DjUKANOVIC OTKRIVA AMERIKU

Kosmarni americki san

text:

Druga posjeta crnogorskog premijera Mila Djukanovica Americi u svega sest mjeseci, razlog je sto su se u Beogradu opet upalile crvene lampice. Nije jedino u pitanju zavist onih koji ne mogu dalje od Rumunije, niti "zapadnije" od Kine. Ponovo su na nogama krugovi koji i u novom Djukanovicevom djiru vide opasnost od samostalnih koraka Crne Gore, sto u losijoj varijanti po njih nagovjestava razlaz federalnih partnera.

Takvim je strijepnjama dao za pravo i crnogorski premijer, mnogo vise svojom retorikom, nego konkretnim cinidbama kojima bi pokusao realizovati ranija prijeteca obecanja o kontriranju beogradskim opstrukcijama. Naime, posjeta Djukanovica Sjedinjenim Americkim Drzavama zvanicno je najavljena kao "nastavak politike normalizacije i intenziviranja odnosa Crne Gore i SAD, kao i diplomatske ofanzive pokrenute prosle jeseni". Doda li se svemu Djukanovicev jesenji nagovjestaj da ce "u slucaju da prijem SRJ u medjunarodne institucije bude blokiran politickim zatezanjem Beograda, Crna Gora pokusati da dobije inostrane kredite precicom", eto razloga da se povjeruje kako je "katastroficna" vizija sudbine srpsko - crnogorske federacije sasvim blizu.

Kada se jos zna da je posjeta utanacena samo dan nakon propalih pariskih pregovora guvernera NBJ Dragoslava Avramovica sa MMF, onda nije bezazleno zvucala ni najava kako ce crnogorska delegacija u Americi "uspostaviti poslovne kontakte sa medjunarodnim finansijskim institucijama i americkim firmama radi finansijske potpore razvojnim programima crnogorske privrede i jacanja bilateralne privredne saradnje". Naknadna informacija iz Vasingtona u kojoj je Djukanovic nagovijestio da ce biti "razmotrene mogucnosti da Crna Gora, ukoliko to bude potrebno, direktno stupi u finansijski aranzman sa MMF i Svjetskom bankom" unijela je u domacu javnost novu pometnju, ali i nevjericu.

Otkuda takvi nagovjestaji kada se zna da pravila medjunarodnih finansijskih institucija jasno govore da one stupaju u aranzmane jedino sa suverenom drzavom i centralnom bankom, pitali su se mnogi koji u prvi mah Djukanoviceve izjave nisu protumacili jedino kao novu hranu za nezavisnosti naklonjeni dio crnogorske javnosti. I jesu li zaista Djukanoviceve price o "precicama" i najave kako "Crna Gora nece cekati Beograd" imale pokrice u nekim tajnim dogovorima sa Amerikancima, uvijek "spremnim" da suze projektovane ili postojece granice "srpstva"?

Nisu u prilog Djukanovicu isle mnoge cinjenice koje je, htio to ili ne, morao vec na startu prezentirati svojim domacinima koji su posjeti dali tek poluzvanicni" tretman. Oblast stranih ulaganja koju regulise savezno zakonodavstvo, recimo, ne samo da u medjuvremenu nije korigovana, vec je preduzeto gotovo sve da se, posebno Crnoj Gori, onemoguce razvojne perspektive. Iako je na tom planu jos u oktobru crnogorski premijer obecao "cinjenje pritiska radi eliminisanja sporosti", sve je okoncano jedino prenosenjem preostalih drzavnih ingerencija Crne Gore u Beograd.

Tesko je Djukanovic domacine mogao obradovati podatkom o radikalnoj privatizaciji privrede i slicnim iskoracima od Srbije u situaciji kada je poznata sklonost federalnog partnera ka marksistickoj dogmi, drzavnom vlasnistvu i politickoj represiji. Jos se manje mogao pohvaliti napretku u ispunjenju politickih zahtjeva koji su postavljeni pred zajednicku drzavu, kakvi su u prvom redu problem Kosova, uspostavljanje ljudskih prava, saradnja sa Haskim sudom ili medjusobno priznavanje bivsih YU republika.

Ipak, premijer male Crne Gore, prema informacijama iz Vasingtona, docekan je na veoma visokom nivou, a primljen je u gotovo svim vodecim drzavnim i finansijskim institucijama. Sasvim je, naravno, drugo pitanje sta je tamo mogao cuti i napokon, sta od svega u torbi odnijeti kuci.

Vrlo je vjerovatno da je Djukanovicu na pocetku, uz pohvale za "crnogorski model privatizacije" i "prepoznatljivu politiku Crne Gore", ali, vrlo brzo crnogorski premijer se suocio i sa neprijatnim pitanjima vezanim za grijehe zvanicnog Beograda u stilu: "sta znaci uklanjanje guvernera Avramovica sa mjesta sefa pregovaracke ekipe sa MMF i Svjetskom bankom" ili "znaci li to da SRJ odbija ponudu kojom joj je bio omogucen pristup tim institucijama"? I upravo u tim trenucima, trudeci se da odobrovolji dobro informisane domacine, Djukanovic je polagano poceo padati u zamku, dajuci za pravo onima koji su njegovu posjetu Americi vidjeli kao vjestu reziju smisljenu u Beogradu, kojom bi mladi i poletni crnogorski premijer samo prokrcio put novim pregovorima Savezne vlade i MMF. Naime, dugo je trajalo njegovo ubjedjivanje kako je u Beogradu "u toku postepeni proces kao proizvod naseg pritiska da se napuste bespotrebne i iracionalne dileme o kontinuitetu". Pravdajuci cak i smjenu guvernera Avramovica, kome je, gle cuda, samo dan ranije dao javnu podrsku, Djukanovic je izrekao mudrost "kako u sustini nije vazno ko ce predvoditi delegaciju SRJ u daljim pregovorima, vec je vazno da se prihvati platforma za obnavljanje odnosa".

Kockice mozaika su se sklopile kada je, nekako u isto vrijeme, guverner Avramovic u Beogradu, (uz zahvalnost Djukanovicu zbog podrske) rekao kako je i sam primjetio da "vlast u Beogradu priprema otopljavanje odnosa sa MMF". Uslovi koji su u Parizu nametnuti zahtjevom o sukcesiji, precizirao je Avramovic, bili su samo za unutrasnju upotrebu, a Beograd ce uraditi sve sto treba da sklopi ugovor sa Fondom, ali "da to uradi neko drugi a ne Avramovic". Guverner je tom prilikom iznio uvjerenje kako je postavljanje Zebica na njegovo mjesto, a "mozda i odlazak Djukanovica u Vasington, smisljeno upravo zbog toga"!

Ipak, da se stvari ne odvijaju pozeljnim tokom, priznao je Djukanovic vec nakon prvih razgovora u Vasingtonu. Obracajuci se crnogorskoj javnosti podstredstvom kamera WTN (cijeg je izvjestaca, valjda nemajuci povjerenja u domace, opet odveo u Ameriku), premijer je priznao kako SAD fakticki nisu ni suspendovale sankcije prema Srbiji i Crnoj Gori. Dan kasnije, otisao je korak dalje i ustvrdio kako "u sjedistu MMF nema ni traga nagovjestaju da ce delegacija ove kljucne medjunarodne monetarne institucije doci uskoro u Beograd na pregovore".

Kada je konacno uvidio da je vrag odnio (beogradsku) salu, Djukanovic se ponovo okrenuo adutu zvanom Crna Gora i apelovao na domacine da "ne gube vrijeme sa Beogradom". Pozvao ih je da u Crnu Goru posalju tehnicke misije, upoznaju se sa situacijom i realizuju ponesto od projekata koji su dobili podrsku Amerikanaca. Dobro obavijesteni izvori tvrde kako je Djukanovic dobio obecanje da ce se na tom planu "nesto uciniti". Sto se tice pravila da finansijske institucije sklapaju ugovor jedino sa centralnom drzavom, zanimljivo je tumacenje guvernera Avramovica koji je taj problem donekle relativizovao. "Te asocijacije su pragmaticne - rekao je - i pripremaju teren za buduce odnose sa nekim drzavama. Tako i americke finansijske organizacije imaju poseban odnos prema nekim federalnim jedinicama". Avramovic je dodao da je takav odnos prema Crnoj Gori postojao i u vrijeme sankcija i da medjunarodna zajednica "razmislja unaprijed".

Takvi signali, uz nesumnjivu podrsku Djukanovicu za vodjenje ekonomije, svaki put kada bi dosli na teren politike, udarali bi u hridi neumitne istine da Crna Gora zivi u zajednickoj drzavi sa Srbijom. Uzalud je Klintonov spoljnopoliticki savjetnik dokazivao kako zna po kojim se kriterijumima vodi politika u Podgorici. Njegovo "ali" ticalo se svega onoga sto visi o vratu srpskog predsjednika Slobodana Milosevica, a sto su prethodni uslovi za saradnju sa Beogradom, pa time i Crnom Gorom. Dok god poteze vuce po nalozima sa Dedinja, shvatio je Djukanovic, od pomoci Crnoj Gori i njenog otvaranja prema svijetu nece biti nista. Ipak, da ne bi ostao potpuno praznih saka, ali i da bi odobrovoljio domace skeptike, dobio je premijer obecanje kako ce se u Crnoj Gori uskoro pojaviti banka "Solomon brothers", aluminijski koncern "Kaiser", konzorcijum "IHC", proizvodjac piva "Budwaiser", "Pepsi cola", kao i predstavnici Njujorske berze. Izdjejstvovao je, navodno i kupovinu tri polovna "boinga" za crnogorsku avio kompaniju koja ce uskoro pokusati da parira samovoljnom "JAT-u".

Nisu, ipak, svi odusevljeno docekali premijera kada je sletio na crnogorsko tlo. Naprotiv, mnogo je vise onih koji mu spocitavaju da je i ovom prilikom bio prethodnica Beograda, pa cak i da je u Americi pripremao teren za dane kada vise ne bude u politici. Tako Dr Novak Kilibarda kaze da ce njegova Narodna stranka "vjerovati samo u ono sto se ostvari prije izbora...Svako obecanje u stilu bice dogodine, bice za godinu, aproksimacije su u koje mi ne vjerujemo".

Zoran Ljumovic, sef poslanicke grupe Liberalnog saveza u crnogorskom parlamentu kaze da je Djukanovic, "cim je ugledao Podgoricu zaboravio na sve sto je rekao ili cuo u Americi i za domacu javnost odrzao ideolosku besjedu u kojoj je pokusao da spoji kineski i korejski sistem sa Njujorskom berzom, potvrdjujuci potpunu podudarnost vladajucih stranaka u Srbiji i Crnoj Gori". Slicno razmislja i predsjednik Kluba poslanika Socijaldemokratske partije Zarko Rakcevic kada kaze da je Djukanovic u Americi "prezentirao onu drugu, alternativnu, modernu Crnu Goru. Medjutim, cim se vratio na domaci teren, nastavio je sa onom pricom da se ne razlikuje od dogmatske politike koja se vodi u Beogradu, politike koja govori o etatizaciji, o zatvorenoj privredi, koja ne uvazava ljudske slobode i gradjanska prava".

Samo sto je premijer Djukanovic prespavao u Podgorici, na udarnim stranicama "Nase Borbe" pojavio se intervju naslovljen sa "Idemo naprijed, ne cekamo Beograd". Ponovo ce se, zna to dobro Djukanovic, uznemiriti poznati "patriotski" krugovi u Beogradu i Podgorici, a to njemu i njegovoj partiji savrseno odgovara. Uostalom, na podjeli uloga tipa "Djukanovic - Crnogorac", "Marovic - Srbin", a "Bulatovic oboje po malo", ta politika vec sest godina Crnu Goru drzi pod DPS-om, odnosno Milosevicevom SPS, dajuci joj na kasicicu jedino po neki Djukanovicev verbalni nagovjestaj da je Mediteran blizi od Sumadije. Oni koji znaju da u politici mnogo vise od namjera i lijepih rijeci ulogu igra cinjenje, shvatice da Djukanovic nema mnogo aduta u rukavu. Naprotiv.

Nebojsa REDZIC

AIM Podgorica