SKOLE ZA MANJINE

AIM, ZAGREB, 28.5.1996. Prijedlog novog hrvatskog zakona o obrazovanju na jezicima etnickih ili nacionalnih zajednica ili manjina, izazvao je odmah po ulasku u parlamentarnu proceduru zestoke kritike predstavnika manjinskih nacionalnih zajednica koje zive u Hrvatskoj.

Zakon je trebao biti raspravljan u Saboru na svibanjskom zasjedanju, ali je zbog pretrpanog dnevnog reda prebacen na iducu sjednicu koja ce se odrzati u sestom mjesecu.

Tekst zakona ima svega dvadesetak clanova i u najvecem dijelu nije restriktivan te rjesava pitanje osnivanja i rada skola na manjinskim jezicima u okviru stecenih prava odredjenih dosad vazecim Zakonom o odgoju i obrazovanju na jezicima narodnosti. Medjutim, ostre je kritike izazvala odredba o upisu ucenika, zbog koje je saborska rasprava o zakonu zapravo i odgodjena, a izgovor pronadjen u pretrpanom dnevnom redu.

Rijec je o clanu 10. koji odredjuje da se u manjinske skole upisuje "osoba hrvatskog drzavljanstva, koja se smatra pripadnikom etnicke i nacionalne zajednice ili manjine, s obzirom na porijeklo, materinski ili govorni jezik". I onda dolazi najsporniji dio - "Pripadnost etnickoj i nacionalnoj zajednici ili manjini pri upisu se izjavljuje te se ne ispituje niti dokazuje"".

Predstavnici manjina koje zive u Hrvatskoj smatraju da bi takav propis smanjio njihova prava, narusio odnos s vecinskim narodom, a njih getoizirao stvarajuci im nove probleme. Najglasniji u protestima su Talijani, zajednica koja ima najvise skola, uglavnom na podrucju Rijeke i Istre. Njihova 24 djecja vrtica pohadja 730 djece, u 17 osnovnih skola obrazuje se 2131 dijete, a cetiri srednje skole na talijanskom jeziku skoluje se 912 ucenika.

Problem je u tome sto su se u te vrtice, osnovne i srednje skole, osim djece ciji su roditelji Talijani, upisivali i ucenici kojima su roditelji hrvatske nacionalnosti. Nacionalna pripadnost ucenika nikad se dosad pri upisima nije morala izjaviti, upisati ili na bilo koji drugi nacin istaknuti. U skole su se tradicionalno upisivala djeca iz talijanskih brakova, iz mjesovitih bracnih zajednica, ali i djeca ciji su roditelji nacionalnim osjecajem - Hrvati. Ne samo zbog toga, ali i to je jedan od razloga, broj djece u talijanskim vrticima i skolama povecao se od 1980 godine do 1996. za 231 posto.

Bio je to znak da u Ministarstvu prosvjete, zasvijetle crvena alarmna svjetla. Istra je i inace pod povecalom centralnih vlasti, Istarski demokratski sabor, vecinska politicka stranka na poluotoku je pod stalnim je optuzbama da "Istru prodaje Italiji", da zahtjevima za stvaranjem transgranicne regije zeli Istru odvojiti od Hrvatske, odnosno, destabilizirati Hrvatsku. Tudjman je politiku IDS-a usporedio cak s Krajinom.

Ministarka prosvjete Ljilja Vokic pokusala je vec lani tzv. Naputkom - uputom o upisu djece ciji su roditelji hrvatske nacionalnosti - ograniciti upis u talijanske manjinske skole. Tu je pisalo da se u manjinske skole upisuju djeca ciji su roditelji pripadnici manjine, dok ce se, kako je pisalo, djeca Hrvata upisivati u hrvatske, "normalne" skole.

Talijanska je unija pokusala na Ustavnom sudu oboriti Naputak tvrdeci da narusava jednakost gradjana i pravo roditelja na izbor skole. Suci Ustavnog suda elegantno su izbjegli izjasnjavanje o "vrucem krumpiru" - proglasili su se nenadleznim, i naveli da Naputak nije zakonski akt, vec interna uputa ministarstva. U medjuvremenu, ucenici su upisani u talijanske skole na stari nacin, kao da Naputka nije ni bilo.

Vokickino Ministarstvo godinu je dana smisljalo pristup tom osjetljivom pitanju koje moze imati i posljedice na medjunarodni ugled Hrvatske, pa je u prijedlogu zakona izaslo s nesto meksom odredbom - nista se ne zabranjuje, ali se pri upisu mora izjaviti nacionalnost djeteta u skladu s manjinskom skolom u koju se upisuje.

"Ako sam ja Talijan, a moja supruga Hrvatica, da bismo ga upisali u talijansku skolu morali bismo ga deklarirati kao Talijana. Dakle, ako dijete hocete upisati u talijansku skolu morate mu na dan upisa nalijepiti nacionalnu etiketu, cime vrsite nasilje nad njegovim identitetom", kaze Furio Radin, saborski zastupnik talijanske manjine. Radin objasnjava kako djeca ciji su roditelji Hrvati ne postaju pohadjanjem skola Talijani (uostalom u skolama se uci i hrvatski jezik), vec da je upis djece hrvatskih roditelja tradicija koja izrazava zajednicki zivota naroda - convivenzu - na tim podrucjima.

Obaveza da se djeca upisu kao Talijani mogla bi smanjiti broj djece u talijanskim skolama i u nekim manjim mjestima cak ugroziti njihovo postojanje. U vremenu kad je nacionalnost postala jedna od najvaznijh odlika uklopljenosti u drustvo - kad "kriva" nacionalnost moze znaciti ostanak bez posla, usporavanje vertikalne mobilnosti, mogucnost zaposljavanja... - ljudi ce se ustezati da dijete "obiljeze" upisivanjem manjinske nacionalne pripadnosti.

Eventualne probleme odredba ce izazvati mijesanim brakovima koji ce da izbjegnu jednoznacno izjasnjavanje o nacionalnoj pripadnosti svojeg djeteta, upisivati nasljednika u redovnu odgojnoobrazovnu ustanovu, gdje se nacionalno izjasnjavanje pri upisu ne trazi.

Radina su podrzali i drugi predstavnici manjina. Zajednicki su u odboru za ljudska prava i prava manjina (i sa zastupnicima HDZ-a) donijeli zakljucak da se sporna odredba o upisu brise iz zakona.

Zanimljivo je bilo izlaganje Sandora Jakaba, zastupnika madjarske zajednice. On je rekao kako Madjari u slucaju da se "moraju izjasniti", sigurno nece slati svoju djecu u skole na madjarskom jeziku. Razlog je u povijesnom sjecanju - kad god su se Madjari negdje morali nacionalno izjasniti, uskoro su se, bas zbog nacionalne pripadnosti - morali seliti s tog podrucja! Oprez se jako usjekao u kolektivno pamcenje madjarske manjine - istaknuo je Jakab.

Srbi su isto protiv, iako jos nije razvijen njihov sistem manjinskog skolovanja, i njegove se osnove tek stvaraju unutar kulturnog drustva "Prosvjeta". Za pocetak predlaze se osnivanje tzv. kulturno-obrazovnih klubova, svojevrsne dopunske nastave iz jezika, pisma, kulture i povijesti srpskog naroda. Smatra se da bi takav oblik nastave bio najprikladniji posebno za urbane sredine gdje Srbi zive integrirani u vecinske zajednice. Nacionalno izjasnjavanje djece, narocito iz brojnih mjesovitih brakova, stvorilo bi slicne ako ne i vece probleme kao i kod drugih manjinskih etnickih zajednica.

Osim odredbe o upisu, paznju je izazvao i clan zakona koji propisuje tko ce predavati u manjinskim skolama. U zakonu pise da svi nastavnici mogu biti pripadnici manjine, osim nastavnika hrvatskog jezika. Takva je odredba doduse prepisana iz starog zakona, a tumaci se zeljom da hrvatski jezik ne predaju samo profesori, pripadnici manjine, vec da za nastavu iz jezika vecinske zajednice konkuriraju i Hrvati. S druge strane nalazi se misljenje da sveucilisna diploma hrvatskog jezika treba biti jedini kriterij zaposljavanja nastavnika, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost.

Odgoda rasprave o zakonu znacit ce da ce i ove godine djeca u manjinske skole biti upisana na stari nacin - upisi pocinju prvih dana lipnja, a zakon se moze donijeti tek nakon dvije saborske rasprave. Moguce je i da se zbog zelje da se ne izaziva paznja stranih promatraca stanja ljudskih prava - sto moze imati utjecaja na proces primanja u Vijece Evrope - zakon prebaci na odlucivanje tek na jesenski saborski ciklus.

IGOR VUKIC