SARAJEVSKE BATINE
MEDjUVJERSKI INCIDENT ILI ODRAZ KULTURE "NOVIH" SARAJLIJA
AIM, SARAJEVO, 29.04.1996. Pocetak manifestacije "Festival of India", koji je u Sarajevu zapoceo tokom proteklog vikenda zavrsio je doista krvavo. Naime, u blizini dzamije u centru Sarajeva, ulica Ferhadija, fizicki je napadnuta grupa pripadnika sekte Hare Krsna. Prema podacima koji stizu iz sarajevskog Centra sluzbi bezbjednosti, u tuci je ucestvovalo preko stotinu ljudi (!) a rezultat je par tesko povrijedjenih, i na desetine lakse.
U sarajevskoj carsiji, medjutim, prema pricama onih koji su tucu vidjeli, postoje dvije verzije dogadjaja. Po prvoj, pripadnici sekte Hare Krsna medju kojima je bilo i stranaca, brutalno su napadnuti od strane veceg broja ljudi koji su izlazili iz dzamije Ferhadije, uglavnom mladjih. Navodno, sporno pitanje nakon kojeg je tuca pocela bilo "Ko im je taj Hare? Jel' musliman il nije?" U "bliskom kontaktu", u kojem su izmedju ostalog sijevali i nozevi, polomljeni su okolni izlozi, a na "popristu bitke" ostali su u totalnom knock-downu engleski drzavljani Toren Willson i Gary Willson, jedan Australac i jedan djecak iz Konjica, svi pripadnici pokreta Hare Krsna. Nakon, doduse, zakasnjele intervencije organa Ministarstva unutrasnjih poslova BiH, povrijedjeni su prebaceni u bolnicu, i prema rijecima ljekara, nisu u zivotnoj opasnosti. Dvojica su odmah pustena, dva strana drzavljanina su jos uvijek u Univerzitetskom centru "Kosevo", ali o dogadjaju ne zele razgovarati.
Druga verzija ukratko bi glasila ovako: pripadnici spomenutog pokreta defilirali su u tradicionalnoj povorci kroz grad, igrali su, pjevali i znatizeljnicima dijelili kolace. Negdje kod dzamije u ulici Ferhadija, bez ikakvog razloga dva pripadnika Hare Krsne napala su mladice koji su izlazili iz dzamije poslije dzume. Ostatak ove price uglavnom se slaze sa prvom, samo sto u ovom slucaju vjernici islamske vjeroispovjesti nisu bili ti koji su tucu zapoceli. Zahvaljujuci makar i zakasnjeloj akciji, pripadnici MUP-a i CSB-a uhapsili su cetvoricu od petorice vinovnika sukoba, kojima je odredjena i mjera pritvora. Interesantno je da se kasnije ispostavilo da tucu nisu ni zapocele Sarajlije, vec momci koje domicilno stanovnistvo zove "dosljaci", (prijemcivi naziv za ljude koji su se silom prilika nastanili u Sarajevo, a rodjeni su u drugim, manje urbanim regijama).
Suvisno je i pominjati koliko je ljage ovom lijepom gradu, ali i njegovim stanovnicima nanijeo sukob u centru grada ispred dzamije Ferhadija. I ne samo gradu i stanovnicima, vec i samoj drzavi Bosni i Hercegovini. Pa, zar sami ne tvrdimo i to uporno, da smo mi drzava tolerancije, multi, multi, multi... drzava, kakvih je i u svijetu vrlo malo.
Bilo kako bilo, pripadnici sekte Hare Krsna, ovaj dogadjaj ne zele da povezu sa dobrim ljudima iz Sarajeva, jer kako su za AIM rekli u telefonskom kontaktu, to je bio izgred "losih momaka" i nista vise. Osim toga, nastavit ce sa svim svojim planiranim aktivnostim.
Vecina Sarajlija smatra da do tuce nije smjelo doci, jer upravo je ovim cinom svijet donekle dobio potvrdu da je pricanje o vjerskoj i svakoj drugoj toleranciji u Bosni i Hercegovini, samo "mlacenje prazne slame", te da smo ustvari jedno veliko "fundamentalisticko selo" i nista drugo. Jer, vjerovatno niko nece uvaziti rijeci jednog rodjenog Sarajlije koji je, nakon iscitavanja imena uhapsenih, reagovao onako kako bi to ucinio i bilo koji drugi Sarajlija: "Pa, niti jedan od njih nije rodjen ovdje!" Svi iszgerednici dosli su iz opcina Sabici, Bugojno, Foca ili Gatici, a vec visegodisnji sukob ruralnog i urbalnog (ovdje se to klasificira podjelom na "papke i raju") rezultirao je tvrdnjom da "papci" neshvataju da im njihova vjera, a u ovom slucaju Islam, nalaze da se pridrzavaju svoje, a tudju vjeru da postuju, kako pise u Kur'anu. Tek informacije radi u pritvoru su: N.A. ('67) rodjen u Humu, SO Bugojno, R.H. ('68) rodjen u Kisljaku, A.F. ('73) rodjen u Sabicima, SO Foca, K.C. ('73) rodjen u selu Gatici, SO Kalinovik i H.Z. ('71) cije mjesto rodjenja nije poznato javnsoti.
Ovdje se takodje smatra da je Islamska vjerska zajednica BiH umjesto sutnje, koja se u ovom slucaju smatra tihim priznanjem, trebala reagovati i ograditi se od huliganskog ponasanja i divljanja njenih, nazovi, vjernika. Sutnja Islamske vjerske zajednice omogucila je ionako brojnim neprijateljima BiH mnostvo dokazanog i propagandnog materijala kojim ce bombardovati svaki pokusaj dokazivanja Bosne kao multietnicke i multireligijske zajednice u kojoj se moze zivjeti zajedno i bez bojazni od postojanja gradjana drugog reda ukoliko ne pripadaju jednom od tri vecinska naroda.
Dio odgovornosti za tucu ispred dzamije Ferhadiji u istoimenoj ulici, cini se, snose i bosanski mediji. Zabavljeni oko vodece tri religije u BiH, oni nisu uocili, ili nisu htjeli, da je u posljednjih desetak godina pokret Hare Krsna, bas u Sarajevu ali i diljem Bosne i Hercegovine, stekao mnogo pristalica, te da ta sekta postaje jedna od brojnijih vjeroispovjesti na ovim prostorima. Da je slicna informacija u domacim medijima postojala do ovog sramotnog incidenta u Ferhadiji ulici usred Sarajeva, najvjerovatnije, ne bi doslo.
Na koncu, sudski organi ne bi smjeli zatajiti i krivci bi morali biti odgovarajuce kaznjeni. Tek nakon toga Sarajevo ce izgubiti hipoteku grada nasilja i straha, sto ovaj grad nikada nije bio.
NERMINA MUJCINOVIC