"ATENTATOR" PONOVNO NA MJESTU "ZLOCINA"

AIM, SPLIT, 23.5.1995. "Oko pola devet dosla je hrvatska policija, te pocela lupati na vrata, mislio sam da ce se raspasti. Bila su tri policajca, jedan s masinkom. Bacili su me na stepenice, nasto sam ja rekao: 'Sta radite, pa nisam ja kriminalac'. Ali to sto sam dozivio u vozilu, taj strah, do sada nisam dozivio. Prvo je onaj s masinkom mahao okolo, djelovao je kao da ce svaki cas masinka opaliti. Vikali su na mene: 'Srbine, Balija, pomazes samo Srbijancima i Muslimanima'. Odgovorio sam: Nisam ni Srbin, ni Musliman. Ja sam austrijski drzavljanin, ako zelite znati - koruski Slovenac".

Onaj s masinkom mi je odgovorio: "Mrzim Slovence, i njih sve treba ubiti!" Tako govori koruski Slovenac Marijan Srienc, drzavljanin Austrije s diplomatskim pasosem, vodja stambene komisije Evropske uprave nad Mostarom, koji je, kad smo s njim razgovarali, vec dva tjedna svoj "prognanicki zivot" provodio u jedinom preostalom mostarskom hotelu "Ero".

Marijan Srienc je inace poznati filmski glumac s vise od 47 uloga u filmovima slovenskog "Viba filma" i filmskim kucama bivse Jugoslavije, od Slovenije, preko BiH do Srbije i Makedonije. Igrao je u filmovima Claudea Chabrolla, Woltera Hilla (Crveno usijanje, gdje je "dobio batine" od svog zemljaka Arnolda Schwarcenegera), westernima Sergia Leonea, do Sema Pekinpaha. Mada je diplomirao reziju na ljubljanskoj Akademiji za gledalisce, film, radio i TV, nikada nije samostalno rezirao.

Najpoznatiji mu je lik Andreasa Engvirda u televizijskom filmu "Operacija Teodor", scenariste Ive Stivicica, rezisera Save Mrmka, u kojoj je glumio nesudjenog atentatora na Josipa Broza Tita. Da podsjetimo - Gestapo je "filmskog Marijana Srienca", sa zadatkom da kasnije na Visu likvidira Tita, poslao upravo u Mostar, gdje zavrsava njegova filmska pustolovina.

Igrom slucaja, Marijan Srienc u ulozi humanitarca ponovno dolazi upravo u Mostar, gdje je proteklih 10 mjeseci pomagao prognanim Mostarcima, Srbima, Muslimanima i Hrvatima, da se vrate u svoje domove, ali je dozivio upravo njihovu sudbinu - izbacen je iz stana svoje prijateljice u Mostaru, uz prijetnje i maltretiranje trojice policajaca iz zapadnoga, hrvatskog dijela Mostara.

Kalvarija bivseg glumca nastavljena je na putu za policijsku stanicu, o cemu Srienc kaze:

"Predstavio sam se da radim za evropsku administraciju. Nakon toga je onaj s masinkom usao u stan, sve je pregledao. Nakon toga su mi uzeli diplomatski pasos, i odnijeli ga dolje u auto, te su radio postajom pozvali sefa policijske postaje, koji je odlucio da me odvedu u postaju na razgovor. Bio sam u pidzami, no ipak su mi dali da se obucem, a zatim su me na grub nacin namjeravali ubaciti u auto. Rekao sam im da zelim sacekati Evropsku policiju, da nemam povjerenja u njih i da necu sjesti u njihov auto. Poceli su me grubo maltretirali, vukli su me za ruku i jaknu, zeleci da me na silu ubace u auto. Pozivao sam se na moj diplomatski imunitet, ali to nije pomoglo. Zatim je onaj treci, vozac, bio je korektan, rekao da sjednem naprijed, a druga dva policajca nazad, nasto sam pristao".

Njegova odiseja nastavljena je u policijskoj postaji, gdje je priveden, a sef lokalne policije podsjetio ga je na neke njegove "stare grijehe", posebno na slucaj prognane srpske obitelji Marjanovic, koju je Srienc proslog sijecnja uspio vratiti iz Srbije u Mostar.

Obitelj Marjanovic su hrvatski ekstremisti protjerali preko linije razdvajanja kod Stoca, kako bi se domogli njihovog komfornog stana u mostarskom "Pentagonu" i naravno njihove imovine.

"Bio je to moj veliki smrtni grijeh. Zbog toga takva mrznja prema meni. Na hiljade sam slicnih problema rijesio za domace ljude, za Mostarce, a sada sam dozivio ovakvu brutalnost ovdasnje policije", govori vidno potresen Srienc.

"Dosao sam ovdje da pomognem ljudima, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost. Za hrvatsku sam stranu nabavio oko 400.000 maraka pomoci, te medicinske opreme i instrumenata. Predbacuju mi da sam 120.000 maraka poslao na drugu, muslimansku stranu. Zaboravljaju da sam uspio vratiti 27 hrvatskih obitelji na muslimansku stranu", govoti Srienc.

Ovaj 46-godisnjak, po mnogim medicinskim autoritetima, pravi je medicinski fenomen. Boluje od teskog oblika raka, zbog kojeg je u protekle dvije godine prosao devet kompliciranih operacija. Vjeruje da ce pobijediti opaku bolest, ali se osjeca beskrajno tuzno.

"Ponekad se osjecam kao Don Kihot. Najradije bih zajahao Rozinantu i otisao kuci. Ali mislim da necu klonuti, jer zelim ljudima pomoci, premda je to kao da glavom udaras u zid", govori Srienc.

Europska se administracija do sada nije sluzbeno oglasila o ovom "slucaju", sto izaziva cudjenje medju ovdasnjim novinarima. Kako kaze, obratio se za zastitu Europskoj policiji u Mostaru, ali sem zapisnika o cijelom nemilom dogadjaju, od njih nije dobio nista.

A lokalna policija i nadlezna Ministarstva unutarnjih i vanjskih poslova hrvatskog dijela Mostara kazu mu da ce "biti na vrijeme obavjesten o svojoj daljnoj sudbini".

DARKO BARAC