PONOVO "BRATSTVO I JEDINSTVO"

Otvaranje auto-puta Beograd - Zagreb

U pravcu Zagreba posao je automobil madjarske registracije, a ka Beogradu se zaputilo vozilo sa austrijskim tablicama. Kao u stara vremena, negde izmedju, uocena su i kola sa slovenackim tablicama. Oni upuceniji tvrde da su u njima bili gradjani BiH, slovenacki drzavljani.

AIM, Beograd, 8.5.1996.

Ma koliko bio upoznat sa hrvatsko-srpskim naravima i ma koliko se pripremio na mogucnost eventualnog "otezanja" situacije, americkom penzionisanom generalu Zaku Klajnu, sefu Prelazne uprave za istocnu Slavoniju, Baranju i zapadni Srem nije poslo za rukom da u utorak, 7. maja, prikrije znakove nervoze. Iscekivao je duze od pola casa na 111 - om kilometru od Beograda, tacki autoputa gdje prestaje Jugoslavija, a pocinje Hrvatska - dolazak jugoslovenske delegacije na svecani cin, uprilicen povodom ponovnog pustanja u promet saobracajnice, do izbijanja rata poznatije kao auto-put "Bratstvo i jedinstvo".

Jugosloveni su predvodjeni za ovu priliku Zoranom Vujovicem, saveznim ministrom za saobracaj i veze smatrali da mogu kasniti na ceremoniju otvaranja i vise nego sto to ustaljeni obicaji dopustaju, vjerovatno ne nalazeci nekih posebnih (?) razloga za slavlje.

Razloga za slavlje, kako se u pocetku cinilo, nije imao ni Goran Hadzic, odnedavno ponovo u funkciji glavnog predstavnika Srba Sremsko-Baranjske oblasti, koji se nije pojavio na granicnom prelazu Bajakovo, kako su Hrvati nazvali svoje parce granicne zemlje, odnosno Batrovci, kako je naziv srpskog prelaza.

Nesto kasnije istog dana, Goran Hadzic je nasao za shodno da posebnim saopstenjem za javnost obrazlozi svoj izostanak sa ceremonije, objasnisi ga nesporazumom sa pripadnicima jordanskog bataljona UNTAES-a, koji Hadzica i njegovu ekipu nisu propustili do mjesta svecanog presijecanja vrpce. Najavio je zbog tog, kako ga je nazvao - incidenta - sluzbeni protest organizatoru, tj. Zaku Klajnu ciji su saradnici "zaboravili" da stave Hadzicevo ime na listu uzvanika.

Sve te "srpske zavrzlame" nisu se mnogo ticale hrvatske delgacije, ciji su clanovi, koristeci polusatno kasnjenje Vujovica i saradnika bili na usluzi brojnim novinarima, zadovoljavajuci njihovu znatizelju.

Vidno raspolozen zbog "pobjede hrvatskog strpljenja, hrvatskog naroda, hrvatske demokracije i hrvatske slobode", osijecki zupan Branimir Glavas prokomentarisao je otvaranje autoputa "smirivanjem situacije medju susjedima i putem ka definitivnom miru". Nagovijestio je, takodje, ubrzo slobodno kretanje gradjana obiju drzava, prvo uz vize, a potom i bez njih, sretan sto, po njemu "proces normalizacije nasih medjusobnih odnosa ide bolje i brze nego sto su to neki ocekivali". U ovom slucaju "te neke" Glavas je smjestio u svoje unutrasnje okruzenje. Na pitanje novinarke, srpskog porekla, izbjeglice i bivse sugradjanke, sada nastanjene u Vukovaru, da li ce opet biti hapsenja u Osijeku, Glavas je ( u sali, ili u zbilji) odgovorio: "Samo danas necemo, kad ste tu, a sutra..."

Ivan Jarnjak, ministar unutrasnjih poslova Hrvatske, koji nije propustio da izrazi svoje iznenadjenje sto na granici nije zatekao kolege po funkciji iz Srbije i Jugoslavije, pozdravio je ovaj cin vec klasicnom recenicom - ceste su da spajaju ljude - dodavsi da ce rezim prelaska granice i sve okolnosti koje se za to podrazumevaju zavisiti od daljnjeg razvoja odnosa izmedju Jugoslavije i Hrvatske.

Ivica Kostovic, koji je u ime hrvatske Vlade presjekao vrpcu, u ovom cinu prije svega vidi "znak potpune reintegracije istocne Slavonije, Baranje i zapadnog Srema", a tek potom mogucnost obnove ekonomskih i kulturnih veza sa Jugoslavijom. Sef ureda Republike Hrvatske u Beogradu Zvonimir Markovic, koji je medju prvima stigao na granicni prelaz kaze: "Iza ove vrpce je sve ono sto je sada iza nas. Ovo je arterija koja je spajala i koja ce ponovo spajati dva grada, zila kucavica koja ce biti od koristi obema stranama. Glave se polako hlade, polako zato sto smo mi umjesto niz brijeg isli uz brijeg, sto je sporije ali je sigurnije."

U skladu sa nekoliko puta proklamovanom strategijom "korak po korak", Zak Klajn, smatrajuci pitanje auto-puta rijesenim (kao i naftovoda koji je otvoren istog dana u Sotinu) usmjerava paznju novinarima na svoj naredni potez - otvaranje pruge Sid - Vinkovci. Zavrsetak demilitarizacije u istocnoj Slavoniji, Klajn vidi najkasnije do 1. jula ove godine, apelujuci na strpljenje. Zoran Vujovic, u skladu sa manirima koje je pokazao kasneci na ceremoniju otvaranja, kratko dogadjaj ocjenjuje tek kao "ispunjavanje zagrebackog dogovora Granic - Milutinovic, najavljujuci usput pocetak provodjenja i ostalih sporazuma iz marta ove godine."

Nakon petogodisnje pauze, auto-put Beograd-Zagreb ponovo je u funkciji. Kada i da li ce njime ponovo dnevno prolaziti 15 hiljada vozila u oba pravca, pokazace vrijeme. Odmah po otvaranju, vozila su doduse i krenula, ali ona inostrane registracije. Tako je u pravcu Zagreba prosao automobil madjarske registracije, a ka Beogradu se zaputilo vozilo sa austrijskim tablicama. Kao u stara vremena, negde izmedju, uocena su i kola sa slovenackim tablicama. Oni upuceniji tvrde da su u njima bili gradjani BiH, slovenacki drzavljani. Time su ocito i prestale njihove putesestvije po susednim inostranim drumovima, kako bi dosli do svog odredista. Da se ne govori o pojednostavljivanju komunikacija izmedju gradjana dveju drzava rastavljenih ovim valjda okoncanim ratom...

(AIM) Milka Ljubicic