MEDjUNARODNI FIJASKO HRVATSKE

AIM, ZAGREB, 14.5.1996. Nakon sto je mjesecima, a posebno u vrijeme jesenjih izbora, bacao u ocaj opoziciju presudama koje su redovito isle njoj na stetu, Ustavni sud Hrvatske je, kao i u ljeto prosle godine, napravio iznenadjujuci, gotovo sokantan izuzetak. Prosle godine on je skinuo "porez na pornografiju" nezavisnom splitskom tjedniku "Feral Tribune", zbog cega je Tudjman u diskreciji svojih Predsjednickih dvora bjesnio na predsjednika Suda Jadranka Crnica "znate li vi koga ste uzeli u zastitu", a sada je Sud otisao i korak dalje.

Donio je pozitivno rjesenje ustavne tuzbe Zdravka Tomca, predsjednika Skupstine grada Zagreba, koji je trazio da se ponisti odluka hrvatske Vlade o raspustanju toga tijela u kome opozicija ima vecinu. Sud pri tome nije doveo u pitanje pravo Vlade da raspusti Skupstinu kada se zadovolje potrebni zakonski uvjeti, tim vise sto je visemjesecna kriza u Zagrebu izazvana odbijanjem vladajuceg HDZ-a da prepusti vecini u Gradskoj skupstini pravo da konstituira izvrsnu vlast, vec dovela do trule pat pozicije koju je nemoguce rjesiti drukcije osim ponavljanjem izbora (iako bez jamstva da ce HDZ i tada prepustiti vlast u glavnome gradu). Crnicev tribunal samo je reagirao na neadekvatnu obrazlozenost Vladine odluke, koja je drzala da je nepravodobno donosenje gradskog budzeta dovoljan razlog za raspustanje Skupstine, sto je Sud odbacio.

No, u opoziciji nisu imali povjerenja u Ustavni sud da ce skupiti hrabrosti da reagira i na tu notornu pravnicku brljariju, i u prvi mah odustali su od ustavne tuzbe. Poslije dodatnih konzultacija u Udruzi sedam stranaka koje su dobile jesenje izbore u Zagrebu, tuzba je ipak podnesena. Ali ta nagla promjena misljenja poslije je u dijelu opozicije i medju novinskim analiticarima protumacena kao dogovorena igra u kojoj su sigurno sudjelovali Ustavni sud i Tudjman, a mozda i sam Tomac. Sve se, naime, dogadjalo u ocekivanju vijesti iz Bruxellesa, gdje je petnaest sefova diplomacije Evropske unije donosilo neformalnu, ali presudjujucu odluku o primanju Hrvatske u Vijece Evrope. S tim u vezi stvari su se u zadnji trenutak toliko iskomplicirale da je brzo postalo jasno kako ce se prvi put dogoditi da unatoc pozitivnoj odluci Parlamentarne skupstine Vijeca Evrope, Hrvatska ipak nece preci prag najstarije evropske integracije. Ministri su bili misljenja da to treba odgoditi barem do zavrsetka izbora u Mostaru, ako ne i do zavrsnice cijelog daytonskog mirovnog procesa, a bilo je i misljenja da Hrvatska moze biti primljena tek kao prva u "konvoju" gdje ce jos biti BiH i SR Jugoslavija.

Ipak, nijedan od ovih razloga zacijelo ne bi mogao odnijeti prevagu nad odlukom Parlamentarne odluke u Strassbourgu, da iz Hrvatske kao na tekucoj vrpci nisu pocele stizati vijesti koje kao da su mamile EU-ministre da stave veto. Najvise je pozornosti izazvalo vec spomenuto raspustanje zagrebacke Skupstine, koje se dogodilo unatoc tome sto se Tudjman obavezao, u sklopu 21 uvjeta Vijeca Evrope, da ce krizu rjesiti u skladu s demokratskim standardima te evropske asocijacije. Ima misljenja da je Tudjman u takvoj situaciji smatrao najmanje losim to da Ustavni sud ukine odluku o raspustanju Skupstine, sto prakticki ne utjece na tok zagrebacke krize, jer temeljni spor oko konstituiranja izvrsne vlasti u Zagrebu i dalje ostaje, a HDZ uz to dobiva priliku da i dalje, ovaj put u skladu s odlukom Ustavnog suda odgadja izbore, kojih se zbog pada popularnosti ima razloga pribojavati.

No, kako je ubrzo iz Bruxellesa stigla losa vijest o novom odgadjanju prijema Hrvatske, postaje jasno da se Tudjman, mozda prvi put, sasvim preracunao. Dosad je njegova taktika bila da na papiru prihvaca sva medjunarodne obveze, a da ih onda razlicitim proceduralnim i podzakonskim domundjavanjima izbjegne, ili jednostavno ignorira. Sada se cuje da su ministri EU zakazali posebnu sjednicu Ministarskog vijeca bas s ciljem da se onemoguci Tudjmanovo "klizanje kroz prste" - utvrdit ce se precizni rokovi u kojima Hrvatska mora ispostovati preuzete obaveze. Ministri su sigurno imali na umu da je upravo nakon Tudjmanovog prihvacanja 21 uvjeta, zaredalo vise otvorenih faulova od strane hrvatskih vlasti, pocev od nametanja rijeckom "Novom listu" sumnjivog poreza na usluge, zabrane izlazenja tjednika "Panorama", "informativnih razgovora" i dizanja optuznice protiv dvojice novinara "Feral Tribunea", javnog sataniziranja predsjednika Hrvatskog helsinskog odbora Ivana Zvonimira Cicka, prebijanja na javnome mjestu odvjetnika Slobodana Budaka, itd.

Hrvatske vlasti su, istina, odmah zatim nastojale pomesti pod tepih dio nabrojenog, pa je "Novom listu" privremeno skinuta obaveza placanja poreza (do rjesenja zalbe ovog lista), "Panorama" je opet krenula, "Feralu" je stigla neka vrsta stidljive isprike iz MUP-a (ne i skidanje optuznice, koja je pak podignuta uz suglasnost samog Tudjmana). No, tim uzurbanim umivanjem ocito se nije moglo pocistiti sve, a moguce je da se u hitnji zalomilo i ponesto sto vlasti nisu predvidjele ili im se otelo kontroli (spomenuta odluka Ustavnog suda po nekima je donesena bez suglasnosti s Tudjmanom, dakle autonomno, sto moze znaciti da je Sud iskoristio napregnutu paznju svijeta prema Hrvatskoj kao dobar kisobran za sebe, i ukinuo odluku Vlade). U svakom slucaju, Tudjmanov "kozmeticki salon" nije ovaj put funkcionirao kako je on od njega ocekivao i premda je primanje Hrvatske samo odgodjeno, a ne kao dosad odbijeno, to je svakako jedan od najvecih vanjskopolitickih neuspjeha Hrvatske u posljednje vrijeme. On bi mogao pokrenuti i grudu zbivanja u zemlji, iako nije lako predvidjeti u kom pravcu bi dogadjaji mogli krenuti.

Osnovna dilema je koga ce ojacati, a koga oslabiti najnovije odbijanje Hrvatske u Strasbourgu. Kada bi na hrvatskoj politickoj sceni postojao takav raspored snaga, u kome bi nasuprot evrofobicnoj vlasti stajala opozicija koja bi iskreno i uporno zagovarala ukljucenje u Evropu, posljednji dogadjaji zacijelo bi ojacali nju. Tada bi se moglo dokazivati da je Tudjmanova vlast ne samo nesposobna uvesti zemlju u Evropu, nego je i osnovna prepreka tome. No, kako se opozicija i sama krzma oko toga da li Hrvatska ulaskom u Evropu gubi, i koliko, od svoga nacionalnog suvereniteta i idnetiteta, takav rasplet malo je vjerojatan, ili uopce nije vjerojatan. Izglednije je da ce vladajuci HDZ nastojati svim raspolozivim propagandnim sredstvima dokazati, i u tome djelomicno uspjeti, kako je Hrvatskoj ucinjena nepravda. A kada je tako ne treba previse zaliti, stovise treba pokazati da Hrvatska moze naci prijatelje i na drugoj strani.

Istog dana kada je stigla losa vijest iz Bruxellesa, predsjednik Sabora, Vlatko Pavletic, uputio je molbu za uclanjenje Hrvatske u Skupstinu zemalja Sjevernoatlantskog saveza. Premda je u javnosti malo tko cuo da takva Skupstina uopce postoji, Strasbourgu je ocito poslana poruka da ce Hrvatska, ako treba, sasvim zamrznuti ambicije prema Evropi i u cjelosti se osloniti na "zracno saveznistvo" sa SAD-om. Zagreb je ionako posljednih mjeseci pokazao namjeru da zaigra na kartu suprotnosti izmedju Evrope i SAD, mada toliko netakticno i nabusito - Evropa je proglasena nekompetentnom da zastiti vitalne interese Hrvatske - da i time sigurno treba objasniti sadasnju odbijenicu iz najmocnije evropske asocijacije.

Sto je najgore, ovo ocijukanje sa SAD takodjer je posljednih dana donijelo razocarenja. Kada je Mate Granic preletio Atlantik da sudjeluje u radu Foruma za BiH, ondje su ga docekale iste kritike kao i one iz Bruxellesa. Umjesto ocekivanog vanjsko- politickog trijumfa tesko se sjetiti kada je hrvatska diplomacija bila u tezoj situaciji.

MARINKO CULIC