TUDjMANOVE FIKS IDEJE

AIM, ZAGREB, 22.5.1996. Hrvatskoj ce se dogoditi Tienanmen - tako rijecki "Novi list" prognozira ishod Tudjmanove bitke za Zagreb, koga je prije pola godine na izborima izgubio ali ga svejedno ne pusta. Raskol izmedju vlasti i naroda sve je izostreniji i na neki nacin situacija podsjeca na onu iz 1990. Metafora tog odnosa sukob je izmedju sefa drzave i navijaca nogometnog kluba "Dinamo", sto se vec duze vrijeme kuha, a posljednjih je dana kulminirao, pretvarajuci zahtjeve za povratak "svetog imena Dinamo" u neku vrstu pokreta otpora.

U samo sest godina Tudjmanov je odnos s "Dinamom" i njegovim fanovima prosao putanju od obozavanja do psovanja. U predvecerje visestranackih izbora na stadionima se klicalo: "Franjo, Franjo, Dinamo, Dinamo". "Plavi decki", Bad Blue Boysi, jasno su se opredjelili: "BBB za HDZ". Tadasnje odlazece komunisticke vlasti pokusale su pokvariti idilu, uklanjajuci ZNA SE-reklame sa stadiona, ali to im nije pomoglo, mozda im je i odmoglo.

Tudjmanovi su plavi miljenici u prvim redovima i kada je krenuo rat. Politika je poticala takozvano samoorganiziranje navijaca, pa su tako i malodobnici navukli dragovoljacke uniforme. Nisu se stedjeli, mnogo ih je poginulo. U medjuvremenu, njihov je klub, po zelji s najviseg mjesta, mijenjao ime. Povijesnik iz Predsjednickih dvora, gorljiv u brisanju tragova svega sto se ovdje dogadjalo prethodnih pet desetljeca, umjesto prezrenog "Dinamo" - sto ga asocira na socijalizam, Jugoslaviju, Prekodrinje - smislja novo ime, sukladno misiji koju je zagrebackom klubu u hrvatskoj drzavi namijenio. Nakon neuspjelog eksperimenta s dvoglavim nazivom ("HASK-Gradjanski" pokusao je objediniti tradicije dva zagrebacka kluba iz vremena prije Drugog svjetskog rata), pronadjena je po Tudjmanu, spasonosna formula: Neka se zove "Croatia".

Navijaci to nisu prihvatili. Trazili su, sve upornije, sve glasnije, sve osvjestenije - "Dinamo". Nisu vidjeli nikakvog razloga da se mijenja ime njihovog kluba. Tudjman nije vidio nikakvog razloga da im vrati ime koje ime je oduzeo. Smatrajuci, kako netko rece, da navijaci idu na utakmice uglavnom zato da bi sanjali o drzavi, on je glasno uvjeravao javnost da naziv nogometnog kluba odredjuje politicku geografiju te da je "Dinamo" samo predigra za komunizam, Jugoslaviju, bratstvo i jedinstvo sa Srbima. Drhteci od gadjenja dovikivao je da "Dinamo" postoji jos samo u Pancevu. Sukob je rastao i sve je manje bila rijec o sportu, i sve je manje rijec o imenu jednog kluba.

Definitivno je puklo uoci proslojesenskih izbora, kada je Tudjman prvi put izvizdan u Zagrebu. Predizborna je kampanja bila bjesomucna, a njena kruna, vecer uoci izborne sutnje, miting na centralnom zagrebackom trgu. Iznerviran nekolicinom uzvika da im vrati "Dinamo", Tudjman je izgubio kontrolu sam nad sobom, pa se, bjesneci se i pjeneci, pokusao nadvikati s plavim klincima, koji su prkosno uzvratili. Optuzio ih je da su neprijatelji drzave, osiguranje je, navodno, u skladu s takvim ocjenama uredovalo. Preko noci, BBB-i postaju nepocudni razbijaci, izmanipulirani mangupi, placenici, ratne su zasluge zaboravljene, vlast primjenjuje brutalnost, verbalnu i fizicku.

BBB-i prihvacaju objavljeni rat. Kada se klub ovih dana okitio s dva uspjeha - prvak je Hrvatske i pobjednik Kupa - predsjednik je na stadionu Maksimir docekan urnebesnim zvizducima i pogrdama. Uvredljiva su izvikivanja kulminirala prilikom urucivanja pokala, a cini se da je Tudjman najvise uvrijedjen jer su igraci, umjesto da krenu prema njegovoj lozi, kako je odredjivao protokol, pohrlili prema navijacima, dijeleci s njima radost pobjede. Usto, cijeli je stadion bio okicen natpisom "Dinamo" i transparentima vrlo rjecita sadrzaja: "Da je sloboda i demokracija, bio bi Dinamo a ne Croatija", "I Pancevo ima gradonacelnika", "Mijenjaj ime Dejanu a ne Dinamu" (Dejan je Tudjmanov unuk, ciji otac zivi u Beogradu). "Dinamo" postaje simbol. Simbol svevlasti jednog covjeka, koji je toliko mocan, toliko bahat i toliko obnevidio da slusa samo svoju volju. Da bez obzira na sve - slijedi samo svoje fiks ideje. "Dinamo" je ujedno simbol jedne, sve vise artikulirane, pobune protiv takvog stanja drzave i nacije. Simbol "drugog Zagreba", onog koji je protiv Tudjmana.

Zdenko Mahmet, donedavni direktor "Croatije", koji je nakon spomenutih incidenata, u dramaticnim okolnostima podnio ostavku, bojeci se da ce klub definitivno ostati bez navijaca, ovih dana kaze: "Molio sam predsjednika Tudjmana da zaboravi svoju tastinu i spasi klub od potpune propasti". Tastina sefa drzave postaje bitna politicka cinjenica i prijeti upropastavanjem Hrvatske. Predsjednik Hrvatske dozivljava sebe kao covjeka s misijom. Zato je on mjera svemu. O svemu odlucuje i nista mu se ne smije zamjeriti. Po njemu sve se postavlja i odredjuje. Kao sto slusa samo sebe kad je o "Dinamu" rijec - isto tako ne cuje i ne sluse ni u drugim temama. Kao sto BBB proglasava neprijateljima samo zato jer izrazavaju drugaciju volju, isto je tako sve drugacijemislece, a pogotovo opoziciju, koja mu sada snazno dise za ovratnik, kvalificirao kao hitlerovske puciste. Krenuo je u ofenzivu protiv medija, promjenom krivicnog zakonika, kojim se cuva njegovo ime i djelo - i vec ga je poceo primjenjivati na "Feralovim" novinarima i urednicima - porezno-carinskim udarom na rijecki "Novi list", jedini nezavisni denvnik u Hrvatskoj, treniranjem policije na novinarima, njihovim privodjenjem na informativne razgovore i slicnim oblicima pacifikacije. Njegovi su medijski trabanti pusteni s lanca na neugodnog i neustrasivog Cicka, koji kao predsjednik Hrvatskog helsinskog odbora ne pristaje na sutnju.

Udarom na medije, uzurpiranjem biracke volje u Zagrebu, ukratko pokusajem discipliniranja Hrvatske, Tudjman je isprovocirao ponovno odredjivanje poceka u Vijecu Evrope. Ovoga puta nezadovoljstvo je izrazila i Amerika, koja je dosad dosta benevolentno prelazila preko predsjednikova autoritarnog stila vladanja Hrvatskom. Njegova ga zadrtost svadja ne samo s Hrvatskom, nego i sa svijetom. U Americi su posebno zgranuti njegovom idejom o redizajniranju Jasenovca, o mijesanju kostiju onih koji su u tom logoru smrti bili iza i onih ispred zice. U medjunarodnoj javnosti hrvatski se predsjednik sve vise dozivljava kao covjek koji nije iz ovog vremena. Ne samo da je zaokupljen povijescu, da je pokusava prepraviti, nego zagovara i prezivjele, anakrone ideje. Sve u svemu, Tudjman postaje jedan od osnovnih problema Hrvatske.

Istodobno, sve je vise onih koji to vide. I kojima je dosta. Moglo bi se reci da se Hrvatska sve ostrije dijeli, da se polarizira, mozda i da srlja u konfrontaciju. Ima misljenja da bi Tudjmanu bas to trebalo, da on namjerno provocira sukob. Bilo bi mu to pokrice da proglasi neko stanje izvanrednosti i osigura nekoliko godina vlasti u kojima ce zavrsiti ono sto je zapoceo. Jedan od njegovih suradnika nedavno kaze da u iducih pet godina vlast ne daju. Ni po koju cijenu. Ako ne uspije ovladati Hrvatskom, izlaz je, dakle, na Tiananmenu.

JELENA LOVRIC