CRNOGORSKI VLAST U HERCEGOVINI

Lesinar opet kruzi

tekst: Taman su pocela da blijede sjecanja na humanitarne karavane sto su, u pratnji vrha crnogorske vladjuce partije, prispjeli u sve kutke "Srpske Hercegovine" - zapocela je nova akcija. DPS, ovaj put, nije odnio brasno vec idejne smjernice. Stvar se odvijala po drevnoj proceduri. Proslog je vikenda u Trebinju proizvedena Stranka demokratskog centra. Cisto slucajno, tamo se zadesila ekipa crnogorske drzavne Televizije, i scrpnim prilogom u glavnom Dnevniku detaljno razjasnila stanje fakata: najvaznije prisutno lice na radosnom dogadjaju bio je Zeljko Sturanovic savezni poslanik i clan najuzeg rukovodstva DPS. Posto su opoziciono usmjereni Hercegovci, varirali recital o "Svetom srpskom narodu na svetoj srpskoj zemlji", gradjanski orijentisani Sturanovic je domacinski obecao: "Izmedju Crne Gore i Hercegovine nikad nije bilo i nikad nece biti granice".

Da se ne radi o rutinskoj setnji po komsiluku ukazuju razni detalji. Vladajuca partija nikad nije slala svoje izaslanike da pozdrave osnivanje opozicionih partija u Crnoj Gori. Obicaj je ocuvan te se predstavnici DPS ne pojavljuju kao gosti, ni radi reda, na njihovim kongresima. Znano je, takodje, koliko ovdasnja televizija kad je u pitanju djelatnost crnogorske opozicije, brizno stedi ljudstvo i tehniku. U rasvjetljavanje situacije umijesao se i trebinski gradonacelnik Bozidar Vucurovic. "Znam da novoosnovana Stranka centra ima punu podrsku crnogorskih komunista kao sto i Socijalisticka partija Republike Srpske ima punu podrsku Beograda. Znam da su vlasti u Beogradu i Podgorici podijelile Republiku Srpsku u namjeri da s vlasti obore SDS. Stranke iz Crne Gore i Srbije nemaju nikakvih sansi u Hercegovini", optimisticki je porucio podrgorickoj agenciji "Montena Faks".

Dogadjaj u Trebinju je vrlo podsticajno djelovao na nastavak stare diskusije o zadacima i obavezama koje sluzbena Crna Gora ispunjava u Hercegovini. Cio slucaj ima svakakvu predistoriju i podlozan je razlicitim tumacenjima. Na svom posljednjem kongresu, dok je gorjela Bosna, DPS je ispoljila skromnu ambiciju da Hercegovinu pripoji Crnoj Gori. "To je nasa vjekovna teznja i usud" pao je u sevdah predsjednik Bulatovic. Kasnije, cim je svijet ozbiljno zaprijetio, Hercegovcima je na Vilusima uredno uspostavljena blokada, a kad su NATO bombarderi gadjali prekodrinsku bracu, Predsjednik je presao na prozu pozivajuci srpske ratnike da se dozovu pameti. Poslije Dejtona opet su pocela komesanja. Iz Hercegovine je u Privrednu komoru Crne Gore prispijela brigada tamosnjih privrednika. Tu im je servirana nada da ce "braca uskoro postati jedno". Tada je krenula i siroka drustvena akcija - brasno za Hercegovinu. Samo neupuceni su se cudili otkud to da se na celu humanitarnih kolona do malih hercegovackih opstina smjenjuju najbiranije glave u vladajucoj partiji. Verzirani su nepogrjesivo znali - ovdje su brasno i ulje cista diplomatija. Na domacem terenu praksa je nepobitno potvrdila: vlast svojim radnicima i penzionerima, kad su najgladniji, pakete koji zivot znace - oni svojoj vlasti glasove. U medjuvremenu se na drzavnoj televiziji s vremena na vrijeme pojave komentari puni hvale za dejtonski sporazum: tamo je, kazu, "utaban put za miran razlaz bosanskih naroda".

Posto je teren raskrcen DPS je krenula da stvara i partiju po vlastitom liku. Sturanovic, vidi se to i prostim okom, u Trebinju nije bio gost, vec vise tvorac. Mozda je slucajno: prije no sto je on stigao, Hercegovinom su prosetane mosti Vasilija Ostroskog. Ni kriv ni duzan pokrenut je i crnogorski svetac da pripomogne akciji ukrupnjavanja srpstva.

"DPS i ovim potezom pokazuje da je instrument velikosrpske politike. Jos se jednom otkriva njeno duboko licemjerje. Kakva je to gradjanska partija ako njen predstavnik u Trebinju, prilikom formiranja nove stranke ne govori o povratku Muslimana i Hrvata u taj grad. U raspodjeli poslova izmedju dvije sestrinske partije DPS-u je, ocigledno, zapalo da se ubaci u Hercegovinu. I crnogorska javnost se mogla uvjeriti kako se tamo najavljuje ujedinjenje Republike Srpske sa SRJ. To je direktno mijesanje u unutrasnje stvari Bosne i Hercegovine i prizivanje sankcija", kaze Zarko Rakcevic predsjednik Socijaldemokratske partije Crne Gore.

Sumnju da crnogorska vlast, ipak, ne stvara politicku ispostavu u Hercegovini na svoju ruku posijao je evropski nadzornik za Bosnu, Karl Bilt. Pitanje novinara nedavno na konfernciji za stampu u Miloceru, o preskakanju partija iz SRJ preko granice i njihovom ucescu na izborima nije ga narocito uzbudilo. Otprilike: nista strasno, jer i u njegovoj Skandinaviji to je normalna stvar! Ovdje se, sada, i medju ozbiljnim ljudima cuju procjene da DPS, u Hercegovini djeluje uz amin svijeta, pomazuci tako planetarne napore da se politicki upokoji dr Radovan Karadzic. Ispada kako Stranka demokratskog centra u Trebinju ima radnu obavezu da rusi Pale. U tom slucaju prica o pripajanju Hercegovine, samo je zavjesa. Liberali u svom reagovanju isticu da se, sta god da je u pozadini, DPS upustio u opasnu igru "s tudjim narodom i s tudjom drzavom". U Liberalnom savezu ne nude definitivan zakljucak, samo podsjecaju: "Crnogorska javnost nikad nije upoznata s sadrzinom dejtonskog sporazuma. Ovdje se ne zna sta su potpisali i na sta su se obevazali Milosevic i njegova dekoracija. Ne iskljucujemo mogucnost da je podrskom jednoj opozicionoj stranci u tudjoj drzavi DPS dobila zadatak da zabije noz u ledja svom saborcu i doskorasnjem istomisljeniku Karadzicu. Naravno, da sve ovo moze znaciti i igru sa svim onim sto dejtonski sporazum znaci ili bar treba da znaci".

Najupuceniji opozicioni politicar u odnose ovdasnjih vlasti i Hercegovine, lider Narodne stranke dr Novak Kilibarda i sam je svojevremeno zagovarao da se Crna Gora prostre do Neretve. Sad je izricit - Dejtonski sporazum je potpisan i valja ga postovati. Nije, po njegovom misljenju, problem sto se tamo osnivaju nove stranke, vec sto DPS i SPS kao nedemokratske mogu proizvesti samo sebi slicne. "Sve kombinacije su moguce, pa i ta da vladajuce partije u Srbiji i Crnoj Gori u dogovoru sa svijetom idu na rusenje Karadzica. Politika koju zastupa gospodin Bilt nastoji da Milosevic dobije izbore u Srbiji jer racuna da ce uz njegovu pomoc sprovesti dejtonske odluke. Zbog toga, mislim, da se ni Kardziceva sudbina ni drzavni kontinuitet, nece rjesiti do izbora. Paradoks je sto, sada, i najnedemokratskiji potezi SPS i DPS, kao sto su smjena guvernera Avramovica, izmjena izbornih zakona, imaju zastitu u demokratskom svijetu. Milosevic to zna i zato bez zazora radi ovo sto radi" kaze Dr Kilibarda. Profesor Kilibarda podsjeca da Narodna stranka uporno tazi da se Bulatovic i Milosevic javno i precizno izjasne ostaju li kod svih odredbi dejtonskog sporazuma. "Nikako ih na to ne mozemo natjerati jer" smatra lider Narodne stranke "bilo koji od dva moguca odgovora nanio bi im stetu na izborima, a njima je vlast vaznija od svega".

Jasna je stvar, vlasti u Beogradu i Podgorici bez muke nece do izbora priznati kako su pristale da otpreme na put Karzadzica i ostale ratne vitezove. Hercegovina ce Bulatovicu, po cijem god nalogu tamo poslovao, posluziti kao zgodna izborna poruka srpskom dijelu baze. U sjenci Dejtona, osim u okolini, DPS dejstvuje i na domacem terenu. Iznenada, kad su medjupartijski dogovori vec bili dokrajceni, njen predstavnik je najavio promjenu izbornog zakona. Umjesto proporcionalnog, priprema se zavodjenje vecinskog sistema. Citava opozicija ozbiljno razmislja o bojkotu. Koliko juce, cinilo se da ove jeseni dolazi kraj vlasti koja je Crnu Goru odvela do Nertve i Dubrovnika da tamo izgubi sebe. Ovdje brzo smrkava.

Kruzenje oko Hercegovine, u stvari, najvise otkriva gdje je danas Crna Gora. Ako Bulatovica, minut poslije zatvaranja glasackih kutija, mlatnu po prstima bez galame ce dici ruke - granice i onako ne spadaju u njegovu nadleznost. Ako svijet dopusti krcmljenje komsijske zemlje, lesinar ce se bez premisljanja spustiti na Hercegovinu.

Esad KOCAN
AIM Podgorica