NECU NAPUSTATI BEOGRAD

Beogradski muftija hadzi Hamdija efendija Jusufspahic o aktuelnim pitanjima u Islamskoj zajednici

AIM: Hadzi muftija, da li ste dolazili u iskusenje, narocito poslije bombaskih napada na Bajrakli dzamiju, da napustite Beograd? Znam da imate gdje da odete ?

H.J: Vase pitanje je, moram priznati, veoma delikatno. O tome bi moglo veoma mnogo da se govori, ali ja cu vam odgovoriti u najkracem: nisam dolazio u ozbiljno iskusenje da napustim Beograd i jedinu dzamiju u njemu, bez obzira na pomenute bombaske napade i neke druge dogadjaje. Pri tome moram da ukazem da na ovim prostorima nikada nije bilo lahko biti pripadnik islamske vjere, pa i u najmirnijim vremenima. Naravno, ne zelim nista da dramatizujem, ali to je cinjenica. Poslije ovog poslednjeg bombaskog napada bio sam u velikoj dilemi kao muftija i kao covjek. Sta reci vjernicima, sta im savjetovati? To je bio moj najveci problem. Ljudi se u nesigurnim vremenima uplase i od petarde, a kako se ne bi uplasili od eksplozije bombe cije posljedice se vide na temelju minareta, polupanim staklima, ne samo na dzamiji, nego i na osmospratnici preko puta.

AIM: Sta ste savjetovali vjernicima?

H.J: Da svi zajedno ostanemo tu gdje smo. Pozvao sam moje vjernike, koji su se sklonili negdje da se vrate u svoje stanove. Mi moramo izdrzati i takve vrste provokacija. Jer, kada bismo poceli da napustamo Beograd ostvarile bi se mracne namjere onih koji bi zeljeli da ociste od pripadnika drugih vjera ove prostore. Siguran sam da im to nece poci za rukom.

AIM: Kako je reagovala beogradska sredina na bombaske napade?

H.J: Veliki broj pravoslavaca i uopste gradjana ohrabrivao me je da ostanem tu gdje sam. Svi tvrde da te zlocine nisu pocinili ni pravi pravoslavci ni pravi Srbi, niti dobrozeljitelji Srbije. Veliki broj gradjana dosao je ovdje u dzamiju da izrazi solidarnost sa nama. Svi su bombaske napade nazvali pravim imenom

• zlocinom!

AIM: Rekoste da ovdje nikada nije bilo lako biti pripadnik islamske vjere. Da li je rijec o posebnom animozitetu prema islamu ?

H.J: Taj animozitet prema islamu, narocito kod pojedinaca, ima dublje korjene. Ovdje se na islam gleda kroz davna turska osvajanja ovih prostora. Dakle, rijec je o necemu s cime mi nemamo nikakve veze, ali je jako tesko ubijediti pojedince u to.

AIM: Jednom ste rekli da ste dosli u Beograd da gradite mostove na Drini izmedju Srba i Muslimana, hriscanstva i islama. Ti mostovi su u ovom ratu poruseni ?

H.J: U srce ste me pogodili ovim pitanjem. Nemam rijeci da iskazem svoju tugu zbog svega ovoga sto se dogodilo. Mostovi na Drini su poruseni kao simboli povezivanja ljudi. U fizickom smislu ostali su citavi, ali je stari most u Mostaru i fizicki srusen. Tamo sam sluzbovao kao mladi imam (hodza). Mostovi medju ljudima se moraju ponovo uspostaviti. Vrijeme ce uciniti svoje, kao i saznanje da je rat prevelika tragedija.

AIM: Da li taj Vas optimizam zraci iz vjere u Allaha, ili je u pitanju urodjeni ljudski optimizam ?

H.J: Vjera u Allaha dzelesanuhu je nesto nesalomljivo i neunistivo. To moze da osjeti samo pravi vjernik. Vjerovao sam i vjerujem da jednog dana dobro mora da pobijedi zlo i da ce biti onako kako je Bog propisao. Allah je rekao da su svi ljudi braca. Smatram da su ljudi na ovim podrucjima, fakticki jedan narod. Ako se to shvati onda nece biti tesko ponovo izgraditi mostove o kojima sam govorio.

AIM: Kojim jezikom govorite poslije raspada bivse Jugoslavije?

H.J: Govorim bosnjackim ili bosanskim jezikom i to usred Beograda. Zasto? Zato sto je srpskohrvatski jezik podijeljen na srpski i hrvatski, a ja znam da su oba ta jezika nastala u Bosni i da je to jedan jezik - jugoslovenski. Razlike su samo u narjecjima. Bosna je bila ta koja je spajala kako civilizacije tako i narode i njihova narjecja. Tako misle i mnogi pravoslavci rodom iz Bosne. Svi mi u Bosni imamo iste korjene - slovenske. Jedni su prihvatili katolicanstvo, drugi pravolsavlje, treci islam dolaskom Turaka. Sloveni su jedan narod i samo se razilukuju po vjerskoj pripadnosti zahvaljujuci, prije svega, istorijskim okolnostima. Bosanski narod je jedan narod i problemi nastaju kada nas hoce da razdvoje oni sa Istoka i sa Zapada.

AIM: Mislite li pri tome na pretenzije Zagreba i Beograda prema BiH? Da li ce Hrvatska i Srbija poceti da gledaju na BiH realnije?

H.J: Mislim da to vec i cine. U buducnosti ce morati da budu jos realnije i da prihvate bosanski realitet. Dio tog realiteta je i cinjenica da bosanski, ili bosnjacki narod, ne moze niko unistiti. Ne moze se unistiti nijedan narod. Hitler je imao ogromnu vojnu silu, ali nije uspio da iskorijeni Jevreje i druge narode koje je zelio potpuno da zatre. Siguran sam da niko ne moze unistiti Bosnjake - Bosance. Podsjecanja radi; Osmanlije su htjeli da mi budemo Turci, Austrougarska je pokusala da nas germanizuje, u Kraljevini Jugoslaviji nas nigdje nije bilo, jer je to bila drzava Srba, Hrvata i Slovenaca, u bivsoj SFRJ su nas nacionalno odredili tako da se nije mogla da razazna nacionalna i vjerska pripadnost...sve je to proslo i propalo. Na kraju, Bosna i Bosanci su opstali i pored zelje Istoka i Zapada da nas podijeli.

AIM: Kakve su Vase procjene - da li ce Srbija i BiH uspostaviti bar neku vrstu odnosa? U mnogo navrata su se obistinile neke Vase procjene politickih zbivanja.

H.J: Mudro je prihvatiti realnost. Ja sam uvjeren da ce Srbija i sadasnja Jugoslavija priznati BiH kao sto je priznala Makedoniju i uspostavila sa njom diplomatske odnose. Ne vjerujem da ce preovladati politicka zaslijepljenost, koja je bila dominirajuca u nekim periodima kada se mislilo da se moze protiv cijelog svijeta. Ne vidim nikakve posebne razloge da ne dodje do medjusobnog priznavanja. Bosna i Hercegovina je medjunarodno priznata drzava i na taj dokument su svoje potpise stavili predstavnici Srbije, Hrvatske i BiH. A da ne govorimo koliko je to priznavanje i uspostavljanje odnosa neophodno iz ekonomskih i, posebno, ljudskih razloga. Ko ne bi zelio odavde da ode u Bosnu i posjeti svoju rodbinu? Ne znam sta bih dao da mogu da odem u Bugojno i vidim brata i sestre i proucim fatihu (molitva za umrle) na grobu moje majke.

AIM: Da li ce se poslije normalizacije medjudrzavnih odnosa normalizovati saradnja izmedju islamskih zajednica u njima?

H.J: O tome sam, moram priznati, samo ponekad razmisljao. Bio sam preokupiran ocuvanjem Islamske zajednice u Beogradu tako da nisam imao vremena da razmisljam o tako sirokim pitanjima. Mi cemo saradjivati ne samo sa Islamskom zajednicom u BiH nego i sa onom u Skoplju, Sofiji... Nama je to vjerska obaveza, ali i prakticna potreba. Vremenom mijenjace se i ljudi i pameti. Mnogo puta se pokazalo da je jedna pamet samo za jedno vrijeme.

AIM: Moram da priznam da ste malo zagonetni. Na sta konkretno mislite?

H.J: Veoma me je iznenadilo sto me je jedan vjerski velikodostojnik iz Sarajeva nazvao izdajnikom svoga naroda. Sami znate da sam ovdje, u Beogradu, uspio da sacuvam Islamsku zajednicu i vjernike. Ako je to izdaja svoga naroda onda ja nemam sta da kazem. Ta pamet koja je mogla da skroji takvu kvalifikaciju ne moze nista dobra donijeti. Lahko je sada biti muftija ili reis-ul-ulema u Sarajevu ili Istambulu, ali budi ti muftija u Beogradu. Nadam se da ste me razumjeli. Ako sam izdajnik zbog toga sto smo nasoj izbjegloj braci iz Bosne pruzili utociste i stavili im na raspolaganje sve sto smo imali, onda neka sluzi na cast onome ko me je nazvao izdajnikom. To je nemoralno.

AIM: Da li se radi o odnosu odredjenog pojedinca prema Vama...?

H.J: Ako bas insistirate, to je rekao reis-ul-ulema Islamske zajednice BiH. On je bos hodao kada sam ja bio veliki hodza.

AIM: Postoji mracna teza da su Muslimani u Srbiji na neki nacin zrtvovani od strane bosanskih vlasti, a Srbi u Federaciji BiH od strane vlasti sa Pala pa, mozda, i Beograda?

H.J: Cuo sam za tu groznu tezu. Moram vam reci jednu stvar: Srbi koji su ostali da zive sa Bosnjacima i Hrvatima u Sarajevu i uopste u Federaciji ucinili su za "srpsku stvar" i za srpsku istoriju mnogo, mnogo vise od svih onih koji su granatama gadjali bosanske gradove. Onaj ko se pouzda u snagu oruzja kratke je pameti. Srbi u Sarajevu, Zenici, Tuzli i drugim gradovima su osvjetlali obraz casnim pripadnicima ovog naroda. Tvrdim, takodje, da smo mi ovdje u Beogradu ucinili za "islamsku stvar" mnogo vise nego mnogi ljudi na raznim funkcijama u BiH. Mnogi od njih, cini mi se, nisu dobro razumjeli dogadjaje.

AIM: Da li su tacne informacije da je vise hriscana u Srbiji preslo na islam tokom ovih godina?

H.J: Nije to nikakva pojava, vec pojedinacni slucajevi. Medju njima ima mladjih, ali i starijih osoba. Bilo je slucajeva da su pojedini pripadnici islamske vjere izrazili zelju da predju u pravoslavlje kako bi se zastitili, ili ne znam iz kojih razloga. Episkop sabacko-valjevski, gospodin Lavrentije je bio veoma korektan i skrenuo je paznju tim ljudima da to ne cine kako se to ne bi shvatilo kao "lov u mutnom" i pritisak od strane SPC. Nama probleme zadaju pojedine sekte koje vrbuju, ne samo nase vjernike.

AIM: U toku rata uspjeli ste u dvoristu dzamije da izgradite objekat od preko 4OO kvadratnih metara u kome ce biti smjestena biblioteka, buduca manja Medresa...?

H.J: Tom gradnjom htio sam, izmedju ostalog, da ohrabrim moje vjernike. Mnogi su mislili da cu ja pobjeci odavde s obzirom na ukupnu situaciju. Izgradnjom ovog objekta zelio sam da im i prakticno dokazem da ostajem tu zajedno sa njima. U dijelu tog objekta klanja se dzuma namaz (molitva petkom), a nadamo se da cemo otvoriti i manju Medresu (islamska skola) kako bismo obrazovali imame (hodze) za koje postoji prijeka potreba narocito za vrijeme Ramazana (mjesec posta). Ove godine u osam beogradskih kvartova klanjala se teravija (posebna molitva za vrijeme Ramnazana), a prvi put je u Zemun Polju imamsku duznost obavljao covjek iz te mahale, inace romske nacionalnosti. Imali smo kurseve za imame tako da sada u Beogradu postoji sedam kvalifikovanih hodza. Na vjerskoj pouci ovih godina bilo je vise polaznika nego ranije. Htio bih posebnu zahvalnost da izrazim Osman efendiji Pekaricu koji je zavrsio Gazi Husrevbegovu medresu i fakultet u Iraku i on bez nadoknade vrsi vjersku pouku subotom. Inace je zaposlen u jednoj firmi. Za mene je najvaznije da vjerski zivot u Beogradu ne samo da nije zamro nego da je znacajno zivnuo.

(AIM) Ejub Stitkovac