KAKO JE SEDMOGODISNJA DJEVOJCICA IZBACENA IZ SKOLE

PO PROPISU SOCIJALISTICNE REPUBLIKE BiH ili KAKO PERO KAZE

AIM, SARAJEVO, 21.05.1996. Lea Uzunovic, sedmoipogodisnja ucenica prvog razreda Katolickog skolskog centra u Sarajevu zadnjih 20 dana ne ide u skolu. Izbacena je iz sasvim (ne)opravdanih razloga, ovisi iz kojeg ugla se gleda. Naime, Lea je u aprilu izostala s nastave 10 dana, predstavljajuci Bosnu i Hercegovinu na Medjinarodnom festivalu djeteta u Ankari, kao clanica djecijeg hora "Princes krofne".

No, kada se vratila na nastavu uciteljica Ivana Berberovic saopcila je malenoj da je otpustena "snagom pravila skole". O tome je, cak, pismom javnosti Leine sugradjane obavjestio i ravnatelj KSC dr Pero Pranjic.

"Odlazak nije predvidjen ni republickim niti skolskim programom. Ravnateljstvo nije moglo opravdati odsustvovanje. Zato smo na sjednici nastavnickoga i odjeljenskoga vijeca donijeli dokument u kojemu se kaze da se smatra da je svaki ucenik koji neopravdano izostane iz skole vise od pet dana napustio skolu", kaze dr. Pranjic.

KSC osim za stroge pridike i nerazumljiva objasnjenja svoga gesta nije spreman ni na savjete ni na sugestije. O tome govore i zvanicni dokumenti. Prvi - opravdanje za odsustvovanje sa nastave za Leu Uzunovic, koje je potpisao osobno ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta, prof. Fahrudin Rizvanbegovic. Drugi je, takodje, zvanican prijedlog zamjenika ministra istog ministarstva Abdulaha Jabucara da se Lei omoguci da u Katolickom skolskom centru zavrsi prvi razred. Ova dokumenta potpuno su ignorisana, bez obzira sto se radi o odlukama najvisih drzavnih organa Federacije. Visim cak i od samog ravnateljstva.

Na sve ovo treba dodati i Molbu za pomoc kojega je Djecija ambasada uputila ravnatelju dr Pranjicu, uzoritom kardinalu monsinjoru Vinku Puljicu, te Ministarstvu obrazovanja. U njoj se, izmedju ostalog, kaze da je "Lea Uzunovic grubo ostecena odlukom o iskljucenju iz skole i da ju je potrebno hitno vratiti u djacke klupe i njenoj uciteljici, kako bi zavrsila prvi razred".

Djecija ambasada upozorava da je rjesenje Katolickog skolskog centra o iskljucenju Lee Uzunovic, u suprotnosti sa svim humanistickim patriotskim i pravnim aspektima. Rjesenje o prestanku statusa ucenika, koje je uruceno roditeljima, poziva se na clan 58. Zakona o osnovnom obrazovanju i to onoga iz Socijalisticke Republike BiH. Takva BiH vise ne postoji, ali njene zakone KSC priznaje. Kada su u pitanju opravdanja ministra Federacije onda se to ne priznaje.

Predstavnici Djecije ambasade uvidom u zapisnik sastanka Zbora nastavnika Katolickog skolskog centra utvrdili su da glasovanja o iskljucenju iz skole Lee Uzunovic nije bilo. Prema rijecima predsjednika Djecije ambasade Duska Tomica, odluku o iskljucenju donijeli su svojevoljno, ravnatelj dr. Pranjic i direktorica Melita Konjevod - Vucetic.

"Ovo je vise od slucaja. Radi se o samovolji i nebrizi o djeci. Lea Uzunovic nije ucinila nista zbog cega bi bila izbacena iz skole", kazao je Tomic na konferenciji za novinare. On je dodao da se direktorica pozvala i na clan zakona koji ne govori da bi se zbog izostanka ucenik morao izbaciti iz skole. Taj clan govori o nedisciplini.

Najodgovorniji ljudi KSC "pokrili" su se odlukom Nastavnickoga zbora. A nitko od nastavnika, pa ni Leina uciteljica nisu radi o tome govoriti. Oni su jednostavno zloupotrebljeni, predstavljeni javnosti kao oni koji su presudili u ovom slucaju. U prilog tomu govori i to da uciteljica Berberovic u slobodno vrijeme radi sa Leom, u njenom stanu prelaze gradivo. Drugacije nije mogla. Lea je krenula u obliznju skolu. No, vise od tri dana nije izdrzala. I nova uciteljica kazala je da se djevojcica jednostavno nije snasla. Bila je odsutna duhom. A kako i ne bi, tek joj je sedam i pol godina, a vec dozivljava nepravde. Sada, prema rijecima njene mame Dijane, pravi sebi vlastitu skolu kod kuce.

"Lea je inteligentno, senzibilno i veoma osjetljivo dijete. Nakon opsrevacija i analiza zakljucila sam da je neophodno Leu vratiti u njen stari razred, njenoj uciteljici, u njenu skolu, zbog negativnih psihickih reperkusija koje se mogu odraziti na buduce formiranje njene licnosti", kaze Mirsada Salman, specijalista za djecije bolesti.

Hoce li i ovaj, vrlo strucan, objektivan i profesionalan nalaz pomoci? Ili treba jos sto-sta dodati? Na primjer, Lea je bila jedini predstavnik KSC na takmicenju u Ankari i vjerovatno jedan od najmladjih. Lea je tri godine pod granatama odlazila na probe hora i po nekoliko kilometara daleko od kuce. Leu je uglavnom vodila tetka jer mama Dijana jednostavno nije stizala. Ona je medicinski radnik, tijekom rata na dezurama u bolnicama, nekada i po pet dana bez prekida. Lea je odlicna ucenica, ona je, recimo i to, pjevala svijetu u ime ranjene, ubijene, protjerane djece BiH.

Djecija ambasada obavjestila je o ovom slucaju Svetoga oca Ivana Papu Pavla II sa molbom da pomogne Lei Uzunovic i ispita odgovornost ravnatelja i direktorice ove osnovne skole.

U znak protesta tijekom vikenda u Sarajevu je, na trgu Djece odrzan koncert. Na njemu je pjevala i Lea. Tog su dana djeca Sarajeva potpisivala peticiju za njen povratak u skolu.

Na redu je i reagiranje zvanicnih drzavnih institucija. Nije dovoljno napisati opravdanja ili dopise. Potrebno je jos ostrije reagirati. Ili mozda i oni iz drzavnih organa, iz nekih samo njima znanih razloga oklijevaju? Recimo i to da djeca bilo gradskih bilo drzavnih funkcionera pohadjaju ovu skolu. Je li to razlog njihove cutnje?

SENKA KURTOVIC