FEDERACIJA IZMEDjU ZAGREBA I SARAJEVA

AMERICKI KLJUC ZA BOSNU?

AIM, SARAJEVO, 24.05.1996. Ricardo Peres Casado, administrator Evropske unije u Mostaru, konacnu odluku o odrzavanju lokalnih izbora u ovom gradu donio je nakon konsultacija sa liderima Bosne i Hercegovine i Hrvatske, Alijom Izetbegovicem i dr. Franjom Tudjmanom.

Iako su dugo vremena mostarski izbori oznacavani kao prvi istinski test za Federaciju Bosnu i Hercegovinu, od cijeg ishoda bi mogao zavisiti i konacni izgled drzave Bosne i Hercegovine, Casado se nije pretjerano osvrtao na misljenje njenih zvanicnika. Naprotiv, shvatio je da se sve kljucne odluke o Federaciji donose mimo njenih zvanicnih institucija, i to u Sarajevu i Zagrebu, gdje se u nacionalnim centrima i profilira bosnjacka i hrvatska politika. Spanski diplomata je kao realnost prihvatio ono sa cim se njegov prethodnik Hans Koschnik nije mogao pomiriti i zbog cega je, na kraju, morao i otici. Ricardu Peres Casadu je sasvim jasno da u Mostaru ne moze uraditi nista sto nije po volji Izetbegovica i dr Tudjman, a pogotovo ne provesti izbore.

Politicka nadmudrivanja oko mostarskih izbora na relaciji Evropska uprava - Sarajevo - Zagreb svojevrsna su ilustracija odnosa snaga koje diktiraju stanje u cjelokupnoj Federaciji. Uostalom, i posljednja Washingtonske sesija o Federaciji odvijala se pod budnom paznjom RBiH, Hrvatske i Sjedinjenih Americkih Drzava.

Iako je prije vise od dvije godine, kada su postavljeni temelji Federaciji, i kada je gasen ratni pozar izmedju Hrvata i Bosnjaka,patronat drzave Hrvatske, republickih vlasti BiH i medjunarodne zajednice, bio i nuzan i logican, vremenom se on pretvorio u balast. Ti prvobitni skrbnici nikada nisu dozvolili tvorevini koju su oformili da se osamostali i pretvorili su je u poligon preko kojeg se nastoji ostvariti ono sto nije ucinjeno oruzjem.

U samoj Bosni i Hercegovini najvece olaksanje sto ga je gradjanima donijela Federacija narodu bilo ja da vise ne padaju mrtve glave. U svemu ostalom kao da je preslikano stanje iz vremena sukoba Armije BiH i HVO. Jos uvijek se sa zebnjom putuje kroz teritorije koje kontrolise suprotna strana, a nerijteko je sahovnica ili ljiljan na vozilu dovoljan razlog da putnici iz njega budu bukvalno pretuceni.

U sarajevskoj policiji, u posljednjih nekoliko dana, oko desetak gradjana bosnjacke nacionalnosti zalilo se na maltretiranja kojima su bili izlozeni prilikom prolaska kroz obliznji Kiseljak, gradic pod kontrolom Hrvata. Medju pretucenim bio je i jedan Hrvat, nastanjen u Zenici, a njegova krivica je bila sto je na vozilu imao registarske tablice sa ljiljanima.

Sarajevske "Vecernje novine" nedavno su objavile pricu dvojce svojih novinara o putovanju preko granicnih prelaza izmedju BiH i Hrvatske. Sve te prelaze nadzire hrvatska policija iz BiH i novinari su se kretali bez problema zahvaljujuci sahovnici na njihovom automobilu. Pri tome su se licno uvjerili u proceduru kroz koju prolaze vozaci cije automobile krase ljiljani.

Ni politicari, ukljucujuci i federalne funkcionere, ne putuju puno komotnije po BiH. Potpredsjednik Federacije Ejup Ganic na vlastitoj kozi je osjetio kako tesko uci u Stolac. Prije dvije godine lokalna hrvatska policija jednostavno ga je vratila nazad u Sarajevo. Nedavno je opet imao muke sa posjetom ovom gradu, iako je ona bila utanacena sa predsjednikom Federacije Kresimirom Zubakom i hrvatskim ministrom odbrane Gojkom Suskom. Skoro cijeli dan je drzan na prilazu ovom gradu, a objasnjenje je bilo da mu je pratnja u kojoj su bili protjerani Stocani, brojnija od dogovorene. Na kraju je Ganic usao u Stolac, ali tamo vise nije bilo Zubaka i Suska.

Nista bolje potpredsjednik Federacije nije prosao ni na proputovanju kroz Pocitelj, kada su se tamosnji Hrvati pobrinuli da mu pejzaz uljepsaju guljenjem zaklanih prasadi tik pored puta i pustanjem sa razglasa novokomponovane koracnice "Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana".

U Mostaru je prilikom otvaranja zeljeznickog mosta, zbog insistiranja Hrvata da se u prisustvu njemackog saveznog ministra istakne sahovnica, nastao pravi diplomatski skandal. Toliko omalovazavanje ministra vlastite drzave razljutilo je njemackog sefa diplomatije, Klausa Kinkela, da je zbog njega u bonu ostro protestvovao kod ambasadora Hrvatske. I Kinkelu je jasno sa koje strane puse vjetar u hrvatsku zastavu.

No, tu se ne zavrsava lista primjedbi Bosnjaka na racun federalnog partnera. Podpredsjednik SDA, Edhem Bicakcic, zamjera im da ne dozvoljavaju nikakvo politicko, kulturno ili vjersko organizovanje Bosnjacima u Prozoru, Kiseljaku, busovaci i zapadnom Mostaru. On priznaje da ima i suprotnih primjera, kao sto su Tomislavgrad, Livno i Orasje, ali ocjenjuje nedopustivim da, na primjer, nacelniku opstine Jajce, koji je Bosnjak, nije dozvoljeno da zivi i radi utom gradu.

I Hrvati, naravno, imaju primjedbi na ponasanje Bosnjaka. U prvom planu je Bugojno, gdje im se ne dozvoljava povratak, a sa slicnim konotacijama pominju i Vares. Zatim, tvrde hrvatski lideri, u Travniku se stanovnistvo te nacije prisiljava da se iseli, a u Sarajevu je sasvim ignorisan stav HDZ, odnosno njegovo protivljenje formiranju kantona.

Kada se, medjutim, pokusa potraziti objasnjenje za svaki konkretni incident, vladajuci politicari nastoje da ga sto vise minimiziraju. Uobicajeno objasnjenje da novinari vide samo negativne stvari i da je rijec o ispadu grupice ekstremista. Naravno, u pravilu, oni nisu previse mocni da se suprotstave tim ekstremistima i tumace kako je, ipak, bio rat izmedju dva naroda i da se njegove posljedice ne mogu preko noci izbrisati.

Medjutim, rijetke su izjave, a o konkretnim potezima da se i ne govori, u kojima se nastoji suprotstaviti tim negativnim nabojima, preostalim od rata izmedju Bosnjaka i Hrvata. Naprotiv, oni se na indikativan nacin pothranjuju, cime se samo potvrdjuje teza o politickoj strategiji, ciji cilj je da se narodi i u okviru Federacije zatvore u svoj tor.

U toj strategiji kriju se i razlozi za protivljenje stvaranju federalne vojske, sto bi se ucinilo ujedinjavanjem Armije BiH i HVO. Na pritisak SAD, ipak se pristalo da se taj posao obavi za tri godine, sto je dovoljno dug rok da se nista konkretno ne uradi. Takodjer, uporno se ignorise stvaranje federalne policije i njen izlazak na granice BiH. Tamo su, naime, jos uvijek policajci sa oznakama Herceg-Bosne.

U Sarajevu, medju bosnjackim liderima, sa zadovoljstvom je popracen pojacan interes SAD za Federaciju. Ocjenjuje se da je diplomatija te velesile dovoljno mocna da natjera Hrvate, a prije svega Zagreb, da pocnu sa konkretnim poslovima u stvaranju Federacije. Zbog pojacanog interesa SAD, u Washingtonu se pristalo na neka rjesenja koja su protumacena kao nuzni kompromisi.

Pri tome zaboravlja se da je prica koju Amerikanci lansiraju u Washingtonu jedno, a njihovo ponasanje u BiH drugo. Koliki je stvarni domet americke diplomatije, vidljivo je i iz posljednjih presuda arbitra za Federaciju, Roberta Owena, kojeg je upravo Washington postavio na tu funkciju - iako bi njegove odluke trebale biti obavezujuce, nijedna od njih nije ostvarena.

Stoga, ukoliko se zaista zeli napraviti kljucni pomak u Federaciji, medjunarodna diplomatija bi moralo prvenstveno prisiliti Zagreb i republicke vlasti u Sarajevu, da prepuste vlast federaslnim institucijama. Obavezni preduslov je i da ljudi koji sjede u tim institucijama prestanu okretati glavu prema istoku i zapadu.

SEJAD LUCKIN