TUDjMAN JE TAOC SVOJE DESNICE

AIM, ZAGREB, 29.4.1996. Nakon sto je hrvatski predsjednik razgovarao prije petnaestak dana sa Stipom Mesicem, svojim nekadasnjim najblizim suradnikom, a sada predsjednikom Hrvatskih nezavisnih demokrata, stranke koja je nastala od HDZ-disidenata u proljece 1994. godine, pojavile su se brojne spekulacije, sve dotle kako se Tudjmanov "najdrazi hadezeovac" vraca kuci. Neki analiticari, a zanimljivo je da su u tome prednjacili oni iz drzavnog "Vjesnika", cak su, pogotovo kad se Tudjman sastao sa predsjednikom HSS-a Zlatkom Tomcicem, a potom i odvojeno sa puckim tribunom Josipom Pankreticem, najavljivali i mogucnost koalicijske vlade. Predsjednik HDZ-a Zagreba Zlatko Canjuga tvrdio je da ce Pankreticeva grupa unutar HSS suradjivati sa HDZ-om, sto je odmah demantirano.

Sam Mesic ce kasnije priznati da mu je susret sa Tudjmanom dobro dosao da se izvuce iz anonimnosti i osvoji malo vise medijskog prostora, ali da je najveci utrzak iz ovih razgovora inkasirao sam Tudjman, jer su mu oni posluzili da disciplinira svoje neposlusne desnicare, a istodobno pokusao je unijeti razdor u Udrugu sedam stranaka, te testirati teren. Mesic je u pocetku izjavljivao kako je to bio jedan srdacan razgovor na kojem je potpisan pakt o nenapadanju, da bi se postepeno u brojnim izjavama i intervjuima vratio na svoje izrazito kriticke pozicije prema bivsoj stranci. Zasto?

MESIC: U vrhu HDZ-a postoje one snage koje nisu nista naucile o demokratskim pravilima igre i koji su optereceni jednostranackim sustavom. HDZ je smjenio CK, koji je sa Socijalistickim savezom bio pokret i zeli sada nametnuti ista pravila igre. Dok sam bio u HDZ-u meni je bilo neizdrzivo kada sam vidio da te tendencije sve vise jacaju. Zato sam ga i napustio, napustio sam i sve svoje pozicije u vlasti, jer ja takvo visestranacje nisam razumio. A pogotovo da je netko tko pripada drugoj stranci neprijatelj cak i drzavi. Razgovor s Tudjmanom iskoristio sam da mu kao stari suradnik, ukazem da je pogresna njegova koncepcija kako su sindikati, opozicija, dinamovci i drugi protiv hrvatske drzave. Pokusao sam da prestane ta kampanja, a mozda sam i djelomicno uspio, jer vidim po zadnjem Tudjmanovom istupanju da ne spominje toliko neprijatelja kao sto je to cinio prije. A sto se tice subjektiviteta nase stranke tu se nista posebno nece mijenjati, a ja niti imam poziv niti zelju da se vratim u HDZ, jer to bi znacilo iz jedne profilirane stranke vratiti se u jedan neprofilirani pokret.

AIM: Zasto se Tudjman od pocetka stvaranja HDZ-a tako jako oslonio na najradikalniju desnu struju u kojoj ima i neskrivenih ustasa?

MESIC: To je i za mene jedno veliko pitanje i na njega nisam ni sam sebi odgovorio. Upravo unutar HDZ-a pokusavao sam da ojacamo demokratske snage i tendencije. Medjutim, moram reci da sam tu bio nemocan i da su te sile kojima se priklonio Tudjman bile jace od mene i onih snaga koje sam ja predstavljao. Zasto je to ucinio? Ocito je da je htio hrvatsku drzavu pod svaku cijenu, ali je htio u toj hrvatskoj drzavi imati i vlast i poziciju koju je na kraju i izborio. Ali postao je i taoc tih snaga na koje se oslonio. Uz to on je imao krivu ocjenu da svijet zeli podjelu Bosne izmedju Srbije i Hrvatske, pri cemu bi Muslimani (ono sto ih ostane) ostali manjina i na srpskoj i na hrvatskoj strani. Buduci da je svijet dosta mirno promatrao sve te brutalnosti Milosevica koji je zelio ostvariti veliku Srbiju, pretpostavio je da bi, ako se vec stvara velika Srbija, bilo dobro da nesto u tome profitira i Hrvatska. Za to se oslonio na ove ekstremne snage za koje je smatrao da ce mu biti prijatelji u ratu, a poslije rata da ce ih uspjeti neutralizirati. Sad se vidi da je to bila kriva racunica i Tudjman sada pokusava naci balans, pa je vjerojatno i to jedan od razloga zasto je razgovarao sa opozicijom, jer je zelio navjestiti kako moze dobiti protuuteg. Jednom rjecju on pokusava zadrzati vlast, ali i zaustaviti retrogradne snage u HDZ-u.

AIM: Da li je u toj funkciji i ovaj intervju, koji kao da je pao s neba, jer nema nikakvog posebnog povoda, u kojem Tudjman tvrdi da je Tito najveci hrvatski politicar, u kojem se na nesto drugaciji nacin, iako sa puno nelogicnosti, govori o antifasizmu, o NDH i Pavelicu, i u kojem se direktno prozivaju clanovi njegove stranke zbog nerazumijevanja povijesti?

MESIC: Mislim da da. Svjestan je da u Evropi nece proci naslanjajuci se na NDH, sto su neki vjerovali da ce uspijeti vremenom nametnuti. Nisu mogli Japan, Njemacka i Italija izgubiti rat, a da ga NDH dobije. To je izvan pameti, ali u nekim ludim glavama takav koncept postoji. Ne moze se Tudjman stalno pozivati na Ameriku, a to mu je postala stalna postapalica, a ta ista NDH je navjestila rat Americi. Svakako da on zeli dobiti novi image.

AIM: Kad vec spominjete Ameriku, evidentno je, posebno po onome sto radi i izjavljuje ministar Susak, da se Hrvatska okrece Americi, a nije li naivno da ti je glavni saveznik tamo negdje preko oceana, a istodobno nemas prijatelja u Evropi kojoj pripadas, ili gdje geografski spadas?

MESIC: O Susku kao politicaru nema smisla govoriti. Ne bih se upustao u njegova profesionalna zaduzenja, ali o njemu kao politicaru najradije ne bih uopce govorio, jer nije politicar. Njegove izjave ne bih uopce komentirao.

AIM: Ali, ocito je da je Susak samo Tudjmanov glasnogovornik, jer kako drugacije shvatiti nedavni Tudjmanov napad na Kinkela, koji navodno u Bonnu okuplja opozicione prvake da bi srusili vlast u Hrvatskoj?

MESIC: Na ovaj nacin odredit se prema jednom ministru vanjskih poslova i to drzave s kojom smo u privredno najjacim vezama, a koja nas je uz to medju prvima priznala, politicka je nepismenost. Jer samo veza sa Njemackom, sa Evropom, moze revitalizirati hrvatsku drzavu. Vezivanje na Ameriku moze biti sentimentalno, moze znaciti mnogo u obrambenom smislu, ali u privrednom smislu traziti rjesenja izvan Evrope, po mom misljenju, nisu potezi ozbiljnih politicara.

AIM; Hrvatska je nedavno primljena u Vijece Evrope, nakon cega u javnosti, ali ni u politici nije bilo neke velike euforije. Nije li taj potez Evrope bio i znak da ona zeli potaknuti demokratske procese i da je ucinjena greska sto Hrvatska nije primljena i ranije?

MESIC: Pa, upravo to. jer ulazak u Evropu nije sistem spojenih posuda, pa ce sada dolaziti kapital u Hrvatsku a mi cemo ga krcmiti na nacin kako se to nama najbolje svidi. To znaci i trazenje evropskih standarda i kriterija, a onda to znaci i slobodu medija, promocija demokracije, funkcioniranje pravne drzave u kojoj je covjek najveca vrijednost. To je sasvim nesto drugo od onoga kako to neki zamisljaju: dobiti evropski kapital, a vladati se paragvajski.

AIM: Kad vec spominjete paragvajski nacin vladanja, "zagrebacka kriza" je pokazala da HDZ ni u primisli ne zeli prepustiti vlast ni onda kada izgubi izbore. Sto bi se dogodilo da HDZ izgubi izbore na nacionalnoj razini?

MESIC: Ja spadam u one koji su prisustovali primopredaji vlasti. Sve je to bilo na najvisoj civilizacijskoj razini. Upravo taj nacin predaje trebao bi svima posluziti kao primjer da demokracija pokazuje svoju velicinu ne kod uspostave nego primopredaje vlasti. Da li ce se to dogoditi kada HDZ izgubi izbore to cemo vidjeti. Volio bih to dozivjeti i da to bude vec na slijedecim izborima. Mi nemamo demokratskih tradicija, pa je mozda dobro da u pojedinim gradovima dodje do smjene vlasti da se HDZ navikne na to da nije on jedini koji je cuvar hrvatske drzave. Ovo sto se dogadja u Zagrebu opasno je upozorenje, ali izlaskom u Evropu i snazenjem opozicije, pogotovo jacanjem onih snaga koje shvacaju da moraju suradjivati, zaustavit ce se ta tendencija u HDZ-u koja smatra da ce, ili izbornim makinacijama, ili represivnim aparatom, zaustaviti nesto sto je neminovno.

GOJKO MARINKOVIC