KAKO SE REALIZUJE DAYTON U BIH

OPERACIJA USPJELA, PACIJENT UMRO!

(Nije do terapije - vec do pacijenata)

AIM TUZLA, 22.05.96.

Daytonski kalendar neumitno okrece stranice, jedni rokovi isticu,drugi pristizu, mir jos uvijek nesigurnim korakom osvaja Bosnu. S vremena na vrijeme vjadajucim politicarima sa ovih prostora u vidu sok terapije ubrizgava se dodatna injekcija, uz nezaobilazno "zavrtanje ruku" i prijetnje sankcijama. Kao da je rijec o tudjoj, a ne njihovoj zemlji. Terapija ostaje ista, samo se ambulante mijenjaju - Wasington, Rim, Pariz Brisel... Efekti su nazalost skoro nikakvi. Valjda je vec i svijetu postalo jasno da nije problem u terapiji, vec u pacijentu.

Federacija tako, bez obzira na desetina sporazuma i dogovora, prakticno ne mice sa pocetnih pozicija zatecenih prekidom oruzanih sukoba. Ugovori o luci Ploce i Neumu, ma koliko se njima mahalo kao znakom priblizavanja dva partnera su, blago receno, smijesni. Dobro se zna ko je, kako i sa cijim sredstvima izgradio luku Ploce, isto kao sto se zna ciji je Neum. Zato apsurdno djeluje informacija da ce bosanska privreda moci koristiti dio kapaciteta luke Ploce u narednih godinu dana, kao i da ce Hrvati nesmetano moci prolaziti kroz Neum.

Oko kampa Kuplensko - ista stvar. Ovdasnja drzavna glasila objavila su da je postignut dogovor oko njegovog zatvaranja. Ti isti mediji nisu objavili i drugi dio dogovora koji kaze da ce ljudi iz ovog kampa moci izabrati mjesto povratka - ili Kladusa ili trece zemlje. Nije tesko pretpostaviti gdje ce veci dio ovih ljudi otici, pa odatle postaje jasnije zasto taj dio dogovora nije objavljen.

Ili, recimo jedan, na prvi pogled periferan detalj iz zivota Federacije. Jos se Tudjmanov i Izetbegovicev potpis na najnovijem Zagrebackom dokumentu nije ni osusio, a sportski savez takozvane "Herceg-Bosne" vec je objavio saopstenje u kome ne preporucuje svojim sportistima susrete sa sportistima iz republike BiH. Sta onda reci i prognozirati kada ce se Bosnjaci i Hrvati vratiti u mjesta i gradove iz kojih su protjerani?

Kako u kontekst zazivljavanja Federacije staviti nove zahtjeve za formiranjem etnicki cistih opcina ili opstina? O saradnji na planu stvaranja zajednicke vojne sile, onda ne treba ni govoriti. Najnoviji Wasingtonski sporazum koji predvidja da bi se to moglo desiti u naredne tri godine ne ulijeva bas pretjeran optimizam.

Jednostavno sa ovim ljudima, celnicima i vodjama ovoj zemlji napretka nema.

Sta je alternativa, koje su to snage sto znaju i nude izlaz iz mracnog bosanskog tunela, ima li ih u ovoj zemlji i kakva im je snaga? Rijec je naravno o opoziciji vladajucim nacionalnim oligarhijama. Rijec je dakle o partijama, programima i ljudima koji bi ispacenom, izludjenom i prevarenom narodu omogucili zivot bez novog rata i krvi, bez podjela u nacionalne Gulage, koji bi im omogucili normalan zivot od svog rada. Barem deklarativno takve programe u ovom trenutku nude Stranka za BIH, Socijal-demokratska partija, i Unija bosanskohercegovackih socijaldemokrata, od uslovno receno vecih stranaka. Njima treba u istom kontekstu pridodati jos Muslimansko-bosnjacku organicaciju, Hrvatski seljacki savez BiH i Republikansku stranku. Time bi se spisakl relevantnih stranaka koje bi trebale biti kontrapunkt vladajucim i zavrsio.

Medjutim, veci dio ovih stranaka, em sto se ponasaju kao "rogovi u vreci", em sto skoro nista konkretno ne cine i ne pomicu na planu vlastitog doprinosa stvaranju demokratske klime u BiH. Za to sto takve klime nema, nerijetko prozivaju IFOR, Karla Bildta, cijeli svijet - samo svoju ulogu ne spominju. Tako i za izbore koji su predvidjeni za Septembar tvrde da se nece moci odrzati jer nece biti stvoreni demokratski uslovi, a neke od ovih partija vec najavljuju njihov bojkot. Cinjenica je da je "Frovikov izborni papir" krut, da ima nedostataka, medju kojima je mogucnost da izbjeglice i prognanici glasaju gdje se zateknu za vrijeme izbora, jedan od najvecih.

Cinjenica je takodje da je taj papir bukvalni rezultat onog starijeg - Daytonskog, koji je podrzan i od ovih partija, barem u pocetku. Pretpostavimo da su na tom planu lideri ovih partija i zateceni. Sta medjutim rade tamo, gdje apsolutno sami odlucuju - na planu organizacionih priprema i udruzivanja svih gradjanskih snaga u BiH pred septembarski dan D.

Nije moguce da liderima opozicionih partija u BiH jos uvijek nije jasno da jedino udruzeni u zajednicki blok mogu sa nekakvim sansama konkurisati strankama na vlasti. Nije moguce da im nije jasno da ce u suprotnom biti do nogu potuceni. Kako tumaciti sto se vecina njih ponasa kao da ima vremena napretek, tu i tamo odrze poneki sastanak ili konferenciju za stampu gdje svoje simpatizere obavijeste kako traze prolongiranje datuma izbora i sredstva za izbornu kampanju. Svaki pokusaj objedinjavanja doceka se sa zadrskom, oprezom, vagom, mjerkanjem vlastitog cara. Tako je docekana i najnovija izjava predsjednika UBSD-a Selima Beslagica da je postignut dogovor o formiranju opozicionog bloka koji bi, kako je rekao Beslagic, na izborima trebao da pobijedi SDA. On je rekao da ce u toj koaliciji sa UBSD-om biti SDP, a mozda i Stranka za BiH bivseg premijera Silajdzica. Nagovijestio je da tu ima mjesta i za druge multietnicke demokratske snage, ne samo sa podrucja Federacije, nego i iz Republike Srpske.

Ova izjava odmah je razvodnjena, prije svega iz redova glavnog partnera - SDP-a. Kaze se otprilike da je bilo razgovora, ali da nista jos nije definitivno. Beslagica cak neki optuzuju da je ta izjava pokusaj vlastitog liderstva.

To politikanstvo i ta vaga zasigurno, osim sto zbunjuje pripadnike opozicijskih partija i njihove sipatizere, ne obecava bilo kakvu stratesku politicku politicku promjenu u odnosu stranaka na predstojecim izborima. Ono se vidi i u jos uvjek opreznom sacovanju stvarnih namjera Silajdziceve stranke i potom eventualnog nudjenja braka iz racuna. Vrijeme odmice, ulazi se u ljeto, izbori su vec tu. Vec se iz nekih opozicionih redova cuje alibi odgovor koji kaze: "Ako i pobijede sada, nacionalne stranke ce sigurno izgubiti na prijevremenim izborima kroz dvije godine."

U medjuvremenu uz na pocetku teksta vec spomenute probleme, narastaju i drugi. Sudbina povratnika sve je neizvjesnija, svakim danom sve vise ljudi trazi posao, socijalno nezadovoljstvo vec je pokrenulo bh rudare... Ova i stotine drugih pitanja cekaju odgovore. Bez odlaganja rokova. Ako je mir stigao sa tenkovima NATO snaga, zadrzati ga moze samo pamet. I to vlastita.

Ko to u ovom trenutku moze uciniti u BiH, pitanje je na koje jos uvijek ne postoji odgovor.

KONSTANTIN JOVANOVIC