicari uzeli od Hrvatske novac prema njihovim uvjetima, sto bi izgledalo kao da mi placamo reparacije onima koji su nas htjeli okupirati".

Mirovine, to jest, penzije, istini za volju, srpskim penzionerima u istocnoj Slavoniji nisu prvi ponudili Hrvati, vec je to projekat Klajnove administracije, koji je trebao biti "isrproban" najprije u baranjskom mjestu Darda, a potom u citavoj oblasti. UNTAES je podstakao Vladu Hrvatske da eksperimentalno pocne isplacivati penzije Srbima u Oblasti. Formirana je zajednicka, srpsko-hrvatska komisija i pozvani su svi penzioneri iz Darde da krajem maja dodju u mjesnu kancelariju radi evidencije i podnosenja zahtjeva za izdavanje rodnog lista, domovnice i osobne iskaznice. Tri sedmice nakon toga hrvatski Mirovinski fond trebao je, kako se planiralo, da pocne isplacivati Srbima penzije. Akcija je, medjutim, zapela vec na samom pocetku.

Lokalne srpske vlasti dozivjele su "projekat penzije" kao hrvatsku i UNTAES provokaciju, odnosno, kao sto kaze dr Vojislav Stanimirovic, predsjednik Oblasnog izvrsnoj savjeta "to je ulazak domovnice na mala vrata". Osim toga, srpski i hrvatski spiskovi penzionera uveliko se razlikuju. Na listama srpskih vlasti nalazi se oko 12.000 lica koja su ostvarila pravo na penziju u Hrvatskoj, a sada zive u Oblasti. Na hrvatskim listama takvih je osoba samo 5.000. Akcija evidentiranja penzionera u Dardi prekinuta je i zbog, kako tvrde ocevici, krajnje arogantnog ponasanja predstavnika Mirovinskog fonda Hrvatske, koji su, po dolasku u Dardu zahtijevali da u prostoriji gdje je bilo organizovano popisivanje budu vidno postavljeni hrvatska zastava, grb, Tudjmanova slika i ostalo "znakovlje", sto je dolilo ulje na vec i onako tinjajucu vatru.

Vatra tinja i zbog demilitarizacije koja je uveliko u toku i treba da se okonca 20. juna ove godine. Ma koliko se predsjednik Oblasti Goran Hadzic trudio da cesto ponavlja kako "nase oruzje nije vise garant nase bezbjednosti", zalazuci se za nesmetan proces razoruzanja, mnogi Srbi se tesko odvajaju od svojih cijevi, strepeci jos uvijek od mogucnosti oruzane reintegracije u Hrvatsku. Nekoliko incidenata zabiljezenih kod obiju strana vec prvih dana demilitarizacije kao da potvrdjuju te strepnje. Kao sto ih, takodje, potvrdjuju i nimalo mirnodopske izjave celnika osjecke zupanije o tome kako ce "morati zaostriti odnose sa Srbima nastave li oni ponavljati svoju staru politicku retoriku".

Od stare politicke retorike, medjutim, tesko se odvajaju i hrvatski mediji koji i dalje koriste jezik ranih devedesetih, onaj u kome smo "samo mi zrtve i samo oni krvnici". Ucestala su anketiranja prognanika Hrvata koji, ako je vjerovati anketarima u 90 odsto slucajeva zele da se vrate, ali pod uslovom "da tamo ne zateknu Srbe".

Srbi su, medjutim, jos uvijek "tamo". Tamo je i Zak Klajn koga politicki retoricari obiju strana nerijetko dozivljavaju kao privremenog okupatora. Srbi, jer im je preuzeo "oslobodjeno podrucje" iz ruku, a Hrvati sto ih je onemogucio da na vec vidjen nacin "oslobode" svoj teritorij. I dok traje ta svojevrsna okupacija oslobodilaca, istocna Slavonija, Baranja i zapadni Srem, u sjenci Bosne, cekaju provedbu Erdutskog sporazuma. Tamni oblaci samo su dio (ne)ocekivanih popratnih pojava procesa reintegracije, cije trajanje je predvidjeno godinu, plus godinu. Sve nijanse buducih dogadjaja ne mogu predvidjeti ni najvidovitiji medju akterima.

(AIM) Milka Ljubicic