INTERWIEV: ZDRAVKO GREBO

POLITICKA ALTERNATIVA KAO KAMEN U BOSANSKOJ CIPELI

AIM, Budimpesta, 29.05.96. Jedan od kandidata za predsjednika Verona foruma na posljednjem skupu u Budimpesti, bio je i Zdravko Grebo. Uljudno se zahvalio i rekao da ima suvise obaveza za takvu funkciju. Za predsjednika Verona foruma koji se zalaze za mir i pomirenje medju zemljama nastalim na teritoriji bivse Jugoslavije izabran je Ivan Zvonimir Cicak,a Grebo je postao clan upravnog odbora Foruma.

* Dejtonski sporazum i njegova primjena postali su nezaobilazna stavka svake ozbiljnije politicke diskusije. Tako je i ovdje u Budimpesti na Verona forumu.

• Taj sporazum je priznavanje realnosti koju je rat donio. Sa druge strane, on je pun kompromisa, mislim da nije dugog vijeka i ne vodi do pravih rjesenja. Bez obzira koliko je njegova analitika postala stvar mode i vlastite kriticnosti, te neodgovornosti medjunarodne zajednice, on je ipak dosao nakon cetiri godine poprilicno krvavog rata. Sa stanovista ljudske pravednosti i intelektualnog kretanja njegov domet se moze smatrati kao mali, ali za ovako okrvavljenu Bosnu gdje su ljudi prestali da se ubijaju i zatvaraju u koncentracione logore, sporazum ipak znaci mnogo. Meni se ponekad cini da postoje dva sporazuma, javni i tajni. Javno se BiH priznala kao drzava, a tajno, ne postoji drzava na cijim spoljnim granicama niko ne stoji i koja nema makar minimum nekog vrijednosnog sistema koji dijele svi njeni gradjani, tako da mi se na mnogo nacina cini da se mirovnim sporazumom nastavlja dalji proces disolucije BiH.

* Izbori su nam pred vratima, a nisu ispunjeni najelementarniji uslovi. Nema slobode medija, kretanja, nacionalne oligarhije su sve jace. Je li moguce kakvo istorijsko iznenadjenje?

• Izbori su sansa da se politicki zivot u Bosni koliko-toliko upristoji. Cudno je to, svi ljudi sa strane su opsjednuti izborima, a mi kojih se to najvise tice smo poprilicno flegmaticni. Ili smatramo da za izbore nema najelementarnijih uslova, ili smo izgubili svaku nadu, pa nas oni uopste ne interesuju. Izborna pravila su skandalozna, uspostavljena su dva razlicita biracka tijela cime se vec inicijalno uspostavlja odredjena diskriminacija odredjenog broja ljudi u razlicitim entitetima. Kreatori izbora su takodje svjesni da je izvrsena radikalna nacionalizacija ljudi u BiH. Opet, ovi koji su smislili izbore hoce da ih skinu sa politicke scene, da "osisaju" ekstremne vrhove u nacionalnim korpusima sto i nece biti malo dostignuce. Druga moguca korist izbora je sto ce se ono sto je alternativno nacionalnim strankama morati konstituisati kao istinska alternativa. Ona ne moze dobiti vise od 20 odsto, ali i ako bude kamen u cipeli, to nije mala stvar. Trenutno se desava najparadoksalnija pobjeda tri nacionalne stranke , a to je da su ruseci jedan jednopartijski sistem uspostavile tri jednopartijska sistema u BiH. Onog trenutka kada BiH bude ponudila pravi politicki izbor, makar ljevicu, desnicu i centar pruzice se prva sansa da se Bosna konstitui se kao drzava, ali o tom ko prezivi, pricace.

* Evo, rat je trenutno stao. Kako Zdravko Grebo funkcionise u miru?

• Nemoj, molim te. Sta cu ti ja o sebi pricati. Tata nije htio da mi kupi radio, pa sam ga sam napravio.

* Pa ipak, rijec, dvije...

• Pa eto, lijep sam, pametan sam. Bez zeze, rat nije stao, vec je stalo ubijanje. Rat je tek poceo, znao bih ti dokazivati da je ovaj rat prilicno kompjuterska stvar, davno pripremana. Pijuni.

* Bitka kod Bistrice Lesne?

• Da, o nekoj drugoj slici rata u Bosni niko nece da govori. U pozadini rata desavaju se socijalne promjene, prva akumulacija kapitala, nevjerovatna pljacka, nove politicke, vlasnicke, kulturne elite. Rat je dobar izgovor i ambijent.

* Svaki rat mora imati ideologiju, pokrice za streo/ tipe pomocu kojih se prave slike nas dobrih i onih losih koje treba unistavati. Nije li zabrinjavajuce sto tako malo ljudi to vidi?

• To su mehanizmi. Cak i u najboljoj hipotezi, da pod pritiskom medjunarodne zajednice trenutne politicke elite postignu sporazum, cak i da popuste tenzije, prava borba tek pocinje. Tacnije, pocinju socijalni konflikti. Nazalost, nacionalne elite ce se dogovoriti, ne kukam nad tim, vec se samo spremam, pa ce se okrenuti prema unutrasnjem neprijatelju i onda smo ga svi najebali od svojih vlastitih.

* Mediji u Bosni su nezaobilazna stavka, ne samo kada su izbori u pitanju.

• Sarajevo i Bosna ni u najbolji vakat nisu imali tri dnevna lista koliko ih sad imaju. A ni toliki broj RTV stanica. Drzavni mediji i pojedini koji sebe nazivaju nezavisni ("Ljiljan", "Stecak", "Avaz", kao stampani mediji, te elektronski poput "Hajata" i "Vrh Bosne") imaju jasno profilisanu nacionalnu odrednicu. Takozvani centar su radio 99, Stari Grad, ISV, radio M i radio Zid. Bez ikakve malicioznosti, Stari Grad i ISV smatram komsijskim radio stanicama koje opsluzuju svoj komsiluk. Radio M je komercijalni, muzicki radio koji se najvise slusa po kaficima, cevabdzinicama, frizerajima. Ostaje nadigravanje izmedju radio 99 i radio Zida, pa cu ja preskociti tu pricu ko je bolji.

* Radio Zid je prezivio rat.

• To je njegovo najvece dostignuce. Bez femkanja i uvijanja mogu reci da ja sa njim nisam prezivio. Ja sam pocetkom rata radio na radiju 99 po 16 sati dnevno urlajuci i hrabreci ljude, te mi i danas neki spominju mater zbog toga, mada tvrde da sam ih ohrabrio da ostanu u gradu. Oni koji su zadovoljni svojim zivotom u Sarajevu kazu da sam ja zasluzn zato sto su ostali. Oni koji misle da smo mi svi sto smo ostali ludi kazu da sam kriv za tu istu stvar. Ja imam mali izgovor sto sam jos uvijek tamo, pa ko biva i sebe sam sa njima pravario. Kada smo rjesili da pravimo Radio Zid, mislio sam da je radio u toj situaciji jedina mogucnost da covjek nesto ucini protiv ocaja koji je nastao u Sarajevu, za ljude koji su svoje zivote zakopali duboko negdje u podrume gdje su se sklonili od granata, koji su poceli da zive jedan pecinski zivot... Radio je trebao da ih navede da razmisljaju svakog jutra da hoce da ostanu u gradu i da to sve ipak mora imati smisla. U to vrijeme, Kosta Jovanovic i ja nismo pristajali i je li, tada smo intenzivno pili, dakle, nismo pristajali, sto je bio logican izbor, da postanemo dio patriotskog fronta. Nikada nismo htjeli da sviramo pjesme o ratnim komandantima, te novokomponovani bosanski folklor tipa " Majko, idem Bosnu braniti" sto nije bilo lako, jer ste uvijek bili na ivici da vas optuze da kada je narodu najteze vi niste uz njega. Mi smo igrali na drugu kartu, dugorocnu, pravili smo se cak i blesavi, definisli smo se kao urbani radio, a ne kao jos jedan gradski radio. Stitili smo urbane vrijedosti ili drzanje svijesti o prilicno visokim standardima u zurnalizmu i inace, kulturnoj produkciji. Radili smo nesto sto je u to vrijeme bila ludost: pricali o rezultatima B lige, pustali alternativnu muziku... sto je pokazivalo da izvan Sarajeva, tadasnjeg strelista i zatvora postoji neki drugi svijet, da cemo i mi prezivjeti i sutra biti dio tog svijeta. Buduci da smo svoju misiju shvatili kao kulturnu, vrtili smo pozoriste, literaturu, politiku na sasvim drugi nacin, nego sto je to radio 99 i drugi. Iz toga slijedi da ja to sa svojih 50 godina nisam uspio da pratim.

* Moram priznati da danas izgledate dosta mladji.

• (Smijeh...) Radio sam na sebi. I mi smo postali i izdavacka kuca. Tu su knjige, zidne novine, kulturni magazini, izdali smo i prvi b/h cd. I svi ti mladi ljudi od 20 i kusur koji su ostali u Sarajevu imaju pravo da definisu sredinu u kojoj zive. I bioloski i koncepcijski. Buduci da su ti ljudi uspjeli preuzeti radio i transformisati ga u nesto sto imaju svi veliki gradovi na svijetu, nesto urbano, moderno, pomalo rock and roll kao filozofiju, a ne muzika, zelim im puno srece, eto halal im od mene.

* Pa dobro, vi jeste ili niste vise na radiju?

• Jesam, ja sam k'o biva osnivac i vlasnik sto je sega. Ne znam cega sam vlasnik. A pomenuo bih jos apsurd stvaranja bosnjacke televizije. Pored Srpske TV i TV Herceg Bosna, samo nam je ona jos falila. To bi znacilo definitivno ukidanje TV BiH.

* Sta Zdravko Grebo jos radi. Predaje li i dalje na Pravnom fakultetu?

• Sta jos radim. Setam cuku. Bez sale, predajem. Predavao sam i tokom cijelog rata. Utoliko je sega sto su mnogi svoje vojne zamjenili za stedne knjizice,a ja sam u ovom ratu radio najmanje 10 poslova i za svaki sam imao k'o biva radnu obavezu. Ali, predavao sam na Pravnom fakultetu i to nije bilo nimalo lako.

* I da zavrsimo razgovor o Bosni sa Bosnom.

• Ljudi treba da zive zajedno, te je i zato Bosna opasnost za soviniste i nacionaliste. Ona podsjeca da je i uz drugaciji model formalnog zajednickog zivota moguca.

RADMILA KARLAS