DRZ'TE OPOZICIJU

Predizborna propaganda vladajuce stranke vec krenula

Tekst:

Crnogorsku drzavnu televiziju tradicionalno krase dvije vrline: mudrost i hrabrost. Za treniranje junackog drzanja, iskustvo je pokazalo, najpodesnija je opozicija. Blize se izbori

• razigrava srce u junaka. U glavnom Dnevniku, vikendom, vec su pocele pokaze vjezbe o dostognucima savremenog montazerstva. Tu, poslije obrade, vodje srpski usmjerene Narodne stranke ispadaju rusitelji SRJ, i skoro borci za suverenu Crnu Goru, liberali nadmeni praznoglavci, a nasuprot njima, probrane glave DPS - Ciceron do Cicerona.

Umije drzavna televizija i anticki mudro da zasuti kad nalazu visi interesi. Crnogorska je javnost tek preko Radija Slobodna Evropa onomad saznala da je RTV Srbije na svom drugom kanalu ukinula dnevnik TV Crne Gore. Mjera predostoznosti preduzeta je posto se pokazalo da u sporu guvernera Avramovica i srpskih vlasti, ovdasnje sredstvo informisanja ne zauzima ispravne stavove. Objavljivana su reagovanja opozicionih stranaka koje listom podrzavaju Avramovica, a premijer Djukanovic je cak iz Amerike, gdje sluzbeno boravi, odaslao poruku kako je vrijeme da se prekrate jalove diskusije oko kontinuiteta i da ce Crna Gora, ako ne bude druge, stati pred salter MMF-a. Nije lako najvaznijima u televiziji: da ne vide sta im se desava ne mogu; da se razjunace i o nemilom slucaju obavijeste svoje gledaoce - ni to ne ide. Zato su izabrali: branice se sutnjom.

Nije im prvi put. Za vrijeme "Bljeska" hrvatske vojske u zapadnoj Slavoniji, na crnogorskoj televiziji potkradale su se informacije koje bi po procjeni centralnog nacionalnog komiteta mogle da "uznemire javnost" i dnevnik je uredno uklonjen s srpskog medijskog podneblja. Slucaj je prosao neprimijeceno. Ovaj put u unutrasnje poslove DPS i SPS umijesala se opozicija. Glasnogovornik Narodne stranke Zelidrag Nikcevic racuna da su razlike izmedju srpske i crnogorske televizije ogromne - kao izmedju smrtne kazne i dozivotne robije. "Izmedju Beograda i Podgorice funkcionise svojevrsna medijska perverzija. U Beogradu rado gledaju crnogorski TV dnevnik, jer se tu pojave dvije tri opozicione recenice. Zamislite samo koliko je jaka vlast koja se ovako brani", kaze Nikcevic. Lider socijaldemokrata Zarko Rakcevic ne tuguje sto TV dnevnik iz Podgorice ne ispunjava Miloseviceve standarde i precizira sta bi mu bilo po volji: "Kad bi barem vlast u Crnoj Gori imala kurazi da reciprocno ukine one beogradske specijalne emisije kojima se zaludjuje crnogorski narod". Vodja liberala Slavko Perovic objasnjava: "Ovo je samo jos jedna barijera koja se namece Crnoj Gori od strane Beograda, jos jedan u nizu dokaza da ova federacija ne moze funkcionisati. Crna Gora i Srbija se konacno moraju konstituisati kao nezavisne drzave, pa tek onda da saradjujemo i gradimo buducnost". Vladajuca partija, sigurno zbog naklonosti prema autonomnosti novinarskih poslova, nije se glasnula. Imace kad. Ima znaka, siri se glas po ovdasnjoj televiziji, da ce sankcije, radi svake eventualnosti, trajati ili biti na mahove uvodjene sve do zavrsetka izbora.

Ispred sluzbene Crne Gore, odresitim reagovanjem oglasila se "Pobjeda". Autor, po vlastitom priznanju "Jugosloven po opredjeljenju", opasno se razljutio na rukovodstvo RTS, i otvoreno priznao da mu sve to "mirise na 1918 godinu, kad je Pasic u Parizu ubjedjivao velike sile da su Srbija i Crna Gora jedan narod i jedna drzava". U skladu s herojskom tradicijom tekst je objavljen u pismima citalaca - ime i prezime poznato redakciji.

U tuznoj prici o embargu na crnogorski TV dnevnik najvaznije je dosljedno pretvaranje sluzbene Crne Gore kako se, eto, ne dosjeca o cemu je rijec. Kad je svojevremeno kod Prijepolja zaveden embargo na kvasac za hljeb, krastvce, prasice i ostale strateske produkte, predsjednik Bulatovic je drzavnicki razotkrio pozadinu: kriva je birokratska trapavost. Sudbina TV dnevnika je

• repriza. Stvari u medjuvremenu samo postaju zanimljivije. Izborna kampanja je davno krenula. Vladajuca DPS ozbiljno racuna kako ce ubijediti vecinu da su u Dejtonu ostvareni njeni drevni miroljubivi ideali, kako je Crna Gora apsolutno ravnopravna graditeljka SRJ, i kako odmah poslije nove pobjede pocinje - bolji zivot. Tako komplikovana operacija tesko je i zamisliva ako drzavni mediji ne budu znali svoj dug. Zna vlast - zna i opozicija. Vec dvije sedmice, na preskoke, u republickom parlementu poslanici debatiraju o raznim cudesima sto ih proizvode drzavna glasila.

Povod dugometraznom okupljanju narodnih izabranika dale su najace opozicione stranke - narodnjaci i liberali - prjedlogom da se prepravi Zakon o informisanju. Intrevencije nijesu sudbinske prirode i u sustini se radi o preciziranjima koja bi omogucila opozicji da cesce na dnevni red u parlamentu metne drzavne medije. Ne boji se vlast rezultata glasanja vec jedino stete koju joj moze nanijeti sama rasprava. Skupstinska zasjedanja direktno prenosi televizija i tu poslanicima vladajuce partije niko ne moze da pomogne. Drzavno novinarstvo je, za posljednje cetiri godine, proizvelo tone dokaza o miroljubivim ambicijama DPS-a prema komsiluku, tako da opozicija za svjedoka ne mora potezeti nezavisnu stampu. Bulatovic i njegovi su izabrali finu strategiju: kad liberali i socijaldemokrate zapodenu kavgu, sta je i kako je bilo oko ratovanja i miroljubstva, vladajuci deputati organizuju sebi svestran drustveni zivot: otkrivaju nove detalje na svojim pertlama, dotjeruju kravate, zadube se u novine, osmatraju prirodne ljepote skupstinskog zdanja. Jedino ih mikrofon, kao sprava gdje bi se nesto moglo i progovoriti u odbranu, ne privlaci.

Narodnjaci su druga prica. Mozda zato sto su stari ratni drugovi, vlasti se s njima ambicioznije upustaju u debatu. Sto izgube u direktnom kontaktu namiruju na razne nacine. Prostim okom se vidi: u sezonskom lovu na opoziciju najcesca meta drzavnih medija je tim profesora Kilibade. Narodnjaci su po potrebi sluzbe i previse i premalo Srbi, i izdajnici Crne Gore i saveznici liberala u rusenju SRJ; u svasta ih obrecu. Pojava se moze tumaciti na razne nacine, a nesto je ocigledno: u DPS racunaju da se najozbiljnije uskomesao dio baze koji im je davao povjerenje zbog odanosti srpskim poslovima preko Drine. Okolo se sire i glasovi da vrh vlasti u potaji sanja suverenu Crnu Goru, pa s tom inspiracijom raskrscava odnose s dr Kilibardom. Za tako tesku optuzbu premalo je dokaza.

Iskustvo pokazuje da vladajuca partija najbolje posluje u opstem metezu: tu se posebno ispoljava njen dar da spaja razne
kontrasti. Ako narastaji jednom budu istrazivali sta se to potkraj vijeka desavalo s casnim im precima o jadu ce se zabaviti. Samo za ilustraciju: vazeci Zakon o informisanju je sasvim pristojno stivo. Ko nije odavde tesko moze i pomisliti da su, dok je vazio takav propis, parlamentarnim strankama na televiziji mogla biti retusirana nepodobna saopstenja, ili nezvisnim novinama, redovno, cenzirisane placene reklame. Ovolike provalije moguce su samo u temeljno zapustenom drustvu, a mnogo je znakova da je crnogorsko, ljuti bolesnik. U opoziciji vjeruju kako je uspostavljanjem drugacijih medjusobnih odnosa Crna Gora pocela da se vraca sebi. Mozda je najveca zasluga ove generacije opozcionih poslanika sto su, nasuprot strahu koji je okolo emitovala vladajuca partija, pokazali da razliciti mogu saradjivati. DPS je u parlamentu izgubila sve bitke; gube i ovu sto tece o stanju fakata u drzavnim medijima. Samo, nije preporucljivo gatati hoce li to nadoknaditi prostu istinu sto ce Crna Gora i ove izbore docekati bez nezavisne televizije i dnevne novine. Vlast se tu nije salila. Osim sto je zadrzala sve sto joj je i prije bilo na usluzi, pod nadleznost je metnula i lokalne radije na Cetinju i Tivtu pa, ako se i ne racunaju paradrzavne vesele sveske, raspolaze raskosnom bazom za ucerivanje pameti. Jesenji izbori bice u stvari provjera je li crnogorska javnost - poslije sest godina dopingovanja - nadrasla TV dnevnik koji nema snage da objeladani ni vijest o vlastitom ukidanju.

Esad KOCAN